Jedan udarac odlučuje o pobedniku



Zadovoljan sam statusom u klubu. Radim u fabrici čokolade „Simka“, imam sređen život, i mogu da se u potpunosti posvetim boksu i osvajanju medalja



 



Slađan Dragišć (24), reprezentativac Srbije u kik boksu od 2007. godine, jedan je od takmičara po kome je vranjski  KBK Junior prepoznatljiv na brojnim državnim i inostranim takmičenjima.

– Da bih postao reprezentativac Srbije morao sam da odradim 15 mečeva u početničkoj „B“ klasi. Takmičio sam se u kategoriji do 67 kg i nisam imao nijedan poraz. Jedan sam od retkih takmičara koji je poziv za reprezentaciju Srbije dobio od selektora Nebojše Miloševića još dok sam bio u „B“ klasi – kaže Dragišić.

Dragišić je, kako voli da istakne, pravi klinč borac, niskog je rasta, ali sav u žilama i mišićima, ali je za ozbiljno bavljenje kik boksom potrebna ogromna želja i volja.

– Sećam se svojih početaka, koliko mi je bilo stalo da što pre postanem priznat bokser. Došao sam u klub i trenirao, ali sam dodatno radio na snazi i u rodnom Vrtogošu. Sa drugom bi uzeli veliku traktorsku gumu, vezali je konopcima i „upregnuti“ vukli je po livadi. Ljudi su nas s čuđenjem gledali jer je to za dečake bio veliki teret – navodi Dragišić.

PROFIL
Ime prezime: Slađan Dragišić
Rođen: 27. 6. 1986.
Klub: KBK Junior, od 2002. godine
Disciplina: ful kontakt, lou kik, K-1
Kategorija: do 71 kg.

Da bi postao reprezentativac i zadržao taj status, mladi bokser je svestan koliko je potrebno napornog rada i prolivenog znoja.

– Treniram dva puta dnevno, šest dana u nedelji. Odmaram samo nedeljom. Ujutru je bazični trening, trčanje i održavanje kondicije, a uveče radim sa trenerima Vedranom Taškovićem i Igorom Mladenovićem na tehnici, potom koristim džak i sparing partnera sa kojim isprobavam i neke taktičke varijante – ističe Dragišić.

Za boks je posebno bitan zdrav način života.

– Nema pića i cigareta, a na spavanje se odlazi na vreme. Ako neko želi da dugo traje ne sme da pomisli na unošenje raznih anabolika i nedozvoljenih sredstava. Kad boksujem ostetim odmah da li se neko dopinguje. Kad udarate u njegovo telo imate osećaj kao da udarate u drvo – kaže Dragišić.

Do sada je pobeđivao na brojnim turnirima. Najdraže su mu četiri zlatne medalje u „A“ klasi na državnim prvenstvima Srbije, kao i bronza na Balkanskom prvenstvu, 2007. godine. Ove godine, osvojio je zlato na Svetskom kupu u Beogradu.   

– U svojoj kategoriji boksujem sa kolegama reprezentativcima, Aleksandrom Topićem iz Surčina i Sinišom Vladimirovićem iz Bora. Od početka godine sam u vrhunskoj formi, što se videlo na državnom prvenstvu u Zemunu. Pobedio sam Živkovića iz Niša, a u finalu Vladimirovića. Kada boksujem sa Topićem i Vladimirovićem meč obavezno traje tri rudne i pobednik je onaj koji zada jedan do dva udarca više. Svaki naš meč podigne publiku na noge – priča Dragišić.

Kao fajter ili klinč borac svestan je šta ga čeka u duelima sa kolegama reprezentativcima.

– Topić je fajter kao ja, tuča traje tri rudne, a pobednik dobija na poene 2:1. Da bih ga savladao moram da budem maksimalno fizički spreman jer se razmene serije teških udaraca. Treba sve to izdržati i zadati koji udarac više. Vladimirović, koji boksuje aktivno 13 godina, izbegava klinč i koristi nožnu tehniku. Nogama bije kao Sveti Ilija. Njemu ne smem da dozvolim prostor u ringu, od prve sekudne moram da ga sateram u ćošak, a onda sledi serija udaraca bez prekida – navodi Dragišić.

Krajem meseca Dragišića očekuje Balkansko prventvo u Beogradu, od 27. do 30. maja.

– Nikad spremniji nisam bio, dolaze vrhunski takmičari, mnogo toga će zavisti od žreba i sreće koja je pratilac svakog sportiste. Nadam se medalji, vreme je za uspehe na internacionalnoj sceni – kaže Dragišić.

Od uspeha na Balkanskom prvenstvu može da mu zavisi i buduća reprezentativna karijera.

– U oktobru je Svetsko prvenstvo u Makedoniji, zato je bitno da dobro boksujem na Balkanskom da bih opet dobio poziv selektora Miloševića – ističe Dragišić.

Kao vrhunski sportista ima plaćenu hranarinu i stipendiju. Za svaku zlatnu medalju na državnom prvenstvu dobija naknadu u visini jedne hranarine.

– Zadovoljan sam statusom u klubu. Radim u fabrici čokolade „Simka“, imam sređen život, zato mogu da se u potpunosti posvetim boksu i osvajanju medalja – kaže Dragišić.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar