Tražićemo pripajanje Kosovu



Ragmi Mustafa, Orhan Redžepi

Srbija nikada neće moći da realizuje svoj plan o udaljenju albanskog življa
iz Preševske doline. Zato će Nacionalni pokret Albanaca,
već na sledećim izborima, izaći sa jasnim programom



 



Krajem 2010. navršilo se deset godina od početka oružanih sukoba na jugu Srbije i formiranja Koordinacionog tela za opštine Bujanovac, Preševo i Medveđa (KT). Podsetimo da je od početka konflikta, do 31. mja 2001. godine, i ulaska Združenih snaga bezbednosti (vojska i policija) u Kopnenu zonu bezbednosti, (pojas dug 92, a širok pet kilometara) uz administrativnu liniju sa Kosovom, poginulo ili nestalo preko stotinu vojnika, policajaca, ekstremista i građana, a preko 250 su lakše ili teže povređeni.

KT je, proteklih deset godina, uz veliku pomoć i podršku međunarodne zajednice, dao nemerljiv doprinos društvenom i ekonomskom oporavku juga Srbije. Međutim, politički lideri Srba, Albanaca i Roma, danas posle deset godina, različito misle o rezultatima učinka Koordinacionog tela i države Srbije u ovom kraju. Svima smo postavili po pet istih pitanja, a njihove odgovore „Vranjske“ će objaviti u narednih nekoliko brojeva. Seriju počinjemo razmišljanjima Ragmija Mustafe, predsednika opštine Preševo i lidera Demokratske partije Albanaca (DPA) i Orhana Redžepija, zamenika predsednika SO Preševo i lidera Nacionalnog pokreta Albanaca (NPA).

Vranjske: Kako ocenjujete delovanje države i Koordinacionog tela u proteklih deset godina na jugu Srbije?

Ragmi MustafaMustafa: Koordinaciono telo, kao organ Vlade Srbije, u Preševskoj Dolini je samo delimično ispunilo svoje zadatke i to isključivo u oblasti infrastrukture, izgradnjom puteva, vodovodne i kanalizacione mreže, električne mreže, škola, sportskih terena i drugih objekata.

Redžepi: Država Srbija je ovde za manje od deset godina, u potpunosti ostvarila svoj cilj: Koordinacionim telom je razbila jedinstvo albanskih političkih faktora Preševske Doline. Beograd je najpre pod punu kontrolu stavio Rizu Halimija pa sada vlast u Bujanovcu funkcioniše po principu „kako gazda kaže“. Ostvarivanje druge faze tog cilja neće proći, jer je Preševo druga priča.

Vranjske: Kakva je, u istom periodu, bila uloga međunarodne zajednice na jugu Srbije?

Mustafa: Međunarodna zajednica je ovih deset godina bila stimulator svega pozitivnog. Ali, moram konstatovati da u više navrata nije imala instrumente kojima bi naterala Koordinaciono telo, odnosno srpsku Vladu da brže reši neke probleme koji su bilo od interesa za albansku nacionalnu zajednicu.

Orhan RedžepiRedžepi: Srpska Vlada je uspela su da uz pomoć Rize Halimija i njegovih pulena, ublaži i amortizuje delovanje međunarodne zajednice pre svega na onom najbitnijem planu – političkom. Zašto? Zato što zvanični Beograd jako dobro zna da ovde postoji previše nerešenih političkih pitanja.

Vranjske: Nabrojte neke značajnije poteze i pomake Koordinacionog tela? Ko je za njih zaslužan?

Mustafa: Istakao sam već neke investicije u oblasti infrastructure. Tome bih dodao obezbeđenje frekvencija za rad dveju informativnih institucija – RTV Preševo i RTV Bujanovac.

Redžepi: Ja ne znam ni jedan. Ama baš ni jedan. A za to su najzaslužniji minister Milan Marković i poslanik Riza Halimi.

Vranjske: Iz vašeg ugla gledano, koji su to loši potezi? Ko je za njih odgovoran?  

Mustafa: Naravno da je Koordinaciono telo za deset godina imalo dosta loših poteza. Teško ih je sada sve pobrojiti. A ko je za to kriv? Pa naravno, Vlada u Beogradu.

Redžepi: Zvanični Beograd je izrežirao jedan apsurd nad apsurdima: sećate se kada je 28. decembra 2008. godine, bez i jednog valjanog razloga, kidnapovano devet mladih Albanaca. U režiji vlasti oni su bili optuženi za ratne zločine. Drugi potez koji srpske vlasti ničim ne mogu opravdati  jeste ukidanje opštinskih sudova u Preševu i Bujanovcu. Prosto ne znam kojim imenom da se nazove ovaj čin.

Vranjske: Koja su to pitanja koja država Srbija i Koordinaciono telo moraju hitno da reše na jugu Srbije?

Mustafa: Najpre, ove tri opštine moraju dostići sve druge opštine u Srbiji nivoom i kvalitetom infrastrukturnih objekata, jer su to preduslovi za brži ekonomski razvoj. Drugo, albanska nacionalna zajednica u ovim opštinama očekuje radikalne promene u obrazovanju, informisanju, kulturi, zdravstvu, službenoj upotrebi albanskog jezika, a posebno upotrebi naših nacionalnih simbola. I, treće na čemu insistiramo, jeste demilitarizacija regiona gde se nije otišlo dalje nod početka.

Redžepi: Srbija nikada neće moći da realizuje svoj plan o udaljenju albanskog življa iz Preševske doline. Zato će Nacionalni pokret Albanaca, već na sledećim izborima, izaći sa jasnim programom o ujedinjenju Preševske Doline sa Kosovom, odnosno Albaniom. Taj proces ovde više niko ne može da zaustavi. Uostalom, Albanci su se tako izjasnili na referendumu 1992. godine. Sa istim ciljem je Oslobodilačka vojska Preševa, Bujanovca i Medveđe, 2000. godine, podigla oružani ustanak.

(U sledećem broju na ista pitanja odgovaraju narodni poslanik
Riza Halimi. Lider Partije za demokratsko delovanje – PDD i
dr Skender destani, lider Demokratske unije Doline – DUD).

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar