Feudalna porodica Bagaš



Novac cara Dušana

Crkva sv. Nikole, kao sedište vranjskih episkopa, prvi put se pominje u
Hilandarskoj povelji cara Dušana, pisanoj između 1343. i 1345. godine



Projekat se realizuje uz podršku Ministarstva kulture Republike Srbije i stručnu pomoć Arheološkog odeljenja Narodnog muzeja u Vranju



KOVANjE NOVCA

Novac cara DušanaU vreme cara Dušana ustanovljeno je i posebno javno zanimanje – kamatnik. To je mogao da bude svaki podanik, osim crkvenih ljudi, koji se bavio pozajmljivanjem srebrnog kovanog novca pod interes. Reč je izvedena od starogrčke reči – kamata koja znači prinos ili dobit. U to vreme bila je rasprostranjena ustanova poklada, odnosno postave. Ona se sastojala u davanju dragocenosti na čuvanje privatnom licu, opštini ili gradu koji se bavio tim poslom. Zasto? Jednostavno, nije bilo imovinsko-pravne sigurnosti: u miru se strepelo od razbojnika, u ratu od neprijatelja. Pokladi u kovanom novcu nazivali su se postave, a korist je bila obostrana. Vlasnik kovanog novca naplaćivao je godišnji prinos od primaoca postave – uglavnom pet procenata – a ovaj je, u međuvremenu, mogao da se koristi tim novcem. Vladari i vlastela svoj kovani imetak najčešće su poveravali Dubrovčanima, ali i Mlečanima.
Neobičnost izgleda novca u Dušanovo vreme je da on, prvi put, nema dve dotad uobičajene figure – vladara i sv. Stefana – nego se, u doba kad se titulisao za cara, umesto sveca pojavljuje figura carice. Njegov sin, car Uroš, nastavlja s kovanjem novca po uzoru na oca, ali se razlikuje po čestom odstupanju od pravila da jedna strana nosi predstavu Hrista.
Jedan car i dva kralja smutno je vreme nakon smrti Dušana Silnog. Uroš Nejaki je i zaslužio taj nadimak jer Vukašin Mrnjavčević i njegov sin Marko tada nose (legitimne) titule kralja. I dotad moćna i jedinstvena država raspada se na mnoštvo oblasti o čemu svedoče i kovanja sopstvenog novca na koje je svaki iole znatniji vlastelin mislio da polaše pravo. Iz tog vremena je i podatak da je na novcu koji je kovao Vuk Branković, vladar prostora oko Prištine i Skoplja, prvi put u istoriji naziv – dinar ispisan na novcu jednog srednjovekovnog vladara.

Početkom 1998. godine na zahtev Eparhije vranjske, u okviru proslave osam vekova manastira Hilandar, započelo se sa obnovom hrama i arheološkim iskopavanjima unutar i oko Crkve sv. Nikole u Vranju. U naredna tri nastavka saznaćete nešto više o tome.

Kako kaže Gordana Stojičić, arheolog kustos iz vranjskog muzeja, radovi na ovom lokalitetu trajali su samo dva meseca pod rukovodstvom Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Niša a potom i Narodnog muzeja Vranje, kada su obustavljeni zalivanjem betona u unutrašnjosti crkve. Zbog toga arheološka iskopavanja nisu ni mogla da daju očekivane rezultate iako se bilo na tragu zanimljivih otkrića.

Smeštena u severozapadnom delu Vranja, u naselju Tulbe, Crkva sv. Nikole, metoh manastira Hilandar, kao sedište vranjskih episkopa, prvi put se pominje u Hilandarskoj povelji cara Dušana, pisanoj između 1343. i 1345. godine, kojim kralj manastiru Hilandaru poklanja nekoliko sela i ovu crkvu.

Naime, knezu Baldovinu Bagašu i njegovoj deci za njihovo „pravoverno porabotanije“ (službu) kralj Stefan Uroš treći Dečanski (1321 – 1331) „darovao je Crkvu sv. Nikole u Vranju sa selima Gornje i Donje Vranje i Sobina i s međama i s vinogradima i s katunom“ (Radojičić 1965). Vlastelin cara Dušana, župan Maljušat, priložio je Crkvu sv. Nikole Hilandaru, što je i potvrđeno Dušanovom poveljom 1343 – 1345. godine.

Crkva sv. Nikole bila je „na krajištu“ krajini, pa je zbog toga oslobođena od svih rabota „malih i velikih“. Jiriček navodi da „oblast Krajište postoji između Srbije i Bugarske, u planinama između Vranja, Trna i Ćustendila“.

Profesor Ivan M. Djorđević pripremajući knjigu o zidnom slikarstvu srpske vlastele iz doba Nemanjića, uključio je i Crkvu sv. Nikole u Vranju i tom prilikom zaključio da mnoga pitanju nisu razjašnjena, već da su samo date pretpostavke ranijih istraživača koji su pisali u vezi sa ovom temom u periodu od 1900 – 1965. godine. Od malog broja pronađenih pokretnih nalaza na ovom lokalitetu posebno se izdvaja srebrni dinar kralja Vukašina, koji se datuje u 1371. godinu.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar