Preživeo sam Dobrovoljačku



Taske sa odlikovanjem, Porodica glavni oslonoac: Slađana i Goran, Tasić sa prijateljim u sadnji borovnice

Desnim točkom, gde je sedeo zastavnik Bundalo, nagazili smo na protivtenkovsku minu koju su postavili šiptarski teroristi. Došlo je do strahovite ekslopzije



 



Taske sa odlikovanjemGoran Tasić Taske (37) živi u živopisnom Korbevcu kod Vranjske Banje, radi po ugovoru u Vojsci Srbije i jedan je od najuzornijih domaćina u ovom kraju. „Vrednijeg mlađeg čoveka nismo videli, a i nećemo. Ovako nešto, kao naš Taske ne rađa se više. Dok po ceo dan radi, njegovi vršnjaci i mlađi vode „politiku“ po prodavnicama uz pivo i salamu, i još se ne žene“, kažu komšije i meštani.

Goran radi kao vozač u Vojsci Srbije. Trajni je invalid sa 30 odsto oštećenja zbog ranjavanja u ratu na Kosovu i Metohiji. Ujutru ustaje čim svane. Sredi traktor, motokultivatore, sve mora da bude u funkciji kad dođe s posla. A, kad dođe nema vremena ni za ručak. Sa suprugom Slađanom, ocem Milanom i majkom Desankom kreće ka njivama, zasadima voća, plasteniku, livadama, pašnjacima…

– Imamo našu zemlju, ali smo dosta uzeli pod zakup. Na 50 ari imamo zasađenu malinu, na 50 dunje, na 50 orahe, na 25 domaću borovnicu, na 20 lešnik, na 10 kupinu. Potom, na 150 ari pšenicu, na 120 kukuruz, 100 detelinu, 600 pašnjake i 200 pod šumom. Posedujemo plastenik od 240 kvadrata gde sadimo pretežno papriku i paradajz. Papriku sadimo i na otvorenom, takođe i pasulj, krompir, luk, kupus, šargarepu, krastavac, cveklu, celer, brokoli i ostalo za naše potrebe – kaže Tasić.

Tasići imaju lepo uređenu štalu sa tri krave i bikom. Potom 20 kokošaka i isto toliko ćurki. Čuvaju i tri do četiri svinje.

ZELENE BERETKEPorodica glavni oslonoac: Slađana i Goran

– Poljoprivreda zahteva veliki, neprekidan rad. Vremena za odmor ima malo. „Od rada se ne umire“, kaže narod, lično ne bih mogao da sedim satima, a da ništa ne radim. Supruga Slađana i ja želimo da obezbedimo uslove za normalan život deci – Nemanji (10) i Miljani (5). Neka sami odluče da li će da se školuju ili će se baviti poljoprivredom. Nemanja pokazuje veliko interesovanje za sve poslove na selu, vozi traktor, pomaže kad radim na mašini za baliranje sena, kada sadimo voćke što me izuzetno raduje – navodi Tasić.

Tasić je, kao i brojni njegovi vršnjaci, prošao ratne golgote devedesetih. Rat ga je zatekao u Sarajevu, 1992. godine gde je služio vojni rok.

– Bio sam u Domu JNA kada se desila „Dobrovoljačka“. Taj 2. maj 1992. godine pamtiću celog života i taj dan slavim, pored Svetog Nikole, kućne i Spasovdana seoske slave. Oko 12 časova po nas desetak su došli naši vojnici, njih oko 40, da nas izvuku. Samo što smo vozilom krenuli da se evakuišemo i priključimo našoj jedinici, nastala je strašna pucnjava od strane „zelenih beretki“. Pokušao sam da izađem iz vozila i pobegnem preko ulice u pravcu naših vojnika koji su stigli po nas. Pogodio me je metak u levu ruku i pao sam. Prštala su stakla na sve strane. Dovukao sam se nekako do zida gde su me zarobili ljudi sa zelenim beretkama, zakrvavljenih očiju, naoružani do zuba puškama i tromblonima. Prebačen sam, sa ostalim zarobljenicima, u jednu fiskulturnu salu na Baš čaršiji. U tom napadu poginulo je šestoro naših vojnika. Tu sam nakon tri dana oslobođen, došlo je do razmene zarobljenika na inicijativu kanadskog generala Luisa Mekenzija. Ta tri dana i noći ne mogu da zaboravim nikad, to iščekivanje i pretnje. Ipak, to nije sve od mog ratovanja. Na Kosovu i Metohiji doživeo sam teže trenutke od kojih sam se oporavio, zahvaljući, pre svega, porodici – priča Tasić.

Tasić sa prijateljim u sadnji borovniceKao šofer zaposlio se u Vojsci Srbije 1993. godine, kao invalid. Bio je srećan, jer je neko iz vojske mislio na njega. Na Kosovo i Metohiju, na granični prelaz Morina otišao je sredinom 1998. godine.

– Bio je 30. septembar 1998. godine, oko 10 ujutru. Od guste magle jedva se video put. Bili smo na terenu u blizini karaule Morina. Vozio sam, kao desetar, vojni džip. Do mene je bio zastavnik prve klase Milan Bundalo iz sela Žegar u opštini Obrovac. Iza vodnik Slađan Jovanović i vojnici Saša Kostić i Goran Mladenović. Desnim točkom, gde je sedeo zastavnik Bundalo, nagazili smo na protivtenkovsku minu koju su postavili teroristi. Došlo je do strahovite ekslopzije. Video sam kako zastavnik leži oblivljen krvlju bez pola noge. Ceo džip je bio u krvi, svuda razbacani delovi ljudskog mesa. Pokušao sam da nastavim vožnju, ali smo levim zadnjim točkom zakačili još jednu minu. Odleteli smo u stranu. Zastavnik je bio mrtav, a mi lakše i teže ranjeni. Uspeli smo da se nekako izvučemo – kaže Tasić.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar