Ko će ako ne Romi?



Dve grupe izbeglica: Dejan Bajramović

Ne hvataju Mladića i Hadžića, mada svi znaju gde su, ali eto, Romi su krivi što Srbija ne može da uđe u Evropu; ništa ne bi začudilo, da sutra Rome optuže i za globalno otopljavanje planete



 



-I opet su Romi krivi – kaže žitelj Gornje čaršije, povremeni azilant u državi pripadnici EU, koja je nedavno zapretila da će ukinuti viznu liberalzaciju Srbiji, koju je ova na jedvite jade dobila, ukoliko se nastavi priliv „lažnih azilanata“ iz Srbije, preciznije sa njenog juga, a azilanti su pretežno Romi i Albanci.

– Ko će, ako ne mi? Da se ne vraćamo u prošlost, i sadašnjost je dovoljna. Ko je bio kriv za „Gazelu“? Romi. Ko je sada kriv što EU preti ukidanjem bezviznog režima Srbiji? Romi. Ne hvataju Mladića i Hadžića, mada svi znaju gde su, ali eto, Romi su krivi što Srbija ne može da uđe u Evropu. Ništa me ne bi začudilo, da sutra Rome optuže i za globalno otopljavanje planete.

KOVAČ NIJE SAJDžIJA
Romi, „lažni azilanti“ iz Vranja, iz razumljivih razloga izbegavaju da pričaju o svojoj sudbini, nadajući sa povratku u EU. Ipak, mladi Rom, uz uslov anonimnosti, objašnjava:
-Imam suprugu, nezaposlenu, bez kvalifikacija, i troje maloletne dece. Bio sam kovač, bravar, imam zanat. Radnja je radila, ali čekić je čekić, pa nisam sajdžija. I tako bi iz komšiluka odmah reagovali, zvali policiju, inspekciju… Razumem ja i njih, ali eto, takav mi je zanat, a od nečega mora da se živi.
-I onda sam čuo za jednu turističku agenciju sa Kosova, koja završava te poslove oko azila. Dao sam masne pare, svaka im čast, sve su mi završili, i prevoz, i vizu. Imao sam i sreće, zbog zanata, da sam sve oko bravarije i sličnih stvari umeo, pa me kućevlasnik čuva kao malo vode na dlanu, sve mu održavam. Sada ja imam stalni boravak u toj zemlji EU, ali žena i deca nemaju. Još ako i ovi naši iskomplikuju, a kakve veze ja i moji imamo sa tim?

STIGMATIZACIJA

Problem, nazvan „lažni azilanti“, uz izrazito pejorativan prizvuk, u predizbornom zemanu je postao vrlo akutan, pa je i sa najviših položaja u izvršnoj vlasti munjevito reagovano. Tako je potpredsednik vlade i ministar unutrašnjih dela Ivica Dačić izjavio kako je Srbija slobodna i demokratska zemlja, iz koje niko nema razloga da beži, a ne pa još da traži nekakav azil, i da nas na taj način bruka po belom svetu. Posla i ljudskih prava po Srbiji koliko hoćeš, a Romi eto, preko hleba traže pogaču. Da li je baš tako, a kako je u Vranju, koje je proskribovano kao jedan od centara distribucije lažnih azilanata?

-Lažni azilant je čovek – kaže Branimir Stojančić, član Gradskog veća za socijalnu politiku i funkcioner SPS Vranje – koji odlazi u zemlje EU preko izvesnih turističkih agencija, a kad tamo dođe traži azil, jer su mu u Srbiji „ugrožena“ ljudska, politička i socijalna prava.

Ciljne države za traženje azila su Švedska, Norveška, Nemačka, Austrija i nešto manje Švajcarska. Posle vizne liberalizacije, došlo je do znatnog priliva azilanata, po čemu se Srbija našla na drugom mestu u svetu. Šta sa tim ljudima?

– Samo tri meseca – nastavlja Stojančić – nakon vizne liberalizacije, u Vranje je došao švedski ambasador. On je tom prilikom ukazao na veliki broj azilanata iz 2010. godine, i to iz Vranja. Pominjana je cifra od oko 100 porodica, što je apsolutno netačno. Tada je rečeno da svako ko ode u neku zemlju članicu EU i tamo traži azil po osnovu socijalne ugroženosti, biće vraćen u matičnu državu. I tada, kao i sada, mi imamo podatak da je iz Vranja otišlo ne više od tridesetak pododica. Od toga je 10. maja 29 porodica, ili 106 lica vraćeno, registrovano u Komesarijatu za izbeglice i raseljena lica, koji je direktno uključen u programe readmisije. Većina su Romi, a po mojoj proceni, problematično je još desetak porodica.

Tada se pristupilo revidiranju zahteva za socialnu pomoć, jer od tih sredstva nisu nabavljane životne namirnice, što je osnovni smisao te pomoči, već su „azilanti“ sa tim parama počeli ubrzano da vade dokumenta, da plaćaju administrativne takse i ostale troškove za traženje azila.

-„Azilanti“ su – kaže Stojančić – veoma povezani i isprepleteni, dosta njih se tamo snašlo, pa se dolazi do sledeće situacije: tamo dobiju azil, nešto rade, onda dođu ovde, proborave par meseci, i ukoliko nemaju zabranu ulaska u EU, ponovo se tamo vraćaju. To se stalno ponavlja, tako da je nemoguće doći do prave evidencije tih lica. A većina koja se vrati su dobrostojeći ljudi, ne da su im ugrožena bilo kakva prava, već nasuprot!

NE PIJE VODU

– Dačićeva izjava je za mene neprihvatljiva – kaže Nebojša Silistarević, član Gradskog veća za nacionalne manjine, etničke zajednice i nevladin sektor – jer će prava istina da izbije onda kada Romi dobiju jednake šanse sa ostalim građanima Srbije. A trenutno, u Vranju, 97 posto Roma je nezaposleno.

Dve grupe izbeglica: Dejan BajramovićSilistarević dozvoljava mogućnost da osobe romske nacionalnosti koje traže azil, za to ne ispunjavaju uslove.

– Ali – nastavlja Silistarević – države u koje oni odlaze propisuje svoja pravila. I ako naša država kaže da su oni „lažni“, to ne pije vodu, jer razlozi za njihov status tamo mogu biti različiti.

Silistarević tvrdi da cifre vraćenih Roma iz zemalja EU, kojima se barata zvanično, nisu ni približne podacima o readmisiji, jer ima i onih koji su „zvanično“ vraćeni, ali i mnogo onih „nezvanično“.

Ali, šta biva sa tim ljudima kada se vrate u Vranje? Po istraživanjima Silistarevića, Romi „azilanti“ ne ulažu u biznis, jer nemaju dovoljno poverenja u ekonomsku stabilnost grada, i svoj društveni položaj u njemu.

-Zamislite situaciju – kaže Silistarević – da Rom uloži sredstva u kafić, ili bilo koji drugi posao u centru grada; budimo realni, kako bi to funkcionisalo? Ili, neki mali proizvodni biznis? Tržište je ionako skučeno, nepoverljivo, uključite tu i neobrazovanost Roma. Ipak, ne želim da verujem da će vizna liberalizacija u Srbiji biti ukinuta, zbog svih građana, jer će u tom slučaju opet neko da traži krivce u Romima.

 

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar