Bez predaje



SK Hajduk pred utakmicom sa Skopskim Građanskim, 30.7.1993. godina, Pitomci Amerikanskog doma za ratnu siročad, 1918 - 1934. god.

Direktorke Doma polse Prvog svetskog rata, Helen King i Viš Matheson, izdašno su pomagale i podsticale štićenike da se bave fudbalom. Deci su dozvoljavale da svakodnevno trče za krpenjačom, a potom ih snabdevale i pravim fudbalskim loptama



 



SK Hajduk pred utakmicom sa Skopskim Građanskim, 30.7.1993. godinaPosle Prvog svetskog rata i Dom za ratnu siročad u Vranju imao je veliki uticaj na razvoj fudbala i njegovu popularizaciju kod omladine. Direktorke Doma, pre svega Helen King i Viš Matheson, izdašno su pomagale i podsticale štićenike da se bave fudbalom. Deci su dozvoljavale da svakodnevno trče za krpenjačom, a potom ih snabdevale i pravim fudbalskim loptama. Deca iz doma odlazila su sa loptama, u stroju dva po dva, na igralište gde je nekada bilo tursko groblje, na prostoru današnje Gimnazije, pa sve do Doma kulture prema Beogradskoj ulici. Tu je bilo igralište FK Vitez, a potom Hajduka. Bilo je od utabane zemlje, bez trave. Nakon obilnih kiša i vežbi sokolara, primitivnim alatkama ravnali su i popravljali igralište. Kasnije su odlazili na novo igralište Hajduka u naselju Odžinka. Ipak, najviše vremena provodili su na igralištu Građanskog koje je bilo u neposrednoj blizini Doma na u krugu današnjeg Zdravstvenog centra.

Fudbaleri Građanskog,
pitomci Amerikanskog doma

Za SK Građanski iz redova štićenika Doma za ratnu siročad u Vranju s uspehom su natupali: Branko Jeftić, Aca Mitić i Žika Petković, Boža Ćalović, Stojadin Stojanović, Stanko Jovanović, Dobrosav Gavrilović, Djorđe Dimović, Dušan Crevar i drugi.
Najdužu sportsku karijeru imao je Boža Ćalović koji je bio doživotni predsednik FK Železničar iz Sarajeva. Treba spomenuti i Peru Tomića koji kasnije igrao za beogradsku Jugoslaviju, a kao atletičar, pre Drugog rata, bio jedan od najboljih jugoslovenskih dugoprugaša, na tri i pet hiljada metara. Kasnije je trenirao atletičare Partizana.

AMERIKA, AMERIKA

Deca iz Doma nisu išla bez lopte ni na izlete koji su redovno organizovani u okolini Vranja: na Šapranačkom ridu, Ciganskom groblju, u podnožju Krstilovice na mestu Ćumke, u Ćoški i na Pržaru. Golove su, na uskom prostoru, obeležavali krupnim kamenjem, delili se u ekipe od po tri do pet igrača i igrali turnirski, odmarajući samo u vreme ručka. Prve utakmice imali su sa vojnicima Prvog pešadijskog puka knjaz Miloš Veliki u krugu kasarne ili na prostoru strelišta-grudobrana koji bio odmah iza kasarne, na Rudini. Među vojnicima bilo je odličnih fudbalera od kojih su pitomci učili taktičke elemente, kako organizovati napad ili odbranu.

Pitomci su, pošto su oformili ekipu, odigravali utakmice sa mesnim ekipama Građanski i Hajduk. Iako su gubili, nisu klonuli duhom. Zahvaljujući igranju sa iskusnijim ekipama stekli su samopouzdanje, iskazali svoj potencijal koji će afirmaciju doživeti u nastupima uglavnom za FK Građanski. Odlazeći na letovanja odigravali su utakmice sa klubovima iz tih mesta. Ostala je zabeležena utakmica u Ohridu sa istoimenim klubom, 1927. godine. Pitomci Doma su nastupili pod imenom FK Amerika. Za ovu utakmicu su štampani plakati. To je bila prva štampana plakata u Ohridu koja je obaveštavala o odigravanju fudbalske utakmice (vidi okvir). 

Ovu utakmicu pitomci Doma su dobili sa 4:0. Sav prihod od utakmice ostavljen je domaćem klubu. Tada su za pitomce, između ostalih, igrali: Žika Petković, Stanko Jović, Laza Kratić, Blagoje Stanković, Sreta Janjić, Milivoje Djorđević, mladići između 15 i 17 godina. Iskazali su izvrsnu tehniku stečenu stalnim vežbanjem na igralištu, učeći od starijih fudbalera iz Vranja. Posebno su zadivili borbenošću i željom za pobedom. Dominirali su tokom utakmice i na kraju dobili zasluženi aplauz brojne publike.

TEŠKA SIROTINjA

U Ćupriji su pitomci odigrali utakmicu sa domaćim klubom Slavija i pobedili sa 2:1. U Prokuplju su, 1928. godine, igrali sa FK Jug Bogdan, potom u Knjaževcu, 1930. godine, pa u Gornjem Milanovcu sa FK Takovo i drugim ekipama u Srbiji. U sećanju je ostala utakmica odigrana u Bujanovcu u jesen 1925. ili 1926. godine. Jedne nedelje napravljen je izlet do Bujanovca, pešice. Prethodno je ugovorena utakmica sa ondašnjim domaćim klubom. Za Bujanovac su pitomci pošli ujutru, u podne su pojeli sendviče u porti bujanovačke crkve, pa potom odigrali utakmicu i pobedili sa 1:0. U večernjim časovima, opet su se vratili pešice za Vranje. Taj put, u odlasku i povratku, prepešačila su sva deca iz Doma, uz pesmu i skandiranje svojim fudbalerima. Na utakmici su nastupila jedanaestorica, a ostali su navijali. Jedini gol dao je Milivoje Djorđević Šiško.

Pitomci Amerikanskog doma za ratnu siročad, 1918 - 1934. god.Trenirajući i igrajući na igralištu Građanskog, od samog početka, po nekoliko pitomaca je nastupalo za taj klub. Prvi koji je zaigrao za jedan vranjski klub bio je pitomac Sreten Janjić. Nastupao je za FK Vitez, a potom za FK Hajduk. U tom periodu, posle Prvog svetskog rata u Vranju je postojao i FK Balkan, za koji su takođe nastupali pitomci.  

Kod Hajduka sa velikim uspehom igrao je Blagoje Stanković – Bage Domac, koji je fudbalsku karijeru nastavio u skopskom Građanskom,  potom u beogradskom BASK-u, da bi karijeru završio u FK Borovo iz istoimenog mesta u Hrvatskoj.

PLAKAT

Pažnja/ Pažnja/ Na dan 27. jula ove godine sa početkom u 5. časova posle podne na igralište u Orašnici/ odigraće se/ VELIKA FUDBALSKA UTAKMICA/ između/ VRANjSKOG FUDBALSKOG KLUBA AMERIKA/ i / OHRIDSKOG FUDBALSKOG KLUBA OHRID/ Utakmicu će suditi g. Dr. Djurić, veterinar/ ulaznica 10 dinara, za đake i decu 5 dinara.

Interesantno je da su se pitomci Doma najviše opredeljivali da igraju za FK Građanski. Za pitomce Doma fudbaleri Građanskog, poput Momčila Djuse, Dobri Gočobana, Strahinje Mitića Straje, Duška Babačka, Pere Ćareta, Duška Z’zeta, Dragi Jude i drugih bili su više od prijatelja.

ĆALOVIĆ I DRUGOVI

Kako su Vranju, između dva rata, postojala dva kluba, najveći rivali u Vranju, Građanski i Hajduk, postavlja se pitanje zašto su se pitomci Doma listom opredeljivali da treniraju i igraju za Građanski. Pitomci su bili đaci, a poznato je da su u Hajduku igrali đaci i studenti, a za Građanski radnici i zanatlije. Pitomci su imali privilegiju da treniraju i na igralištima Građanskog i Hajduka, kao i da besplatno gledaju utakmice. Za Građanski su se opredeljivali zbog blizine njihovog igrališta pored Doma.

Mogli su da se brzo upoznaju sa fudbalerima i njihovim simpatizerima. Tako su sklapana drugarstva. Deci iz Doma sigurno su bili bliži mladići iz FK Građanski po socijalnoj osnovi. I jedni i drugi bili su sirotinja, pa se zbog toga stvarala ta bliskost i prisnost, uzajamno drugarstvo i pažnja. Zato nije slučajno da Dušan Crevar u pismu Djoki Djorđeviću Bondetu, 1933. godine, piše: „Pozdravite igrače Građanskog, upravu sa gospodinom Acom na čelu i sve ostale koji se rado sećaju mene“.

Zahvaljujući fudbalu i nastupanju za Građanski, pitomci Doma su izazivali velike simpatije među đačkom omladinom. Nije moglo da se zamisli organizovanje školskog ili odeljenskog takmičenja bez učešća pitomaca. Nije bilo tog razreda i ekipe u kojoj nije bio neko iz Doma.

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar