Tu smo da pomažemo



Maja, Na istom zadatku

Prema podacima sa popisa 2002, u Vranju živi 78 Crnogoraca, koji od 27. maja ne treba da brinu o tome ko će štititi njihove nacionalne interese, identitet i nasleđe. Naravno, stranka je otvorena i za one koji se nisu izjasnili kao Crnogorci, ali imaju korijene u Montenegru, kao i za sve ljude dobre volje



 



Crnogorci u Vranju, oni koji imaju korene u Crnoj Gori ili se, iz bilo kog razloga, osećaju kao pripadnici ovog naroda, u petak 27. maja dobili su autentičnu stranku namernu da ih politički okupi, zaštiti njihove interese i obnovi mostove urušenih temelja između dve države – Srbije u kojoj žive i čije zakone poštuju, i Montenegra odakle su im očevi i đedovi, ili su otuda došli na školovanje, poslom ili nekim drugim poslom. Gradski odbor Crnogorske partije, koja postoji od 2008. godine, formiran je u vranjskom restoranu „Tron“, a za predsednika je izabran Radoš Mrdak, diplomirani pravnik rodom iz Pljevalja, pristigao u Vranje 1989. u potrazi za poslom, bivši direktor Novogradnje trenutno na evidenciji Službe za zapošljavanje.

MILOVI ILI MOMOVI

Na istom zadatkuPrema podacima sa poslednjeg popisa stanovništva 2002, Crnogoraca u Vranju ima 78, dok ih je u Pčinjskom okrugu nešto više- 125. Mrdak objašnjava da Gradski odbor stranke ima 11 članova, a da partija ima isto toliko odbora u Srbiji.

– Glavni cilj Crnogorske partije je da zbliži Crnu Goru i Srbiju, koju smatramo svojom državom, jer u njihovim odnosima nije sve kako treba. Članstvo u našoj partiji je stvar slobodne volje, a ja ne znam koliko sada Crnogoraca živi u Vranju, Ranije, dok je funkcionisalo Udruženje Crnogoraca, bilo nas je oko 1.200, sada ne znam. Ali, kada bi gledali po poreklu, onda se ne bi mogli preprojat, jer neki podaci kažu da je čitav kraj oko pčinje naseljen iz Crne Gore – objašnjava Mrdak.

Naš sagovornik, iako na jugu Srbije živi duže od dve decenije, zadržao je jak crnogorski naglasak, ali ipak o škakljivim temama koje povezuju dve države – o nezavisnosti Crne Gore ili Crkvi na primer – govori šturo i uopšteno, uz izgovor da ima „ko da misli o tome“. Tako se iz njegovih odgovora ne može zaključiti da li je „Milov ili Momov“. Ono što, međutim, ne krije je da će on i stranka raditi na očuvanju crnogorske tradicije, istorije i kulture u dalekom Vranju, što je uostalom i jedan od osnovnih postulata u stranačkom programu.

– Srbija je naša država. Nas ne zanima šta se dešava u Crnoj Gori, ko je tamo na vlasti – kaže Mrdak i dodaje:

– Odnosi Srbije i Crne Gore nikada u istoriji nisu bili lošiji. Cilj naše partije je da te odnose unapredi, poboljša, i da ovde u Srbiji radimo na zaštiti interesa i očuvanju identiteta crnogorske zajednice.

Takođe, jedan od primarnih ciljeva partije je borba za ulazak u lokalni parlament, ali naš sagovornik još uvek ne zna da li će i sa kim praviti koaliciju i ko su prirodni saveznici stranke:

– Čujte, mi smo sada partija nacionalne manjine, bilo bi glupo da tu sad Srbe mi učimo demokratiji. No, mi smo tu da pripomognemo ako nešto treba. A o saradnji sa drugim strankama, o tom potom – kaže Mrdak.

Sedište Crnogorske partije nalazi se u Novom Sadu, a predsednik stranke Nenad Stevović kaže da ona jedina u Srbiji okuplja pripadnike crnogorske zajednice. U Srbiji, prema rezultatima popisa, živi 69.000 onih koji su se izjasnili kao Crnogorci, ali Stevović tvrdi da ih zapravo ima mnogo više:

– Crnogorska zajednica u Srbiji razlikuje se od drugih po tome što je odlikuje velika disperzija. Druge zajednice skoncentrisane su na jednoj teritoriji, a pripadnika naše ima u 165 opština i gradova. Mi smo u Vranju prepoznali potrebu ljudi da se politički organizuju, a cilj nam je da pomognemo u demokratizaciji čitavog društva, zaštitimo interese Crnogoraca i da obnovimo urušene odnose Srbije, države u kojoj živimo, i Crne Gore odakle potičemo. Vranje je multikulturalni grad, a mi želimo da se naša zajednica integriše u tu sredinu, jednom rečju zalažemo se za integraciju bez asimilacije, da sačuvamo svoje ime i prezime – jasan je Stevović.

SRBIJA, NAŠA DRŽAVA

Oba naša sagovornika kao jedan od primarnih zadaka navode „zaštitu interesa“ crnogorske zajednice, pa se pitanje koji su to interesi i da li su i kako ugroženi, nameće kao logično. Stevović objašnjava da je interes njegove zajednice da ostvari sva prava koja joj zakonski sleduju:

– Naš teren je Srbija a ne Crna Gora, ali možemo da sarađujemo sa svima koji u nama prepoznaju istinskog partnera. Crnogorci u Srbiji nisu ugroženi, Srbija ima dobre zakone i mi imamo poverenja u njen sistem. Želimo samo da naša zajednica na izborima dobije autentičnog predstavnika u republičkom parlamentu, ali i u lokalnim sredinama. Videćemo da li ćemo izaći na izbore i u Vranju, želimo to. Tek smo osnovali odbor – kaže Stevović.

Predstavnici vranjske političke elite uglavnom pozitivno gledaju na osnivanje najmlađeg odbora neke stranke u gradu

CRNOGORCI U VRANjU

Ponositi, neustrašivi i istinoljubivi

Odmah se učlanjujemo u stranku,
da malo oplemenimo Vranjance

Sedmočlana porodica Vasović se iz Peći doselila u Vranje 1999. Glava porodice, otac Milisav, ubijen je na Kosovu tokom bombardovanja. Vasovići tvrde da su ga ubili Albanci.  Njegovi sinovi, Vlado i Rade, su se oženili i žive u zasebnim kućama sa porodicama, a sestra Ana se udala i živi u Beogradu. U dvosobnom stanu, u zgradi za raseljena lica u naselju Asambair, od ukupno šestoro dece Milisava i Anke, njih troje živi sa majkom: Slavica, Maja i Dragoje. Anka je penzionerka, Slavica (34) je završila srednju medicinsku školu i trenutno ne radi nigde, Dragoje (29) ima samostalnu zanatsku radnju za proizvodnju nameštaja, a Maja (19) koja je završila srednju tehničku školu, radi kao prodavačica iako je njena velika želja da radi pri vojsci.
Vasovići pozdravljaju osnivanje Crnogorske partije u Vranju.
-Baš sam se obradovala kad sam čula da se osnovala partija. Odmah ću se učlaniti. Danas sam i na fejsbuku napisla kako su Vranjanci konačno nešto uradili. Očekujem da se kroz ovu stranku dokaže da nismo loši ljudi kao što mnogi misle. – kaže Maja.
-Da oplemenimo Vranjance – dodaje Anka.
-Očekujem da očuvamo na ovaj način tradiciju. Jako smo ponosni. – kaže Slavica.
U stanu ove crnogorske porodice mnogi detalji otkrivaju njihovo poreklo: na zidovima ponosno vise gusle, crnogska kapa i slike Njegoša  i Kosovke devojke. Iz jedne od soba čuju se gusle.  Anka Vasović, ponosna majka i domaćica, ističe da voli Kosovo i Srbiju, iako je rođena u Crnoj gori.
-Volim Srbiju, jer nam je to država, nemamo drugu. Tačno je da sam rođena u Crnoj Gori, ali sam se o’đe udala i volim Kosovo kao i svoju decu – kaže Anka.
O svom crnogorskom poreklu Vasovići govore sa puno ljubavi.
-Prva asocijacija kad kažem „Crnogorac“ je junaštvo, gusle, odsustvo straha. Zatim to što su učestvovali u bojevima ranije, neustrašivi su dakle. Crnogorac ne može da bude svako. To znači da smo najbolji – samouvereno ističe Maja.

Maja-Ja kad kažem da sam Crnogorka to doživljavam kao nešto lično, iz plemena. Vuče me to, ponosim se time što su moji preci uradili – kaže Slavica i dodaje da joj je ža što se Crna Gora odvojila
-Od ovih danas nema ništa – dodaje Anka kroz smeh.
Govoreći o karakteristikama Crnogoraca, Slavica u prvom redu ističe junaštvo i čast.
-Crnogorci su ponositi, oličavaju ih junaštvo, čast. Najviše vole gusle jer ih podsećaju na vreme kada je junaštvo dolazilo do izražaja. U guslarskim pesmama je inače sve istinito. Može se desiti, da se malo zbog pesme nakiti, ali u suštini sve što je u guslama to je istina. Tako da Crnogorci imaju i tu karakteristiku da vole istinu – govori Slavica.
Iako niko u ovoj porodice ne ume da muzicira na guslama, njihova ljubav prema ovom narodnom instrumentu je velika.  Maja svoju ljubav prema guslama izražava kroz pesme koje piše.
-Volim da pišem epske pesme, pesme za gusle. Dobijem inspiraciju za pisanje kada se setim toga kako je bilo ranije, dok slušam pesme. Možda će se neka od tih pesama nekad opevati uz gusle – nada se Maja.
-Išao na Ravnu Goru samo da bih kupio ove gusle – kaže Dragoje.
-Ne zna niko od njih da gusla. Žao mi je što ne znaju, ali vole gusle – ističe majka Anka.
Zbog svoje ljubavi prema guslama i Crnoj Gori, Maja je imala probleme i u školi i među poznanicima.
– Pošto pustim gusle i pojačam do kraja, ne zanima me ko šta misli. Radeći svoj posao, naišla sam na starijeg čoveka čiji komentar nikad neću zaboraviti. Rekao mi je „što si pustila tu tursku muziku“. Bio je to stariji čovek i čudilo me da ne zna da je to srpko – crnogorska muzika, ali nisam mogla ništa da mu kažem jer sam bila na radnom mestu. Mnogi su me pitali  i kako ja, kao mlada devojka, mogu to da slušam, kao da sam pala s Marsa. Čudno je to ljudima što slušam gusle – ponosno govori Maja.
Kako bi očuvali crnogorsku tradiciju i okupili sve Vranjance crnogorskog porekla i ljubitelje gusala, Vasovići su u martu prošle godine organizovali Guslarsko veče, kada su doveli guslare iz Kragujevca. Prema njihovim rečima, odziv građana je bio zadovoljavajući.
                                                                                                                     Sanja Veličković

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar