KAKO UPOKOJITI VAMPIRA



Vest da je nekadašnji glodur „Slobodne reči“ Gradimir Jovanović, čovek od najvećeg poverenja SPS-a, prvo opelješio državu za 20.000 evra otpremine, a potom i za radno mesto mlađeg referenta u Fondu PIO, nikoga ne bi smela da iznenadi. Vredi li sada pominjati da je  Jovanović rodonačelnik poslušničkog novinarstva koje je potpuno uništilo ovu profesiju? Ili, njegov ingeniozni naslov „Saša drž pa za čvrst kur(s)“? Ili klasik istorije srpske gluposti, Jovanovićevu naslovnu stranu „Levica zbrisala DOS“ od 5. oktobra 2000. godine? Ima čovek pravo da bude glup, ali ne i da po profesiji bude javni prevarant, kao gospodin Jovanović. On, udarna pesnica SPS-a, čovek koji je sve što ima dobio od komunista. I još uvek, evo, dobija. Valjda je baš zato tražio, na sudu, ispravljanje istorijske nepravde prema sopstvenoj porodici, koju su joj naneli komunisti. Lepo – čitav život bio je prvi među njima, 50 godina, a onda dobio sudsku brisovnicu iz te ideologije. Plus imanje nazad. Ali, to je Jovanovićev način mišljenja: ima li još onih koji pamte kako su svi bili strani plaćenici i izdajnici, a jedino Jovanović uvek na ispravnoj strani? Ili, ima li onih koji se sećaju njegove maksime „Zapuši nos, ide DOS“? Ipak, najveća dostignuća Jovanović je pravio u odbrani nacionalnih interesa, budući da je rodom južnije od Vranja. Bio je, i sam se time hvalio, „vrela brana separatizmu“. Dugogodišnji huškač naroda bajkama o nacionalnim interesima, Rusiji, nekakvoj svetskoj zaveri protiv Srbadije, i to za lepe pare. Kome nije bilo jasno, sad mu mora biti – jeste Jovanović, i svi Jovanovići, vrela brana, ali srpskim nacionalnim interesima, naporima da se krene iz ovog beznađa, da se uhvati nekakav korak, da se jednom završi sa prošlošću. Jeste on vrela brana, ali zapošljavanju naše dece, mogućnosti da i mi odemo na more, da i mi imamo neku korist od toga što smo Srbi. Samo da on napuni dupe, da njemu nešto ne zafali posle hiljada godina u kojima je imao sve, zahvaljujući svojoj sposobnosti da svesno obmanjuje sve i svakoga. Ali, nije on kriv. Oni koji su mu napravili prolaz, ti danas mora da se zamisle. Vranjski DS, i njihovo ćutanje, mnogo je poraznija činjenica od povampirenja jednog Gradimira Jovanovića. Lako ćemo mi sa njim, kao sa svakim gladnim. Šta ćemo sa ovima, velikim a nemoćnim, opomenutim a nezabrinutim, zaboravnim i neobaveštenim? Kako njima oprostiti?



Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar