,
Srpske velmože počinju da grade svoje zadužbine tek od druge decenije 14. veka, što znači da je ovaj knez opustelu zadužbinu obnavio i postao njen novi ktitor
Projekat se realizuje uz podršku Ministarstva kulture Republike Srbije i stručnu pomoć Arheološkog odeljenja Narodnog muzeja u Vranju
Po oslobođenju Vranja od Turaka 1878. godine, mnogi istraživači su se bavili Crkvom sv. Nikole, ali se tu posebno ističe rad Jovana Hadživasiljevića, koji je još 1894. godine zapisao, a tek 1900. godine publikovao rad o ostacima starina u Vranjskom okrugu.
U ovom radu Hadživasiljević je obradio Crkvu sv. Nikole i opisao nadgrobne ploče sa natpisima nađene pri obnovi crkve 1894. godine. Sadržaj navedenih natpisa opisao je detaljnije u čuvenom i obimnom radu iz 1896. godine „Ka istoriji grada Vranja“.
Ploče sa natpisima pronađene u naosu ispred oltarske pregrade bile su postavljene iznad „praznih grobova“, jer je na pločama zabeležen samo datum smrti, ali ne i godina (što je i potrebno zbog pominjanja u crkvi).
Ove ploče kasnije su prenete u Beograd, u Narodni muzej. Tokom osamdesetih godina jedna od tri ploče pronađena je u lapidarijumu u lagumima Donjeg grada na Kalemegdanu i to ona ploča koja se odnosi na dan smrti kneza Baldovina. Ova jedina sačuvana nadgrobna ploča, kako navodi Gordana Stojičić, arheolog kustos Narodnog muzeja u Vranju, izrađena je od belog „skopljanskog mermera“ sa sačuvanim gornjim polukružnim delom, dok je donji deo oštećen. Gornja površina je glatka, dok su strane i naličja grubo otesana. Ploča je, potom, 1998. godine ustupljena i preneta u ovdašnji Narodni muzej gde je i danas izložena.
Jedini podaci koji su ostali o izgledu prvobitne Crkve sv. Nikole predstavljaju zapažanja i građa koju je Hadživasiljević izneo u svom radu.
Pored ovog istraživača, značajnu ulogu u otkrivanju istorije ove crkve imao je Stojan Novaković sa svojim monumentalnim delom iz koga se saznaje dosta podataka o čuvenoj Hilandarskoj povelji u kojoj su zapisani podaci o istoriji crkve. Navedena povelja govori o prilaganju crkve manastiru Hilandar od strane Dušanovog vlastelina župana Maljušata u periodu 1343 – 1345. godine i daje veoma značajne podatke o posedima i imovini crkve.
Imajući u vidu da srpske velmože počinju da grade svoje zadužbine tek od druge decenije 14. veka, najverovatnije je knez Baldovin dobio opustelu zadužbinu koju obnavlja i postaje njen „vtori“ ili „novi ktitor“. Iz istorijskih podataka može se zaključiti da je vranjska feudalna porodica Bagaš imala veoma značajnu ulogu u srpskom društvenom i kulturnom životu druge polovine 14. i na početku 15. veka. Crkvu sv. Nikole podigao je između 1322. i 1331. godine knez Baldovin na baštini koja je njemu potvrđena od strane Stefana Dečanskog. U drugoj polovini 14. veka iz nekog nama nepoznatog razloga Crkva sv. Nikole menja svoj status – Ćesar Uglješa je vraća u posed Hilandaru gde je pod njegovom upravom trajala punim svojim životom.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.