Dok je Apsolventista naporno učio, Razvigor je vršio redovnu smotru. U toku su bile finalne pripreme za otvaranje investicije decenije, fabrike dugačkih donjih gaća, po najmodernijoj evropskoj tehnologiji – „Jebić tekstil“
Ni ne sluteći da se oko njega odvija živa politička aktivnost, Aposlventista se udubio u zadato mu štivo. I dok je svom silinom upijao složenu materiju, osećao je kako mu siva moždana masa, jedna polovina, pulsira od napora da primi gomilu informacija. Druga polovina je odskakala od radosti i same pomisli da ga više neće onoditi Razvigor i ostali a propos njegovog nesvršenog obrazovnog procesa. U tom trenutku u prostorij biblioteke, s filozofskim mirom i čašom u ruci, ulazi S lonče.
S lonče: Kad te ovako pogledam iz daljine, podsećaš me na Talesa iz Mileta!
Apsolventista (osećajući dozu ironije u S lončetovom glasu): Jebo te Mile!
S lonče: E, moj Apsolventisto, nećeš ti daleko dogurati sa takvim pristupom meni i nauci. A, drugovi i ja ti sređujemo ispite.
Apsolventista: Znam, ko prošli put što ste mi sredili!
S lonče: Pa, kad si rekao da je Stevan Sremac iz Sremčice?
Apsolventista (zamišljeno): Ali sam znao odakle je Sima Milutinović Sarajlija.
S lonče: Da, a kad te pitao kakava je pesma „Karala majka Stojana“, šta si rekao?
Apsolventista (ko iz topa): Incestuozna! Kakva može da bude ako majka kara sina?
S lonče: Kakvo filozofsko promišljanje poezije.
Apsolventista: Je li S lonče, a da ja tebe pitam nešto: ako je skraćenica za ženski rukometni klub ŽRK, koja je skraćenica za muški rukometni klub?
ČEGA GA JE PREMIJERA
U isto vreme, Razvigor je vršio redovnu smotru. U toku su bile finalne pripreme za otvaranje investicije decenije, fabrike dugačkih donjih gaća, po najmodernijoj evropskoj tehnologiji – „Jebić tekstil“.
Razvigor: Nemoj neko danas da zajebe stvar pred Premijerom, ja ću lično da mu uradim porculansku vilicu!
Dace Roždace: A čega ga je premijera? Nećemo valjda opet u pozorište!
Razvigor: Nećemo Dace! Ne igra se više tvoj omiljeni komad „Menjam ženu“!
Dace Roždace: Lele, što je to bila lepa predstava, samo sa tužnim krajem.
Razvigor: Dobro, ajde sada Konzule proveri da li su svi adekvatno obučeni.
Počasni Konzul Nikarague: Svi sem Pere Nike mi!
Razvigor: Dobro Pero, šta smo rekli?
Pera Nike mi: Da svi moramo da obučemo dugačke donje gaće „Jebić tekstil“!
Razvigor: I, šta je bilo?
Pera Nike mi: Ove lonac plavo što ste mi ih dali ne slažu mi se sa izrazom lica.. A lepo sam tražio bež sa roze nijansama.
Razvigor: E, ako je tako, onda je opravdano. Ostali!
Počasni Konzul Nikarague: Sve je pod kontrolom osim Jove Vukovca zv. Da pitam Sašu! Izgubi se odjedanput.
Razvigor: Gde je on?
Neća Mihailović Cerić: Sad će, samo što nije stigao. Presvlači se. Saša mu rekao da treba dugačke donje gaće da obuče preko pantalona. Da više dođe do izražaja.
DUPLO KOPČANjE
U tom trenutku stiže i Jova Vukovac zv. Da pitam Sašu i kolona krenu ka pogonu „Jebić tekstila“. Dace Roždace i Trajko Aleksić su se, kako je naređeno, držali za ručice. Za svaki slučaj, kako je naredio Razvigor, da se Dace ne izgubi na kružnom toku.
I dok su kretali, iz susedne kancelarije začuo se Remijev krik.
Remi: Stanite, ne idite, čekajte me! I ja ću sa vama!
Razvigor: Ajde Remi, požuri, da ne zakasnimo.
Remi: Pošao bih ja ali ove gaće… Dali ste mi mali broj. Nikako ne mogu da ih navučem.
Razvigor: Konzule, jel sam ti rekao da mu daš adekvatne gaće shodno njegovom gabaritu?
Počasni Konzul Nikarague: Jesam, dao sam mu XXXXXXXXXXXXXL.
Razvigor (udara se u glavu): Pa, naravno da su mu male. Sluša li ovde mene iko? Lepo sam ti rekao: XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXL. Ajde, sada, za kaznu, idi, pomozi mu.
Kad je Počasni Konzul Nikarague ulazio u Remijevu kancelariju zatekao je divan primer kolegijalnosti. Poresko, Geodetska uprava i sanitarni inspektori držali su Remija za noge, a njegovi najbliži sradnici Spira Rebalans i Bobe Kockalone bezuspešno su pokušavali da uguraju Remija u najnoviji, luksuzni model „Jebić“ gaća sa duplim kopčanjem, otpozadi i odnapred. Remi se preznojavao, crveneo i bledeo, ali njegov donji deo leđa nikako nije mogao da upadne u gaće.
Počasnom kozulu Nikarague pade na pamet spsonosna ideja:
Počasni Konzul Nikarague: Ništa Remi, ne vredi, Obuci ih kao dokolenice. Tebe ionako niko neće da gleda.
U prostoriji se oseti olakšanje. Remiju baš ne beše pravo ali šta će? Bolje i to nego da odsustvuje sa ovako značajnog događaja.
(nastavlja se)
(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.