, ,
Izložbe su neophodne ako želite da učiniti bilo kakav proboj ili da privučete pažnju na sebe i svoj rad. Tu vam je neophodna probojnost i upornost, jer “bara je mala, a krokodila mnogo”
Iako je vranjska umetnička scena izuzetno raznovrsna, na njoj je svega nekoliko stvaralaca koji su posvećeni grafici. Jedna od njih je i mlada Marija Spirić koja trenutno sa umetničkom grupom „ Liht blau “ izlaže u Galeriji Narodnog muzeja. Sa ovom grupom izlagala je prvi put 2009. godine na Prolećnoj izložbi ULUS u Umetničkom paviljonu “Cvijeta Zuzorić” i oktobra 2010. u galeriji “Feniks”. Pored toga njene grafike su bile izložene i u Galeriji „Prosveta“ i u Knjižari „Geca Kon“u Knez Mihajlovoj ulici, u Beogradu. Ovdašnja publika je imala prilike da se upozna sa njenim radovima pre dve godine kada je u Galeriji Narodnog univerziteta imala svoju prvu samostalnu izložbu.
PROFIL
Marija Spirić (1983), diplomirala 2007. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Prištini (Zvečan), smer grafika, u klasi profesora Zorana Jovanovića – Dobrotina.
ŽESTOKI KONTRASTI
Družina koja radi pod okriljem „Liht blau“ opredelila se za promociju tradicionalne izrade grafike, manualnim putem gde se estetika i autentičnost na prvom mestu. Zanimljivo je kako je Marija ušla u ovu grupu.
– U jednom časopisu sam pročitala članak o njima, kontaktirala ih, poslala im DVD zapis sa mojim radovima, a oni su me istog dana obavestili da sam postala njihov član! Kasnije se grupi pridružilo još par grafičara, a među njima i jedan umetnik iz Palerma, tako da nas je sada sedmoro. Puno radimo i izlažemo – priča Marija.
TETOVAŽE I MAJICE
Marija ima i neke hobije koji nisu usko povezani sa grafikom, ali sa njom imaju dodirnih tačaka. Ona se bavi tetoviranjem u svom malom studiju, kao i štampanjem majica. Iako ovome nije previše posvećena, kaže da ima prilično posla i da su za ovu vrstu umetnosti zainteresovani uglavnom tinejdžeri. Motivi koje radi su različiti: tribali, portreti, simboli… Napominje da se ne radi o klasičnom trajnom tetoviranju mašinicom, već o privremenim tetovažama kanom. Pored toga ona ručno oslikava i majice i to na veoma specifičan način koji se znatno razlikuje od aktuelne sito-štampe. Sve se radi četkama i bojama za tekstil ili ih radi na grafičkoj presi. Proces se sastoji u tome što određeni motiv prenese na linoleum, izreže ga grafičkim noževima i na tako napravljenu matricu odnosno kliše, nanosi boju. Nakon toga na grafičkoj presi odštampa majicu. Interesantno je da je nekim ljudima ručno oslikavala i patike.
Iako misli da ovde sem Miomira Jovanovića Micka nema mnogo afirmisanih grafičara, nada se da će i oni mladi, koji još uvek nisu očima javnosti izložili ništa od svog stvaralaštva, uskoro to učiniti. Svojom izložbom, na neki način, ona i njima krči put.
Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi u Vranju, pre dve godine, izložila je preko šezdeset radova, svrstanih uglavnom po ciklusima “Noćna ptica”, “Košmar”, “Maske”. Trenutna postavka u Galeriji Narodnog muzeja ima deset Marijinih grafika, različitih tema i tehnika.
– Jedan deo grafika je iz ciklusa “Dok spavaš”, a ostale su različite teme, poput “Poljupca”, ”Zarobljeni u lavirintu”, ”Voajer”, ”Ko sam ja?“. Sem ovih najnovijih otisaka nastalih tokom 2010. godine izloženo je i nekoliko starijih. Ono što karakteriše najnovije radove su bogati koloriti, na kojima preovladavaju snažne boje: crvena, žuta, kontrasti crno-belo. Akcenat je stavljen na figurativnim motivima, s ponekim prizvukom apstrakcije. Moje grafke su bogate simbolikom. U njima se ogleda spoj tajanstvenosti, mistike, ljubavi i erotike. Recimo, grafike iz ciklusa „Dok spavaš“, su priče iz mojih snova, tajanstvene, erotične, mistične, nedorečene, sa ponekim apstraktnim motivima i prikazuju trenutak… Da ne prepričavam dalje, slično je i sa ostalim – pojašnjava autorka.
IZLOŽBE I TRŽIŠTE
Prodati umetničko delo nikada nije bilo jednostavno, a ako ste mladi, sa malo iskustva i staža na “tržištu”, to sve deluje daleko komlikovanije i teže. O svojim iskustvima sa prodajom grafika, Marija priča.
– Bez obzira na tešku ekonomsku situaciju prodaja mojih grafika, do sada, ne ide tako loše. Ono što me posebno raduje je činjenica da par grafika krasi zidove ljubitelja moje umetnosti u Italiji, Holandiji i Londonu. Zainteresovani se mogu upoznati s mojim grafikama i u privatnoj galeriji „Dejanović“, u novootvorenom kafe bilijar klubu “Darkwood“, preko puta gradskog parka, ali i na mom sajtu www.marijaspiric.comee.com.
Sem prodaje, koja je veoma bitan segment u životu jednog stvaraoca, nije zanemarljivo ni prisustvo na umetničkoj sceni. Izložbe su neophodne ako želite da učiniti bilo kakav proboj ili da privučete pažnju na sebe i svoj rad. Tu vam je neophodna probojnost i upornost, jer “bara je mala, a krokodila mnogo”. Marija se slaže i dodaje da je veoma zadovoljna do sada postignutim.
– Ima interesenata, kako za prodaju, tako i za saradnju. Bilo bi nezahvlano žaliti se. Zadovoljna sam što sam za ovo kratko vreme imala prilike da, pored Vranja, učestvujem i na više kolektivnih izložbi u Beogradu i dobijem izuzetne kritike vrsnih likovnih kritičara. Nadam se da se na ovome neće završiti moje stvaralačko putovanje, jer već imam sasvim konkretnih planova za publiku u inostranstvu – poručuje Marija.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.