Boško Jolović (25), levo krilo RK Vranje, zbog svog zalaganja, brzine i efikasnosti postao je ljubimac vranjske publike. U Vranje je došao na poziv bivšeg trenera Slaviše Lakovića.
– Igrao sam u Čeliku iz Zenice, imao nekoliko povoljnijih ponuda iz Bosne, takođe iz matičnog kluba Crvenke, ali je odlučio poziv trenera Lakovića koga dobro znam i izuzetno poštujem. Došao sam da igram i verujem da ćemo uz podršku navijača obezbediti opstanak u Super ligi – kaže Jolović.
Trener se promenio, ostali ste u Vranju?
– Ja sam profesionalac, ispunjavam sve obaveze koje klub zahteva od mene. Novi trener Dušan Stevanović je zakon i tako će biti do kraja prvenstva.
Klub se bori za opstanak u ligi. Da li ste optimisti?
– Naravno, imamo još tri kola i sigurno ostajemo u ligi. Da li će nam pobeda protiv PKB u poslednjem kolu biti neophodna zavisiće od ostalih rezultata.
Kao rukometaš stasali ste u školi rukometa u Crvenki?
– U Crvenki, Kaću, Novom Sadu, sa mladima se radi odgovorno, krajnje profesionalno. Klubovi ne ostvaruju vrhunske rezultate, ali zato u svakoj generaciji izbace po nekog vrhunskog rukometaša koji završi kasnije u nekoj od najjačih liga Evrope. Crvenka je imala jednog Jožefa Holperta, osvajača olimpijske medalje, sada njegovog sina traži pola Evrope. Iz moje generacije uspeli su Ivančev i Grujičić.
PROFIL
Ime i prezime: Boško Jolović
Rođen: 26. 1. 1986.
Mesto rođenja: Crvenka
Klub: Crvenka, Šalgaparhjan (Mađarska), Čelik (BiH), Vranje.
Mesto u timu: levo krilo
Čemu se najviše posvećuje pažnja u tim klubovima?
– Pre svega, na tehnici i taktici. Kod tehnike, uspostavljen je i detaljno razrađen svaki element. Radi se na individualnim, grupnim i kolektivnim elementima taktike u napadu i odbrani koje se koriste u školi rukometa.
Taktika i tehnika se nadograđuju kroz kvalitetan trenažni proces?
– Postoje razrađeni osnovni metodički principi usvajanja tehničkih i taktičkih elemenata rukometne igre, gde se uočene greške na najlakši mogući način otklanjanjaju. Odrađuju se i brojne vežbe za brzo i efikasno usvajanje najvažnijih elemenata taktike napada i odbrane. Potom, tu su razne prateće igre.
O kojim je igrama reč?
POGUBNO PO KLUB
– Ubeđen sam da će uprava uvideti da je bez mlađih kategorija iluzorno voditi klub. To je pogubno po vranjski rukomet i verujem da će pronaći sredstva i mogućnosti da krene da stvara svoju prepoznatljivu školu za koju čujem da je bila među najboljim na jugu Srbije – tvrdi Jolović.
– Samo kada su u pitanju igre koje prate rukomet ima preko 150. Svaka igra ima svoju karakteristiku, uticaj na svaku uzrastnu kategoriju gde se ona primenjuje, broj igrača u igri, prostor za igru te rekviziti koji se u igri koriste. Upotrebom igara trening je zanimljiviji i dinamičniji. Deo toga prošao sam u rukometnoj školi Crvenke, a potom u Kampu za pionirske i kadetske reprezentativce Srbije. Od igara postoje: hvatalice, igre eliminacije, igre trčanja i pretrčavanja, štafetne igre, mirne igre, igre preciznosti, tehničko taktičke igre, igre kontakta, igre na osnovi modifikacije rukometa.
Šta je sa kondicionim radom?
– U školi rukometa kondicioni rad se obavlja specifičnim programskim sadržajima pogodnim za primenu, poput raznih igara i vežbi na principu vrpci bez kraja, te sadržaja iz situacijske kondicijske pripreme.
Dakle, rad s mladima u Vojvodini je na zavidnom nivou?
VRANjANKE NAJLEPŠE
Jolović je na meti devojaka, ali još uvek nijedna Vranjanka nije uspela da mu slomi srce.
– Vranjanke imaju specifičnu lepotu, temperament i izuzetno su zgodne i privlačne. Nemam stalnu vezu, nisam probirač, nikad se ne zna šta nosi dan, a šta noć. Vranje je grad otvorenog srca, godi mi kad izađem na ulicu i ljude me prepoznaju. Podseća me na Zenicu dok sam igrao u Čeliku.
– Rad s mladima u Vojovodini je bolji od ostalih centara, posebno od Beograda naniže. Ipak, gde smo mi, recimo, u odnosu na Nemačku koja je rukometna velesila. Kod njih u školama, u mestima s deset hiljada stanovnika, oko 200 mladih igra rukomet.
Treneri su bitni u rukometu?
– Rukomet je mnogo napredovao i bez edukacije trenera nema dobre škole i vrhunskih igrača. Sa mladima treba da rade najškolovaniji treneri u koje klub mora da ulaže neprekidno. Na taj način stvoriće se nepresušna baza igrača za Super ligu, a najtalentovaniji će prodajom donositi prihode.
Da zaključimo, rukomet nije više zabava?
– Ne da nije zabava, već ozbiljan, mukotrpan rad koji uz prisustvo faktora sreće omogućava profesionalni status i egzistenciju.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.