Hašim Tači, pukovnik il’ pokajnik



„U Hag ću da idem sam i tamo ću da se branim sam. Ali, ako budem morao da idem u Dubravu (zatvor u Prištini), onda tamo nikako neću otići sam“,  rekao je Fatmir Ljimaj (komandat Čeliku)



 



SERIJU TEKSTOVA OBJAVLjUJEMO UZ PODRŠKU FONDA ZA OTVORENO DRUŠTVO

Šta se trenutno događa na Kosovu? Zašto je Hašim Tači baš sada „promovisao“ svoje specijalce? Odakle u priči Fatmir Ljimaj? Imaju li Jarinje i Brnjak „perspektivu“? Šta dobijaju, a šta gube Srbi na severu i Albanci na Kosovu? Otome sa Goranom Avramovićem, glavnim i odgovornim urednikom KiM radija iz Čaglavice.

– O Kosovu se često govori kroz prizmu termina „paralelne strukture“ i “ nova realnost“. Na Kosovu, ako činjenicama govorimo, ne postoje paralelne strukture, već „paralelni svetovi“. Stvarnost za Srbe koji žive u Kosovskoj Mitrovici, nije stvarnost i za one koji žive u Prištini, u takozvanoj centralnoj enklavi. To opet nije stvarnost za one koji žive u Štrpcu, a pogotovo ne za one u Kosovskom Pomoravlju. Svaka enklava je jednostavno svet za sebe.

PROFIL
Goran Avramović je od 2001. godine, novinar KiM radija iz Čaglavice. Na mesto glavnog i odgovornog urednika izabran je odlaskom u RRA Živojina Rakočevića, dugogodišnjeg prvog čoveka ovog radija. Rodjen je u Kragujevcu, a sa Kosovom ima veze samo toliko što mu je supruga iz Prištine. Pre 2001, kada je u Prištinu došao zbog posla, kaže da tamo nije bio ni dva puta. Avramović je na čelu slušanog i citiranog radija KiM koji se sluša u Prištini, Kosovu Polju, Lipljanu, Obiliću, Uroševcu, Štrpcu, Gnjilanu, Prizrenu, Peći, Podujevu…

Gde su Albanci u tim svetovima?

– Albanci žive u svom svetu, za koji misle da je manje-više idealan jer su samoproglasili, ili kako kažu – dobili državu. I tu nastaje klasičan primer sukoba svetova, jer ta država do sada, na severu Kosova, ne da nije bila ni „polufunkcionalna“, nego nije bila ni prisutna. Tako, čovek koji iz Prištine pokušava da „svoju državu“ proširi na severni deo, u stvari radi nešto što se u narodu zove dolivanje ulja na vatru.

Zašto su baš sada iz Prištine izabrali Jarinje i Brnjak?

– Ima više teorija koje daju odgovor na pitanje zašto baš sada. Meni se lično, već desetak dana, ne dopada način kako neki mediji izveštavaju iz Prištine. Oni ne prepoznaju da Hašim Tači pred sobom nema izbora. On zna da će, u vremenu koje dolazi, biti ili pukovnik ili pokojnik. Njegova sudbina je u izveštaju Dika Martija koga željno očekujemo i tajnama koje krije „žuta kuća“.

Objasnite nam to?

– Naravno. Sutradan pošto je Tači poslao svoje specijalce na sever, u Jarinje i Brnjak, u Prištini je podignuta optužnica protiv Fatmira Ljimaja, njegovog vernog saborca i najbližeg saradnika. Ljimaj je, kako Albanci vole da kažu, čuveni „komandant Čeliku“ iz doba UČK.  Na Kosovu, u kuloarima, kola jedna priča iz vremena kada je Ljimaju sudjeno u Hagu. On je tada rekao: „U Hag ću da idem sam i da se branim sam. Ali, ako budem morao da idem u Dubravu (zatvor na Kosovu – prim. autora), onda tamo nikako neću otići sam“. Dakle, Hašim Tači, posredno ili neposredno, ima velike probleme. Jarinje i Brnjak su moguće varijante rešavanja tog problema.

Jarinje i Brnjak su nekoliko dana „hrana“ svetskim agencijama. Otuda ministar Bogdanović poziva Srbe na barikade, a komandant Kfora Erhard Biler, dovlači 700 novih vojnika?

– To je dobro. Znate, Kfor je ovde jedina sila. A, kako je ovde na sceni „sukob svetova“, takve sukobe može da reši samo sila. To što Kfor dovodi još vojnika, iz ugla Srba i svakog normalnog čoveka, nije loše, nego je dobro. Jer, Kfor je zadužen za bezbednost svih ljudi koji žive na Kosovu.                                                                 

Sukob traje. Šta će iz njega ko dobiti, a šta izgubiti?

– Kao u svakom sukobu, obični ljudi će imati probleme i biće gubitnici. Profitiraće oni koji budu pronašli rešenje. Mi se odve često pozivamo na „konačna rešenja“ i „konačni status“. Ako verujete u Boga, „konačni status“ ne postoji, jer je konačni status – smrt. Dakle, do rešenja može da se dođe samo razgovorom. Pri tom, Srbi imaju vekovno iskustvo kako se živi sa Albancima. To nam je čak išlo dobro. Na žalost, poslednjih nekoliko decenija, to smo zaboravili, pa sada treba da nas neko iz sveta poduči. Taj neko je međunarodna zajednica. Ja, međutim, mislim da oni, u toj nameri, nisu dovoljno odlučni.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar