Još neko kopa



Jovanović, Tasić, Razbili smo ih: Nikolić

Tihi i Prle su krali ugalj po Beogradu, a Valter nije branio Sarajevo.
Četnici su bili obični kokoškari i đuvečari. A, Dražu i dalje tražu



 



Razbili smo ih: Nikolić– Samo istinom – kaže Siniša Antonijević, istraživač četničkog pokreta – može doći do pomirenja među Srbima, a ne falsifikatima i lažima. Srpski narod mora da prođe kroz tu katarzu.

– Ima optužbi – kaže pak Branko Nikolić, predsednik Okružnog odbora SUBNOR za Pčinjski okrug – da je bilo prekrajanja istorije. Međutim, ovo što se sada radi, povodom kampanje za rehabilitaciju, i čak podizanje mauzoleja Draži na Adi Ciganliji, to su falsifikati! Pa postoji obilje zvaničnih dokumenata, ne samo naših, o delovanju četničkog pokreta na strani okupatora, a sada se pokušava da se to izjednači sa NOB, što nije istina.

Usud srpske prošlosti, dakle, još je i te kako prisutan; još nismo rešili sve probleme sa Nemanjićima, pa sa Obrenovićima i Karađorđevićima, a Tito i Draža se guraju preko reda, u kome čekaju Milošević i Djinđić.

ČETNICI U OFANZIVI

Uporedo sa tranzicijom srpskog društva, koju političari predstavljaju kao elementarnu nepogodu, a ne stanje društva, za koje su odgovorni ljudi (pre svega vlast) a ne priroda, Srbi nemaju pametnija posla nego da po Adi Ciganliji, i ko ti još zna po kojim lokacijama, traže đenerala Dražu Mihajlovića, kao da će im njegove kosti doneti ne znam kakvu dobrobit. Kao i Titove, uostalom. Istorija se ponovo piše, i da nisi u koži autora školskih udžbenika iz kojih deca  uče o Drugom svetskom ratu. No, posle izjednačavanja NOB-a i Ravnogorskog pokreta, izgleda da su četnici u ofanzivi.

TasićSTANIŠA TASIĆ
DRAŽIN MOST

-Ako je generacijski – kaže Staniša Tasić, predsednik Gradskog odbora SPO, stranke čija je politička preferenca upravo rehabilitacija Draže Mihajlovića i četničkog pokreta – u vreme Drugog svetskog rata bilo nesporazuma, ta generacija prirodno izumire, ali ostaje istorijska istina, da se Draža borio za oslobođenje od okupatora.

– Rehabilitacija Draže Mihajlovića – kaže Antonijević – pokrenuće pitanje istorijskih falsifikata i masovnih ubistava koja su komunisti počinili nakon okončanja oružanih sukoba u Drugom svetskom ratu.

-Ma kakvi zločini – odmahuje Nikolić – sa nama, partizanima, oni su u južnoj Srbiji izbegavali sukobe, jedina borba je bila kad smo razbili četničku brigadu na području Donje Pčinje, pa su neki prebegli u Nedićevu Srbiju, a neki se priključili NOB-u; od njih su neki postali i oficiri! Oni koji su prebegli u centralnu Srbiju nisu se ni vratili, a oni koji su posle četničke kapitulacije ostali ovde, evo ih, koliko ih je ostalo, i njih i nas s obzirom na godine, još i penziju će da dobiju kao antifašisti!

Prošlost je u sedlu na leđima budućnosti, pa Dražini sledbenici, i pored izjednačavanja ova dva pokreta, nisu zadovoljni rezultatima.

– Problem je u tome – kaže Antonijević – što je više od 90 posto sadašnje političke elite Srbije potomstvo komunističkih likvidatora, zbog toga je i jedan bivši, najviši funkcioner Srbije, morao da promeni prezime; otac mu sudio onima, za koje se on danas zalaže.

Međutim, druga strana kao da relativizuje stvar. Jugoslovenska vojska u otadžbini, Četnički pokret i Četnici Draže Mihajlovića, kažu, nisu iste stvari.

GRADIMIR JOVANOVIĆ, PUPS
POSTIDEOLOGIJA

Jovanović S obzirom na strukturu članova naše partije, prirodno je da ima različitih ideoloških stavova. A kada se ima u vidu politička tolerancija partije, svačija uloga u našoj novijoj istoriji, pa samim tim i generala Draže Mihajlovića, pa u tom kontekstu i obeležavanje mesta njegove likvidacije, jeste jedna istorijska činjenica, ako je vreme tu činjenicu potvrdilo.

-Ali – kaže Nikolić – u narodu se sve to sada vezuje za Dražu; pa čak sam i ja taj termin prihvatio. Ali, bilo kako ga nazvali, taj pokret programski nije imao borbu protiv okupatora, nego je bilo samo neko iščekivanje. Ono što je važno, taj pokret je bio oslobođen svih obaveza još 1943, kada su ga kralj i vlada u izbeglištvu pozvali da se pridruži NOP-u, pod Titovom vrhovnom komandom. Od tada, delovao je otvoreno u sradnji sa okupatorom, naročito u borbi protiv NOP-a.

Po Dražinim pristalicama, srpski narod je više od 50 godina držan u pokornosti, lažima i falsifikatima. To je, kažu, naročito bilo izraženo u filmskoj produkciji SFRJ.

-Valter nikada nije branio Sarajevo – kaže Antonijević – a Tihi i Prle jesu krali ugalj sa stovarišta, ali ni jedan metak nisu ispalili na okupatora. Po zvaničnim podacima, ni jedan Nemac nije poginuo ni u Beogradu ni u Sarajevu! Sad te činjenice izlaze na videlo.

Bivši pripadnici NOB-a smatraju da četnički pokret nasuprot, možda, početnim motivima, nije dao krajnje rezultate, i da se nikako ne može svrstati među antifašističke. Ali, implikacije onoga što se dešavalo pre sedam decenija, mogu biti značajne i za savremeno srpsko društvo. Hoće li se onda, rehabilitacijom Draže, vratiti i monarhija, i šta će biti sa imovinom.

– Gde je imovina pobijenih “narodnih neprijatelja” posle rata – pita Antonijević – a registrovano je oko 58.000 po “pasjim grobljima”, i nebrojenim stratištima. Pa, neko je zauzeo ta mesta, uselio se u te kuće, školovao decu po inostranstvu, i ko će sada da prizna da je potomak tih dželata? Ovako uporno skrivanje istine o Draži, više od 60 godina, opterećuje srpski narod, i dok to ne raščistimo, živećemo u prošlosti, i to će stalno da se ponavlja!

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar