Mlađe kategorije su uništene



Miodrag Nikolić Robi je od 1983. godine u vranjskom rukometu kao igrač i trener. Slovi za jednog od najboljih u Srbiji u radu sa mlađim kategorijama. Radeći u OŠ „Branko Radičević“ stvorio je rukometnu školu iz koje su godinama izlazili najveći talenti sa kojima je kasnije radio u klubu.



– Selekciju sam pravio već sa 10 godina, gledao ko se kako psihofizički razvija i one koji su ispunjavali kriterijume po snazi talenta i potencijalu dovodio u klub. Pre toga, sa njima sam osvajao brojna priznanja na republičkim školskim prvenstvima. Bili smo i najbolji u Srbiji – kaže Nikolić.

Jedan ste od onih koji uporno tvrde da su u RK Vranje nečijom voljom i neznanjem uništene mlađe kategorije?   



– Više ne postoje, a to znači da su uništene. Jedna jedina selekcija mladih koja se takmičila u Prvoj srpskoj ligi je napustla takmičenje voljom uprave. Od prolećnog dela prvenstva više ne igraju, a tobož su najtalentovanije prebacili u prvi tim.

Koje je objašnjenje za taj potez?

– Nedostatak novca. Onima koji su to konstatovali nije mesto u vranjskom rukometu. U toj selekciji, koju je vodio Zoran Arizanović Šef, bilo je oko 30 polaznika i takmičara. Gotovo svi su napustili rukomet, a o kakvim potencijalima i talentima se radilo govorili su rezultati, od ranije i sadašnji.

Igrali su jaku Srpsku ligu?

– Bili su u sredini tabele, ali to su momci uglavnom rođeni 1993. i 1994. godine koji su u pionirima harali u takmičenjima po Srbiji. Recimo, godište 1993. je bilo među osam najboljih u Srbiji, 1994. je takođe igralo u Super ligi Srbije za pionire.

ZLOČIN NAD DECOM

Koliko košta takmičenje jedne mlađe selekcije u Srpskoj ligi?
– Žalosno je što ću reći, ali javnost mora da zna. Godišnje takmičenje mlade ekipe u Srpskoj ligi košta kao i godišnji troškovi za dvojicu rukometaša sa strane. Dovedena je čitava kolonija, po četvorica sede na klupi i igraju po dva-tri minuta da bi opravdali dovođenje. Kad to sagledate onda je ono što je učinjeno deci, njihovo izbacivanje iz lige – zločin! – tvrdi Nikolić.

Sa Vašim odlaskom, mlađe kategorije su počele da se uništavaju?

– Kada smo iz kluba otišli direktor, legenda rukometa Predrag Stevanović Šote, sekretar Boban Petrović Merimac i ja, sve što smo učinili godinama za mlađe kategorije preko noći je uništeno. Uništen je vremenski ciklus stvaranja igrača od šest do sedam godina. U jednom trenutku imali smo preko 100 polaznika i takmičara.

Uspešno ste nastupali u ligama?

– Pioniri su se takmičili u Super ligi Srbije, kadeti i omladinci u Drugoj srpskoj ligi „Južna pruga“, a drugi tim u Srpskoj ligi „Morava“ i bili ubedljivo prvi. Trebalo je da uđemo i sa njima u Drugu ligu. Odlučeno je da to nije potrebno i prepustili smo prvo mesto drugome.  E, to je sve uništeno!

Ko je kriv?

– Uništili su ih rukometne neznalice, propali političari, ljudi koji su preko rukometa hteli da izađu iz anonimnosti. Postaviti, recimo, portira za direktora kluba, to je van svake pameti. Jedan takav spoj uprave, u kojoj možda ima nekoliko izuzetaka kao dekor, može da vodi klub samo u propast.

Uprava kluba se zahvaljuje gradskoj vlasti i spozorima na velikom razumevanju i pomoći u sagledavanju potreba kluba?

– To su smešne izjave. Para nemaju i ne dobijaju onoliko koliko im treba, a potrebe su sami odredili, potpuno nerealno. Protiv Dinama iz Pančeva jedva su umolili igrače, zbog neisplaćenih obaveza, da izađu i odigraju meč. Pola sata je kasnila utakmica. Otišli su u Kać, kako su ih ubedili ne znam, ali o tome šta se dešavalo od ponedeljka tebalo je izdati saopštenje.

Priča se da je bilo štrajka rukometaša?

– Nema šta da se priča, bilo je štrajka. U utorak nisu trenirali, a u sredu na molbu trenera igrali su mali fudbal i čekali pare. Igrači se mogu jedno vreme zadovoljavati onim što im ponude, zavisno koliko im uplate iz opštine ili ne znam odakle već, ali neće odustati ni od jednog dinara koji im po ugovorima pripada. Dakle, opšti haos je u klubu.

Najtalentovanije dečake su prebacili u prvi tim?

– Naučiće da igraju mali fudbal, koliko-toliko. Ali, videće mnoge stvari neprimerene rumometu i njihovim godinama.

PROFIL

Ime i prezime: Miodrag Nikolić
Nadimak: Robi
Rođen: 6. 7. 1956.
Klub (kao igrač): RK Leskovac, RK Dubočica, RK Vranje ( od 1983. do 1990. godine).
Mesto u timu: srednji bek
Trener: RK Vranje (mlađe kategorije), ŽRK Jumko, RK Vranje, ŽRK Vranje, RK Vranje (mlađe kategorije), RK Vranje. 

Dok ste Vi bili trener drugačije je bilo u klubu?

– Prvo, nismo imali koloniju stranaca, već njih četvoricu i ekipa se iskljuivo bazirala na domaćim igračima. Iz moje škole su izašli Nenad Tasić Compa, Tasković, Arsić, Cvetković, Milanović, Nikola Stamenković, Danijel Stamenković, Nikola Stojilković, Nemanja Tasić. Tu su bili i Džonov, braća Ivan i Predrag Dabetić, Ilić. Ceo tim. Bili smo prvi u Drugoj ligi kada su me smennili i doveli Lakovića sa kojim su kao drugi ušli u Super ligu.

Ta Vaša smena i sada izaziva nedoumice u rukometnoj javnosti?

– Smenio me je određeni lobi, takozvani rukometni. Doveli su Slavišu Lakovića koji je imao platu od 1.200 evra i plaćen stan i hranu u restoranu „Papilon“. Nisu tu čista posla, ali ja nisam islednik već rukometni trener. Kad ih sad Laković tuži zbog neizmirenih obaveza, a one su veće od 7.000 evra, razotkriće se puno toga.

Ima li nekog rešenja za RK Vranje i vranjski rukomet?

– Mene ne interesuje prvi tim RK Vranje. On će postojati u Super ligi sa 15 stranaca ili u Prvoj ligi, bez njih, nije bitno. Boli me nestanak mlađih kategorija jer se moramo s pravom pitati koja je svrha bavljenja sportom u gradu i na šta idu pare onih čija deca ne mogu da se bave sportom? Sa ljudima koji sada vode RK Vranje i onima koji im, tobože, daju podršku iz gradskih struktura nema na vidiku nikakvog rešenja.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar