Ako dođe šumar



Ovde se radi za 12 hiljada mesečno, Novica Mitić, Snežana Veličković

Nerealna su sredstva koja rukovodstvo Jumka traži od države, jer smatramo da u vremenu koje dolazi, a poučeni prethodnim iskustvom, da bi te pare otišle u nekom drugom pravcu



 



Ovde se radi za 12 hiljada mesečnoZoran Stošić, generalni direktor Jumka razljutio je lokalne sindikalce kada ih je u prošlom broju našeg nedeljnika optužio da svojim zahtevima mogu da kompaniju odvedu u propast.

-Bojim se da stav sindikalaca – izjavio je Stošić – koji žele samo socijalni program, može da odvede Jumko u stečaj i bankrot.

Time je Stošić direktno optužio tri reprezentativna sindikata Jumka, dakle posredno radnike, da firmu guraju u stečaj, što je kod predstavnika sindikata izazvalo prvo nedoumicu, a zatim i pravu lavinu ogorčenja; oni, pak, smatraju, da je ovde na sceni klasična priča „drž’te lopova“, te da ne radnici, već upravo rukovodstvo radi na uvođenju stečaja u Jumku, iz njemu poznatih, najblaže rečeno utilitarnih razloga.

IZNENADjENI I UVREDjENI

-Zaista sam zatečena Stošićevom izjavom – kaže Mira Dimitrijević, predsednica Saveza samostalnog sindikata Srbije za Pčinjski okrug – da se sindikati zalažu za stečaj Jumka; a ukoliko se neki od sindikata za to i zalažu, što ja ne znam, trebalo bi da se objavi koji je to sindikat, i na koji način on to pokušava.

Slično reaguje i Novica Mitić, regionalni poverenik UGS Nezavisnost za Pčinjski okrug:

Novica Mitić-Ogorčeni smo izjavom Zorana Stošića jer generalni direktor Jumka pokušava da svu krivicu za stanje u preduzeću prebaci na sindikate, to jest radnike, što apsolutno nema veze sa istinom.

I Snežana Veličković, poverenica ASNS Jumka i predsednica Grane tekstila, kože i obuće u njenom sindikatu, smatra da je Stošićeva izjava, najblaže rečeno, nije na mestu:

-To je teška dezinformacija od strane Stošića. Pa kako, molim vas, radnici mogu da budu za stečaj, to bi značilo da rade protiv svojih interesa.

Radnici, pak, ne iako ne žele da javno govore, imaju jasan stav o dešavanjima u kompaniji:

-To me ne čudi – kaže radnik Jumka koji je želeo da ostane anoniman jer čeka socijalni program – Jumko je u svako predizborno vreme pozornica na kojoj se odvijaju stranačke predstave; a svaka stranka, koja posle dođe na vlast, tu predstavu skida sa repertoara.

Jumko je u nezavidnoj poziciji – posle katastrofe sa „Zamberom“, nešto je kao počelo da se radi, ugovoreni su poslovi za policiju, našu i neke strane vojske, ali radnici po izvršnim presudama potražuju trenutno preko 20 miliona dinara po raznim osnovama, tako da je račun firme u blokadi, i ona praktično ne može da posluje. Sud u Vranju odbio je Jumkov zahtev za odlaganje tih naplata, i lopta je odmsh prebačena u šesnaesterac sindikata, što oni kategorički odbijaju. Država je, inače, većinski vlasnik Jumka, sa 63 posto kapitala, ali se upadljivo drži po strani, što se pokazalo i na sastanku u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, održanog 12. maja u Beogradu, u prisustvu predstavnika sindikata, direktora SIEPA (republička Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza) i Agencije za privatizaciju, te lično resornog ministra Nebojše Ćirića sa saradnicima. Međutim, ni posle tog sastanka, stvari nisu krenule sa mrtve tačke, osim što je došlo do oštre konfrontacije rukovodstva Jumka sa sindikatima.

Snežana Veličković-Ta Stošićeva ideja, da su radnici tobože za stečaj – kaže Veličkovićeva – iznesena je prvi put na tom skupu; mi smo bili zgranuti. Tada smo ministru Ćiriću prezentovali stav radnika Jumka, koji sadrži 21 tačku, od kojih su najbitnije povezivanje radnog staža, minimalna cena rada, upošljavanje svih proizvodnih kapaciteta, isplata socijalnog osiguranja i bolovanja od 2007. i 2008. godine, i otpremninu radnicima od 2003. do 2008. godine. Niko nije pomenuo nikakav stečaj.

Mitić, pak, iz UGS „Nezavisnost“ iznosi stav svojih članova, po kome upravo rukovodstvo Jumka tera firmu u stečaj.

-Oni svojim činjenjem, ili nečinjenjem – kaže Mitić – idu svesno ka tome da na neki način obezvrede Jumko, kako bi kasnije neki ljudi iz njihovog okruženja kupili pojedine delove firme. Tu, pre svega, mislim na „Bivodu“, oko koje se lome koplja. Po informacijama kojima raspolažem, oni su namerno iskazali gubitak u „Bivodi“. Nerealna su sredstva od pet miliona evra koja rukovodstvo Jumka traži od države za prvu fazu revitalizacije proizvodnje, jer smatramo da u vremenu koje dolazi, a poučeni prethodnim iskustvom, da bi te pare otišle u nekom drugom pravcu.

Samostalni sindikat odbija svaku pomisao o stečaju u Jumku.

MLADEN VASIĆ, ADVOKAT
MOJI KLIJENTI NISU KRIVI

Advokat Mladen Vasić iz Vranja zastupa preko 200 radnika Jumka, po raznim osnovama – neisplaćene zarade, povrede na radu, profesionalna oboljenja, nezakoniti otkazi. Većinu sporova je dobio, izvršno, a neki datiraju još iz 2003. godine.
-Ti radnici – kaže Vasić – najmanje su krivi ako firma stane. Mi smo bili za to, a i dalje smo spremni da u cilju opstanka Jumka i izlaska iz blokade računa nađemo modalitete, ali uz čvrste garancije o naplati potraživanja. Godinama ti predlozi stoje, ali nas još niko iz Jumka nije kontaktirao, da nekako to rešimo. A kamate su velike – primera radi, ako Jumko duguje jednom radniku 100.000 dinara od 2003. godine, sada je, sa kamatama, ta suma četvorostruka. Ta sredstva nisu mogla da se naplate, pošto je firma funkcionisala putem cesija i asignacija, dok je račun bio u blokadi; ali, to je novim zakonom onemogućeno.
Vasić reče da su radnici tu najmanje krivi, ali abolira i sadašnje rukovodstvo.
-Prethodna rukovodstva su sve to podvlačila pod tepih, sve nadajući se da će to „nekako“ da nestane, ne znam ko im je šta već obećavao. Ali, dok postoji firma, postojaće i taj problem, koji se svakim danom uvećava, i jednoga dana će morati da se reši – što pre, to bolje.
-Što se pak države tiče – nastavlja Vasić – nas ne interesuje vlasnička struktura, već radnici svoja potraživanja očekuju od poslodavca, ma ko to bio.

-Uvođenjem stečaja – kaže Mira Dimitrijević – svi ranici Jumka odlaze u Nacionalnu službu za zapošljavanje, nemaju socijalni program, otpremninu, niti bilo koji drugi vid nadoknade. Nešto bi primali od NSZ, zavisno od radnog staža, a posle, kad i to prođe? Nezaposlena lica. Pa ko bi normalan u takvoj poziciji bio za stečaj? Iz tih razloga, SSSS se zalaže da se nađu svi modusi za upošljavanje svih radnih kapaciteta Jumka, i smatramo da za to ima mogućnosti.

LUDI I ZBUNjENI

U ASNS Jumka smatraju da je došlo do nesporazuma oko socijalnog programa.

-To ne može da uništi Jumko, kao što nam se imputira – kaže Snežana Veličković – mi samo tražimo da radnici koji su decenijama radili u Jumku budu zbrinuti preko NSZ. Deo radnika, pak, hoće da dobrovoljno uzme socijalni program, koji nije smetnja Jumku, upravo zbog naših saznanja da u NSZ postpji veliki broj nezaposlenih, a kvalifikovanih radnika, koji bi mogli da zamene one koji odu.

Veličkovićeva naglašava da socijalni program isplaćuje država, a ne firma, tako da to ne može da utiče na finansijsku stabilnost Jumka.

-Tražili smo mi i od preduzeća – nastavlja predsednica ASNS – ali nisu imali da daju; sada tražimo od države, koja je većinski vlasnik, dakle poslodavac. Osim toga, velika je razlika između primanja radnika i rukovodstva. Mi smo tražili privremenu meru, koja podrazumeva da Jumko radi, ali da pojedini bivši rukovodioci moraju da odgovaraju za ono što su radili. Predložili smo i linearnu platu od 25.000 dinara, za sve zaposlene, ali je rukovodstvo to odbilo.

I sindikat „Nezavisnost“ zamera rukovodstvu na velkoj razlici u primanjima, kada je firma u stanju u kakvom jeste.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar