-Ooo, novinare, dakle, samo još ti si falio ovako pred fajront, pa sve boje da su ni bojadisane. Ajde, ajde, sedi, popi jedno pivo. Nećeš pivo? Kao onaj kum što vikaše na krštenje – fala, oče, ja sam rakiski, kad ga je pop pokanio s vino, krv Hristovu. A ja pa obdu se od ovo pivo, mešina će mi pukne na šesnaes dela; tri hektolitra sam danas popio!
-A kako da ne piješ pivo? Snaga ti traži tečnost na ovo žeško, od sabajle se znojiš, šljik šljikosani. Ujutru pripiče, pre podne prepiče, a u podne baš upiče! Ha ha ha, seti se za pokojnoga deda Stole Skendera iz Vranjsku Banju, bog da mu dušu prosti; on je bio žandar u Beograd, u kraljevo obezbeđenje. I tako, leto kao ovo, vrelci, kralj i kraljica pošli u šetnju, a obezbeđenje – deda Stole. Tad je kralj verovao u svoj narod, šeta se po Terazije, prolazi onaj svet, dobar dan vaše veličanstvo, dobar dan, a ne kao sad – političari, krimosi, tajkuni, ne mož da mu priđeš na kilometar, blindirani džipovi, kako ga pogledaš, na lice mesta te skape neki bandzov iz obezbeđenje. I upekla zvezda, kao ovo sad, a deda Stole se zabrinao za kralja, pa mu kaže – tvoje veličanstvo, uzni suncobran, sunce pripiče!
-I kad smo već kod deda Stole, još nešto se seti. Tiki, on, unuk mu što ga Banjčani zovu „traper“, i moja malenkost, odemo u skenderski lojza. Puknala Banja ispod, kao Baden Baden, a u sred jedna ovolika kuća, džangalo na nekolko sprata, na nekoga što mu je nadimak bio „Mamut“. Taj Mamut bio neki umejatan dasa, zaradio goleme paričke, pa dignao ovoliku kuću, komšije da lipčev. I traper mi pokazuje panoramu Banje, kaže, ono ti je kuća na onoga, onam levo od Mamuta, a ovo ti je pa kuća od ovoga, od Mamuta pa natam. Pa ovo ti je ovo, pa ono ti je ono, ali orjentir je Mamut, od Mamuta ovam, od Mamuta onam. A deda Stole nešto prčka oko one gidže s matiče, ali čuje što lomotimo, pa u jedan ma’ uzdahna i kaže – more deca, neje on mamut; mi smo mamuti!
-Dobro, spomenasmo ga deda Stole, ali mrtvi s mrtvi, živi sa živi. Vidim, buljiš u ono društvo, što jede, pije i ne dava muziku na nikoga. A advokat, znaš ga, on glavni, vršče. Sve on naručuje, erbap, a znaš li kad će plati? Kad kokoška prdne! Navuče društvo da naručuje jedenje, pijenje i muziku, a on posle će si potpiše račun, i ćao đaci. A znaš li zašto, kao časti? Pa uzeo ubavu kinticu danas, priča mi očevidac, dođe mu klijent, jedva je preživeo. Tuži ti se taj teča mi s brata mu, oko neku među, tries godine spor traje, isto tolko advokata je promenio, nakraj upade u ralje i na ovoga. Klijent već ostareo čekajeći pravdu, evo samo što ne dođe, šećer, pritisak, prostata, čuka… i ode kod ovoga advokata, ovaj ga odma ošmeka ko je i kakav je. Sinko, da pišemo tužbu; da pišemo, čičo. A kolko, ovaj, to mene će me košta? Ništa ti ne se sekiraj, čičo, pušti majstora da radi, a za cenu, lasno ćemo. Ajde more, pa nesmo od jučer! Dobro, sinko, piši…
-I ovaj ti promeni traku na mašinu, dgr dgr dgr, pet kucane strane, kao „Rat i mir“. Evo, čičo, nosi u sudsku pisarnicu, al prvo mi da se namirimo. To će te košta… će te košta… da vidimo tarifu… hmm hmm… to ti je čičo, tolko i tolko! I reče mu neku sumu, i na mene mi se zavrte u glavu, priča prisutnik, a čiča uzinaja, pa ovoliki belci, natam-navam, bangauu od stolicu!
-Mi poripasmo, i advokat i ja, ja brgo za flašu vodu, da povrnem čiču, će ispušti dušu od tarifu. Kad, advokat kad me butna, ja odleprša kako dživdžan, pod astal. Što radiš be to? Šišti advokat, kako gusan – čekaj ja da se naplatim, pa ti posle i veštačko disanje ako oćeš mu daj – usta na čindo! Opipa ga čiču, nađe buđelar, uzede si honorar, vrati mu šlajpik u džep, e sad, vika, mož’ da ga reanimiraš čiču. I ja prskaj s vodu onoga siroma, šamaraj, masaža srca, sve što sam znao iz prvu pomoć, samo veštačko disanje nisam mogo da mu dam, glota, brate. I rasvesti se čiča; ooff, ooff, kude sam, u MMF li sam, dok se nekako razbaravi. Dobro, advokate, sinko, kolko ono reče da sam ti dužan? Ma ništa be čičo, kaže pa onaj desperados advokat, kuća časti, aj vodim te na bozu!
-A jedan pa drugi advokat da ti priča kako su braća Mitrovići, tu iz jedno okolno mesto, dobili stan zato što nisu znali srpski jezik. Mislim na književni jezik, ne na naš južnosrpski dijalekt, a taj od koga su dobili stan, pa kad je već bio tu na jug Srbije, mogo je i on malo da ovlada s naš govor. Elem, na braća Mitrovići premine tatko, i ostavi u nasleđe jedan stan. Kako da ga podele? Ovako ćemo, onako ćemo, more i teške reči padnaše, nemoj krv da legne među braća, aj će tražimo pomoć od državu.
-I oprave ti se oni u Koordinaciono telo, kod Čovića, on je tad bio šefko tamo, da spasava srpsku slogu; kad je teško, Čović. Primi ti Čovke braću Mitrovići, sasluša problem, i pita – dobro, kako tu ja i država mož’ da pomognemo, da spasimo redovi rajani? Oni kažu – prosto, kupite ni stan. Čović se iskida od smešku, sačeka da popiju kafu i kiselu vodu, i namava burazeri napolje. Ali, oni uporni – svaki dan kod Čovića, kupite ni stan, pa kupite ni stan, inače će bude bratoubilački rat.
-I tako vazdan, dok mu na Čovića dođe dovde; vikne onoga, kako mu imeše, što je deda mu gazio kal, i kaže – daj skidaj mi bedu s vrata, kupi im jedan stan, nemoj da se pokolju oko ovog jednog, da pukne bruka, mi smo ovde došli da mirimo i spasavamo vaskoliko srbstvo, a Srbi da nam se iskolju, pa još braća. Pozove onaj braću – kolki vam je bre taj stan, oni kažu, pedes’ kvadrata. Dobro, dođite sutra. Odu oni tamo, Čovke im uručuje ključevi – evo kaže, država vam je kupila stan, kako ste i tražili, sad po jedan svakome, i mir u kući.
-Braća Mitrovići počnu da se krste – ama, gospodine, mi nismo tražili stan od vas, nego da ni kupite stan, odnosno naš stan država da kupi, a mi da si podelimo pare. Pa tolko li ne razbirate srpski? Ali, bidnalo, sad, kako je tako je, svi srećni i zadovoljni, Mitrovići najviše. Koj ti dava stan na lepe oči, samo zato što ne znaš srpski književni jezik?
-Ali, nije ni tako. Eto ti ih Mitrovići kod onoga advokata za neki dan. Što je be sad? Došli smo, kažu, da tužimo Koordinaciono telo i Čovića, čuli smo da je kupio stan preko ovdašnjeg vodenog giganta, i da je dao pedes’ iljade evra, a stan košta tries. I da ni se vrati dvaes iljade evra!
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.