Fašistička Nemačka sa svojim saveznicima napala je Kraljevinu Jugoslaviju, 6. aprila 1941. godine. Zemlja je okupirana, u Vranje su ušli Nemci koji su nakon desetak dana varoš prepustili svom savezniku Bugarskoj. Pamteći zločine bugarskog okupatora za vreme Prvog svetskog rata, građani Vranja su sa strahom očekivali dalji razvoj događaja. Škole su zatvorene, prestali su da rade bioskopi, prestala je i aktivnost fudbalskih klubova. Do juna ništa se značajnije nije desilo jer je okupator bio zaokupljen oduzimanjem i zaposedanjem jugoslovenske državne imovine i ustoličenjem svojih institucija.
UA, NOSAČI
FUDBALERI LEVSKOG IZ VRANjA
Za Levski su od Vranjanaca, u 1941. godini, nastupali: Miomir Stojković Viče, Dragomir Dončić Grof, Nikola Bošković Kole Dogur, Jovan Stanisavljević Jova Govedarac, Antonije Kartaljević, Petronije Stošić Tone Magariče, Dimitrije Arsić Tolja, Dragutin Stevanović Dragi Skakavac i drugi.
Njih su na utakmicama pratili verni navijači, veliki zaljubljenici u fudbal: Božidar Srbinac Šoce, Boško Djošić, Dimitrije Stojanović Midža Koldžija, Dragomir Djorđević Dragi Karča, Ljubiša Petković Petkovac, Časlav Nedeljković Puša i drugi.
Da bi priuštili koliko-toliko razonode građanima, rukovodstva fudbalskih klubova Hajduk i Građanski odlučili su da odigraju prijateljsku utakmicu. Tražili su i dobili odobrenje od bugarskih okupacionih vlasti, a odigravanje utakmice objavljeno putem ručno pisanih plakata. Naravno, plakati su napisani na bugarskom jeziku. Imena klubova su malo modifikovana, u Graždanski i Haiduk. Utakmica je zakazana za 15. juni 1941. godine u 15 časova, na igralištu u Sarajini (na tom mestu se sada nalazi ATD).
U nedelju, 15. juna osvanuo je lep, sunčan dan. Dva puna meseca u Vranju je svaka društvena, kulturna i sportska aktivnost zamrla. Narod je bio željan zabave, posebno fudbala i igre tradicionalnih mesnih rivala. Na igralištu se okupila mnogobrojna publika, od dece do staraca, da gromoglasnim navijanjem da sebi oduška od nagomilanih negativnih emocija. Na teren su prvo izašli igrači Hajduka u svojim tradicionalnim plavim dresovima, ali sa jednom novinom – prihvatajući ondašnju praksu engleskih klubova, stavili su na leđa brojeve od 1 do 11. Stavljanje brojeva na dresove fudbalera postalo je obavezno tek nekoliko godina nakon završetka Drugog rata. Navijači Građanskog dočekali su ih povicima: „Ua, nosači“.
FUDBALERI OSVETNIKA
Za FK Osvetnik, uoči Drugog svetskog rata, nastupali su: Miomir Stojković Viče, Dimitrije Stojanović Midža Koldžija, Vlajko Trajković, Djorđe Dimitrijević Djoka Dančin, Puškarić, Dragutin Stevanović Dragi Skakavac, Vladimir Petković Vlada Petkovac, Aleksandar Stanković Aca levak, Stojan Mladenović Tole Macan i drugi.
Osim Stojanovića, Puškarića, Mladenovića i Stevanovića svi ostali igrači bili su gimnazijalci.
Verovatno zbog toga što su nosači prtljaga na železničkim stanicama nosili brojeve na svojim kapama. Zatim, na teren su izašli igrači Građanskog u svojim crvenim dresovima, ali i oni sa jednom novinom – na grudima su morali da stave horizontalno široku belu traku, jer Bugari nisu dozvoljavali skroz crvene, komunističke dresove. Dobri poznavaoci fudbalskih prilika, među navijačima Hajduka, znali su da takve dresove, crvene sa belom trakom imaju fudbaleri moskovskog Spartaka. Počeli su da viču: „Ua, crveni“! Zahvaljujući bugarskim žandarima, utakmica je protekla u redu i miru, sudija je bio jedan bugarski kapetan, a rezultat nerešen, 2:2.
UA, CRVENI
Nedelju dana kasnije, 22. juna Nemačka je napala Sovjetski Savez, a bugarske okupacione vlasti zabranile su svaku dalju aktivnost fudbalskih klubova.
Ubrzo, nakon ove zabrane, bugarski okupatori su osnovali svoj fudbalski klub Levski. To ime nosili su brojni bugarski klubovi u Bugarskoj. Uprava kluba bila je bugarska, fudbalski tim, uglavnom su činili bugarski oficiri i činovnici. Sve je to bilo nedovoljno za jedan fudbalski klub, koji je računao na bolje rezultate, pa su osnivači pozvali fudbalere bivših vranjskih klubova da pristupe Levskom. U početku mnogi su se kolebali, posebno gimnazijalci, a potom odlučili da prihvate poziv. Računali su na izvesne privilegije u snabdevanju, posebno hranom, jer je tada bio kuponski sistem, a vladala je oskudica u svemu.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.