Zid koji se ruši zauvek u pamćenju



Imao sam sreću da me operiše profesor Milan Višnjić, veliki čovek i stručnjak.
Njemu sam zahvalan što hodam i ponovo sam aktivan



 



Joca Ristić, dugogodišnji fudbaler Dinama i Vrbasa, a potom i pomoćni trener u vranjskom klubu, zauvek će pamtiti 26. januar 2009. godine, kada se na njega obrušio zid u Sportskoj hali.

– Fudbaleri su se držali za šipku i istezali se. Odjednom je puklo, kao grom iz vedra neba – pregradni zid se odvalio čitavom dužinom. Fudbaleri su skokom izbegli najgore, ali ja nisam uspeo i betonska ploča je pala preko mojih nogu – seća se Ristić.
On dodaje da se seća užasnog bola i krvi koja je šikljala iz leve noge.
– Mislio sam da sam ostao bez nogu. Počeo sam da vrištim, a onda sam izgubio svest. Hvala svima koji su me izvukli ispod ogromne ploče i smestili me na Odeljenje za ortopediju – navodi Ristić.

Postao je trajni invalid koji na levoj nozi ima samo 30 odsto zdravog stopala. Bila je to natčovečanska borba hrabrog trenera koji je snagom volje i mladosti izbegao amputiranje noge.

– Proveo sam tri meseca u bolnici, na nozi su izvršene četiri operacije. Ne znam koliko sam injekcija protiv bolova primio, koliko kutija lekova popio. Bolovi su bili nesnosni, ponekad bih pomislio da ludim. Imao sam veliku podršku porodice i zahvaljujući njoj izdržao sve – ističe Ristić.

PROFIL

Ime i prezime: Joca Ristić
Rođen: 31. 10. 1975.
Klub: FK Dinamo (1987. – 1998.), FK Vrbas (1998. – 2004.), Dinamo (2004. – 2006.).
Trener: FK Dinamo (mlađe kategorije; Pomoćni trener u prvom timu).

Nakon toga usledilo je vreme oporavka i neizvesnosti.

– Sećam se, u niškoj bolnici, od bolova nisam mogao da sedim, ležim, oči su bile kao nasađene 24 sata. Predlagali su mi da amputiram nogu i rešim se bolova. Rekao sam: „Sve dok ima šanse, spasite šta može da se spasi“. Imao sam sreće da me operiše dr profesor Milan Višnjić, veliki čovek i stručnjak. Njemu sam zahvalan što hodam i ponovo sam aktivan – kaže Ristić. 

Iako su posledice očigledne mladi trener se ne predaje. Nakon dve godine pauze vratio se trenerskom pozivu i trenutno radi sa selekcijom petlića u FK Dinamo.

– Moram da istaknem korektnost čelnih ljudi Dinama, posebno Dejana Ivanovića i Zorana Antića. Nakon dve godine, dobio sam ovih dana posao u Sportskom savezu. To mi mnogo znači jer supruga Biljana jedno vreme nije radila, a imamo dvoje dece: Jovanu (4,5 godina) i Isidoru (3 meseca). Sramota me je bilo da nas izdržavaju roditelji – navodi Ristić.

Svakodnevno je na stadionu, bez fudbala ne može. Trenira selekciju petlića, godište 1998. sa kojom je najbolji u Pčinjsko-Jablaničkom okrugu. Dok je igrao u Vrbasu, tadašnjem drugoligašu imao je šta da nauči od trenera Pece Rakojevića, Jovana Kovrlije i Zvonka Ivezića. 

– Ljudi iz kluba su mi rekli da dođem do Saveza, popijem kafu i tako. Rekao sam da jedino mogu da funkcionišem ako radim. Što više radim bolje se osećam. Ne želim da me niko gleda kao invalida, da me sažaljeva već želim radom da pokažem da sam isti onaj Joca od pre dve godine.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar