Devojčica pet godina odvojena od majke



Zakazala je država: Branka Ristić, Tamara Lukšić-Orlandić

Policijski inspektor godinama prkosi zakonima ove države ne vraćajući maloletnu ćerku bivšoj supruzi Branki Ristić iako postoji pravosnažna sudska odluka o poveravanju deteta na čuvanje, negu i vaspitavanje majci. Devojčicu uzeo u Brankinoj kući da bi je, navodno, odveo  u šetnju još 9. juna 2006. i do danas je nije vratio majci. Branka osuđuje državni aparat, organe i ustanove čija je dužnost da zaštite prava deteta



 



Zakazala je država: Branka RistićSetićete se priče objavljene u „Vranjskim“ u septembru 2010. godine o policijskom inspektoru Bobanu Ristiću koji je pre pet godina na prevaru odvojio maloletnu ćerku od majke, svoje bivše supruge Branke. E, taj čovek, kome je u opisu posla da štiti zakone ove države, i dalje mimo tih zakona, prkoseći sudskim odlukama, drži kod sebe to isto dete koje će uskoro napuniti deset godina. Ne brinući, pritom, nimalo što devojčica već pet godina odrasta bez majke. Nije li ono zaštita interesa dece u vrhu prioriteta svakog civilizovanog društva?

Podsećanja radi, Boban je, kad već nije hteo dobrovoljno, devojčicu trebao da vrati još 27. juna 2006. godine kada je Opštinski sud u Vranju presudio rešenjem pod brojem P.br.852/06 i donošenjem tzv. privremene mere kojom maloletno dete poverava „na čuvanje, negu i vaspitavanje majci“, nalažući istovremeno Bobanu da odmah vrati ćerku bivšoj supruzi. On to nije ispoštovao, kao ni potonju pravosnažnu sudsku presudu kojom mu je isti sud u septembru 2007. godine naložio da u roku od tri dana vrati ćerku Branki.

NEPOŠTOVANjE SUDA

Borba majke za ćerku traje i danas, jer sud, uz asistenciju svih ostalih organa koji postoje da bi brinuli o ovakvim slučajevima i poštovanju zakona, ne uspeva da sprovede u delo sudsku odluku koja je samim donošenjem postala izvršna. Otac i danas opstruira svaki pokušaj izvršenja, tvrdi majka Branka. Nije ga „odobrovoljila“ ni višemesečna suspenzija na poslu, a ni nekoliko izrečenih novčanih kazni na sudu. Možda i bi da je tih 120.000 dinara ukupno od njega naplaćeno. U međuvremenu je vraćen na dužnost.

CENTAR ZA SOCIJALNI RAD
OKONČAN SLUČAJ

Direktorka Centra za socijalni rad (CSR), Verica MIHAJLOVIĆ-NIKOLIĆ, smatra da je ova ustanova „sa uspehom sprovela izvršenje pravosnažne i izvršne sudske odluke o poveravanju deteta jednom od roditelja na samostalno vršenje roditeljskog prava na čije se izvršenje čekalo skoro četiri godine“.

Vrhunac, kako posle svega kaže Branka Ristić, „nesposobnosti celokupnog državnog aparata“ koji je bio uključen u ovaj slučaj, bila je presuda Osnovnog suda u Vranju od 11. januara ove godine. Njome je sudija Dragan Mitić, postupajući sudija u predmetu po izvršenju, doneo rešenje o obustavi postupka izvršenja i, kako se to pravničkim rečnikom kaže, „ukinuo provedene izvršne radnje“. Slobodan PAVLOVIĆ, punomoćnik Branke Ristić, smatra nečuvenim da je pomenuti sudija u rešenju kojim obustavlja postupak konstatovao da samo puko napuštanje sudnice majke u društvu ćerke praktično predstavlja čin predaje devojčice majci.  

– To, naprosto nije tačno, jer je devojčica tog dana bilo samo izvesno vreme sa majkom. Samo onoliko koliko je dovoljno da se popije piće u kafiću u kome su bile. Rešenje suda o obustavi postupka je skandalozno. Otac, koji sve vreme manipuliše detetom, nije se tog dana pojavio pred sudom da bi dete predao majci, već da bi samo izbegao krivično procesuiranje i obezbedio dokaz da, eto, on kao želi da je preda, ali, kako kaže, „dete neće da ide kod majke“. Time je on pogazio obavezu preuzetu pred Osnovnim tužilaštvom da do 30. decembra 2010. neizostavno preda devojčicu Branki – kaže advokat Pavlović.

OSNOVNO TUŽILAŠTVO
BEZ SAGLASNOSTI

Portparolka Osnovnog tužilaštva, Mirjana VUKOIČIĆ-JOVIĆ, prenela nam je da iz tog tužilaštva nisu mogli da odgovore na pitanja redakcije „Vranjskih“ jer do momenta zaključenja ovog broja našeg lista „nisu dobili saglasnost Višeg tužilaštva“ za davanje informacija u vezi slučaja Bobana Ristića za koji se novinar konkretno interesovao.

Da otac nije imao nameru da preda dete, prema rečima Pavlovića, potvrđuje i činjenica da je na sud došao „praznih ruku“. Naime, devojčica koju je sam doveo nije imala ni đačku torbu sa udžbenicima i školskim priborom, nikakvu odeću, ništsa od onoga što bi odavalo utisak preseljenja kod majke.

– Iz ponašanja devojčice bilo je jasno da je otac unapred pripremio predstavu za sud u kojoj je dete demonstriralo odbojnost prema ideji da živi sa majkom. Devojčica je plačom bez suza u momentu kada je on napuštao sudnicu na početku suđenja prikazala unapred pripremljeni performans koji je posledica straha od oca iznuđenog pretnjama da nikako ne sme ići da živi kod majke, te da je, ako slučajno ode, nikada više neće primiti u kuću. Te reči maloletnog deteta je još ranije čuo i u službenoj belešci konstatovao psiholog detetove škole.

Apsurdno je, ukazuje Pavlović,  da sud odbija da posle ovog zakaže novo sudsko ročište na kome bi se sagledali efekti zajedničkog odlaska majke i ćerke do kafića.

– Naprotiv. Sud iz tog odlaska do kafića izvlači jezički, logički i pravno neprihvatljiv zaključak – da je izvršenje sprovedeno i dete vraćeno majci. Zanemarujući pritom činjenicu da u sudskom rešenju ne piše da se traži predaja ćerke za odlazak do kafića, već predaja „na čuvanje, negu i vaspitavanje majci“.

Pavlović je u nastavku priče podneo žalbu Višem sudu i rešenje Osnovnog suda o obustavljanju

izvršenja ukinuto je i vraćeno prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Veće Višeg suda

kojim je predsedavala Ljiljana Stamenković konstatovalo je da je odluka prvostepenog suda „zasnovana na pogrešnoj primeni Zakona o izvršnom postupku“, potvrđujući osnovanost primedbi koje navodi advokat Pavlović. Viši sud je, takođe, u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, naložio da Osnovni sud nastavi postupak izvršenja po sudskom rešenju iz 2007.

SUD „USPEO DA PREDA DETE“

Vršilac funkcije predsednika Osnovnog suda, Staniša KAČENKOV, uprkos činjenici da je Viši sud ukinuo prvostepeno rešenje sudije Dragana Mitića, te faktu da maloletna devojčica i dalje živi sa ocem, smatra da je sud na čijem je čelu, u saradnji sa drugim organima i ustanovama, „uspeo da dete preda majci 11. januara 2011. godine“.

POLICIJA ODLAŽE,
BOBAN NEDOSTUPAN

Policajca Bobana Ristića ovih dana nismo uspeli da pronađemo preko broja mobilnog telefona poznatog redakciji. Policija je odgovore na novinarska pitanja u vezi njegovog trenutnog statusa u policiji i disciplinske odgovornosti koja je protiv njega pokretana odložila za naredni broj zbog prezauzetosti nadležnih oko organizacije proslave Dana policije.

– Maloletna devojčica je tog dana predata majci na samostalno vršenje roditeljskog prava o čemu je obavešten i zaštitnik građana Republike Srbije. Koliko smo potom saznali iz predmeta i pritužbi Branke Ristić, maloletna devojčica se ponovo nalazi kod oca, pa je majka zatražila izuzeće sudećeg sudije i nastavak postupka izvršenja – navodi Kačenkov.

On naglašava da je „radi otklanjanja svake sumnje u nepristrasnost suda“, sudija Mitić izuzet iz postupka i da je predmet dodeljen drugom sudiji (kako saznajemo zadužio ga je Srboljub Milosavljević). Na novinarsko pitanje zbog čega kazne izrečene Bobanu Ristiću nisu naplaćene, iako je sudeći sudija po zakonu bio dužan da ih naplati zbog Bobanovog nepostupanja po rešenju suda, što bi na neki način bila mera prinude za vraćanje deteta majci, Kačenkov odgovara da su novčane kazne izrečene „pod uslovom“.

– To znači da će kazne biti naplaćene ukoliko otac ne postupa po izvršnoj ispravi i da će mu biti izrečena nova i veća novčana kazna. Novoizabrani sudija odlučiće i o naplati tih kazni – napominje Kačenkov i dodaje:

TAMARA LUKŠIĆ-ORLANDIĆ
BILO JE GREŠAKA

TTamara Lukšić-Orlandićamara LUKŠIĆ-ORLANDIĆ, zamenica republičkog Zaštitnika građana Saše Jankovića, kazala  je za „Vranjske“ u septembru 2010. godine, kada je priča prvi put javno publikovana, da je otkriveno kako otac krši prava deteta, da svojim postupcima „demotiviše devojčicu da živi i komunicira sa majkom“ i da su stručnjaci dali svoje zvanično mišljenje o tome da otpor deteta prema majci „nije autentičan“, već da je „rezultat konflikta i manipulacije oca“. Orlandićka danas kaže da je „zaštitnik građana zvanično završio predmet“ kada je dete onog dana u sudu predato majci.

– Ovde je reč o postupku složene prirode koji se sprovodi uz asistenciju stručnih timova i veštaka, a sve u cilju zaštite interesa deteta. Tu nema prinudnog izvršenja oduzimanja deteta – zaključuje Kačenkov na novinarsko pitanje nije li sudu bila na raspolaganju mera prinudnog izvršenja.

Boban Ristić u poslednje vreme, prema rečima Branke, dozvoljava detetu da viđa majku samo povremeno, na sat-dva.

– Kada ga ćerka prilikom tih naših susreta pozove telefonom i zatraži da još malo ostane sa mnom – prepričava događaje Branka RISTIĆ – on naredbodavnim i ljutitim tonom detetu naloži da odmah dođe kući, preteći istovremeno da je u suprotnom nikada više neće pustiti da uđe u kuću. Dete reaguje tako što se rasplače i traži da odmah ide kući. Ja ne želim da je izlažem dodatnim stresovima i ne pada mi na pamet da je na silu dovodim da živi sa mnom, kako su mi to u nekoliko navrata savetovali iz Centra za socijalni rad (CSR). Nisu mi bili jasni postupci njihovog tima koji je, uz asistenciju još nekih ustanova, pokušavao primenu mere tzv. „izmeštanja“. Odlazili su u školu i čak i bez mog prisustva pokušavali da odvedu na silu devojčicu kako bi živela sa mnom. Predlagali su mi i da odem sa njom iz Vranja na neko vreme. Ponavljam, ne želim ništa da radim na silu i da dodatno prepadam dete.

 

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar