,
,
Na Kongresu SPS vrh stranke je u Glavni odbor inkorporirao Milana Nikolića, gubitnika na stranačkiim izborima, umesto Branimira Stojančića, pobednika, što je otvorilo novi unutarsocijalistički rat
Osmi Kongres Socijalističke partije Srbije (SPS) održan u subotu 11. decembra, doneo je upravo ono čega su se ovde mnogi, a ne samo mlađi socijalisti, otvoreno pribojavali. „Simpo“ je uzvratio udarac primljen na Izbornoj konferenciji stranke u Vranju i skoro silom, a svakako mimo svake procedure i običaja kojih se SPS držao i u mnogo težim vremenima, ugurao Milana Nikolića u Glavni odbor stranke. Naravno, kad je Milanu svanulo, nekome je moralo da smrkne, a izbor je pao na Branimira Stojančića, jednog od potpredsednika stranke u lokalu. Tako je na „reformističkom“ Kongresu socijalista otvoren novi južnosrpski rat, kome se ni kraj ni posledice u ovom času ne naziru. „Simpo“, pokazalo se, neće tek tako da digne ruke od moći u Vranju, a lokalni socijalisti neće više da slušaju Kompaniju ni po koju cenu, pa će naredni dani doneti žestoku tuču, dosada svakako neviđenu u socijalističkim redovima.
VRUĆI TELEFONI
Dragomir Tomić, predsednik „Simpa” ponovo se na najgrublji način umešao u čitavu priču i preoblikovao stvarnost po svojoj meri. Ovakvo ponašanje donelo je pravu revoluciju u vranjskom SPS-u, toliku da je 40 od 52 delegata odbilo da uopšte ide na Kongres! U naredna dva meseca vodiće se rat za svaku poziciju, ali je utisak da je „Simpo“, ma kako jak u centrali, slab na lokalnom terenu, što će samo dodatno zakomlikovati čitavu priču. Neprijatelji „crvenih“ sada mogu da likuju – zarad ličnih i, na kraju krajeva, sitnih interesa pojedinaca, partija je još jednom izvrnuta ruglu i dovedena u nepotrebno oštru i komplikovanu poziciju, iz koje se bez značajnih žrtava ne može izvuči sve i da hoće.
Sve je počelo još u četvrtak ujutru, pre sednice Glavnog odbora stranke, na kome su utvrđeni predlozi za najviše stranačke funkcije. Vranjsko se znalo – ovde su održani stranački izbori, i za članstvo u Glavni odbor (GO), koga bira Kongres, predloženi su Zoran Antić, Branimir Stojančić, Negovan Stanković, a po dogovoru i predstavnik žena Snežana Stanković i mladih Nikola Stojanović. Tako su hteli vranjski socijalisti, i tu nije bilo mesta za mnogo priče.
No, ujutru, pre sednice GO predsednik SPS-a Ivica Dačić pozvao je na razgovor Stankovića i Antića i bez uvijanja im saopštio da jedan od kandidata sa vranjske liste mora da napravi mesto Milanu Nikoliću, predsedniku Upravnog odbora Kompanije i vernom Tomićevom saradniku. Bez mnogo razmišljanja ovaj predlog je odbijen na licu mesta, a Vranjanci su Dačiću predložili spasonosno rešenje – da Nikolić uđe u GO kao predlog bujanovačkih socijalista, jer je on rodom otuda. Na ovom mestu priče vidi se prava priroda „Simpove“ vladavine; Nikolić mora da ide kao vranjski predlog, po bilo koju cenu, pa i gaženjem dostojanstva svojih najbližih saradnika i mimo volje više stotina članova SPS-a odavde. I ne samo to, nego je ispalo da Nikolić insistira da ispadne Stojančić, koji ga je pobedio na četiri nivoa izbora u stranci, prvo u mesnim odborima, pa na rukovodstvu, pa na Izvršnom odboru i, na kraju, na izborima. Dakle, više nego ubedljivo i višekratno.
Ovakvi zahtevi izazvali su još veću pobunu Antića i Stankovića, pa je, kako „Vranjske“ saznaju iz pouzdanih izvora, Dačić obelodanio da ga je Dragomir Tomić „zvao najmanje 50 puta“, a da ga je dobio „tek 51. put, i to u četiri ujutru“.
I UMIRUJUĆI SMS
Ovakvi argumenti nisu bili nešto što su vranjski socijalisti mogli da prihvate bez borbe, pa je do otvorenog sukoba došlo na samom GO. Da bi pokazao svu homogenost vranjske ekipe, Antić je oštro na odboru napao sve odreda, a zamerke su bile toliko oštre ga je Dačić javno opomenuo da ne ide protiv njega! Legenda kaže da se stvar smirila tek kada je Antiću lično Dačić poslao smirujuću SMS poruku u kojoj mu obećava da će naći rešenje za nastali problem.
Legenda kaže da je posle sastanka Antić prišao Nikoliću i pred prisutnima ga upitao šta mu treba da gazi preko leševa, a da je ovaj samo čutao „dok su mu se upadljivo tresle ruke“.
Ali, da je to bilo sve, ni po jada, nego je neko spinovao Dačića i protiv Miroljuba Stojčića, a Mrkonjić sa Miretom čak nije hteo ni da se pozdravi.
Kada je čitava priča došla do Vranja, tek je tu nastao pravi haos. U autobus kojim su Vranjanci pošli na subotnji kongres ušlo je samo 12 delegata, dok je njih 40 odbilo da putuje do beogradskog Sava centar. Situacija je bila krajnje ozbiljna, intervenisali su Stojčić i Stojančić, telefonom iz Beograda, i Zoran Antić, pa se situacija kako – tako smirila. No, ostaje pitanje limita ovakve politike. Naime, ako je ovo sve što je Dačić dao „Simpu“, možda će vranjski SPS i da prihvati kao neminovnost. Ali, ako Nikolić uđe u predsedništvo, biće tuče, i to žestoke.
Razvoj događaja u potpunosti potvrđuje ovu pretpostavku. Naime, posle Kongresa, u ponedeljak, zakazano je „rukovodstvo” SPS, kako oni zovu skup na kome prisustvuju svi čelnici partije. Gradski predstavnici socijalista, svi odreda – Dragan Ilić i Stojan Dimčić, baš kao i Stojčić, Antić i mlađi kadrovi, bojkotovali su sastanak, pa on nije ni održan zbog nedostatka kvoruma. Opravdanja koja su javno iznošena, tipa „upravo sam na putu za Kongo gde lovim lavove pa ne mogu da dođem“ samo pokazuje dubinu raskola.
TUŠ I MUP
Situacija se menja naglavce – do sada su SPS bojkotovali“Simpovi“ kadrovi, kojih je doduše malo da miniraju kvorum, a sada ga bojkotuju gradski članovi, kojih je dovoljno da parališu rad odbora.
NOVO ĆUTANjE
Niko od čelnika vranjskog SPS nije želeo da po ovoj temi otvoreno priča za novine, pravdajući to različitim razlozima. Jednima to zabranjuje partija, drugi smatraju da nije zgodno da se sada javno eksponiraju zbog moguće zloupotrebe takvih istupanja od druge strane, a neki, kao Milan Nikolić na primer, u prve redove odbrane socijalističke omerte isturaju sekretaricu, koja se javlja čak i na njegov privatni mobilni telefon, doduše ljubazno, ali ništa manje odbijajuće. Jedini se na javni govor osmelio predsednik Okružnog odbora stranke Negovan Stanković.
– To je stvar političkog vrha stranke. Ima tu još ljudi koji su novi i izazivaju pažnju, ništa to nije čudno. Kongres je, uostalom, najviši organ odlučivanja u SPS – prokometarisao je izbor Nikolića u Glavni odbor mimo volje vranjskog članstva.
Naravno, u ovakvom času na videlo izbijaju i svi stari, dugo zataškavani problemi. „Simpo“ „građanima“ ne može da oprosti ni „Tuš“, a kamoli postavljanje Slađana Velinovića na čelo MUP-a Vranje. Po njima, to mesto bilo je rezervisano za njihov banjski kadar Miroslava Stevanovića, ali pošto ih niko ništa nije ni pitao, nisu ni mogli da značajnije utiču na stvar u željenom pravcu. Sa druge strane, Milanu Nikoliću se zamera što se potpuno odrodio od Vranja,što se najbolje videlo pri izboru sudija. Nikolić je određen da taj posao odradi u ime SPS-a, ali se čini da ga je Goran Stefanović iz DS-a potpuno marginalizovao po tom pitanju. „Simpo“, misle vranjski socijalisti, radi protiv SPS-a gde god stigne, a koristi sve njegove plodove. Aktuelni sukob nije samo pitanje mesta za ovog ili onog u GO, nego ima mnogo dublje konsekvence. Ako vranjskom odboru nad glavom stoji Dačić, gde je onda kraj njegovom mešanju u lokalne stvari? Ako to i nije pitanje, zašto bi ovdašnji socijalisti trčali po selima i prikupljali glasove ako Dačić postavlja svoje ljude gde mu je volja? Nije teško u takvoj situaciji zamisliti kako Zoran Antić i ekipa dižu ruke od SPS-a i daju ga kome god hoće da ga vodi, ako ima sa kime i čime. Granica će biti izbor za predsedništvo SPS-a. Ako tamo Nikolić prođe, ovde će nastati potpuni haos koji će se neminovno odraziti i na lokalnu vlast. Ako pak Nikolić ostane samo član GO, a u to telo Dačić inkorporira i Stojančića, sa kvote „zaslužnih članova“, onda će se ovde voditi samo predizborni unutarsocijalistički rat u kome „Simpo“ ima male šanse. Recimo, Kongresu stranke nije prisustvovao Dragomir Tomić, što se ovde tumači činjenicom da on više i nije socijalista. Ako je to bar približno tako, onda se postavlja pitanje zašto je Dačić dozvolio da mu u Glavni odbor stranke uđe čovek koji bi potencijalno, bar na terenu, mogao da radi na njenom rušenju?
Bilo kako bilo, sve će ovo na svaki način da oslabi SPS u Vranju, i stranku uvede u nestabilnost koja, paradoksalno, dolazi sa njenog vrha. U ovom času, nije pitanje šta to što treba socijalistima, nego je pitanje ima li junaka iz konkurentskih stranaka koji bi ovu situaciju mogli da okrenu u svoju korist. Ako nema, ništa.
OBRADOVIĆU POVELjA ZA GRADjANSKU HRABROST
Povelja za građansku hrabrost „Dragoljub Stošić“ za ovu godinu pripašće predsedniku Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Vukašinu Obradoviću i karikaturisti lista Danas Predragu Koraksiću Koraksu i, saopštila je Kuća pravde Strazbur. „Koraksić i Obradović su svojim radom dali neizmeran doprinos jačanju građanskih sloboda – mišljenja, izražavanja, prenošenja i primanja informacija, čime su značajno doprineli razvoju demokratije u Srbiji,“ navodi se u obrazloženju žirija, koji je tu odluku doneo jednoglasno.Povelju za građansku hrabrost dodeljuje Kuća pravde Strazbur zajedno sa Unijom sindikata, u znak sećanja na Dragoljuba Stošića, nekadašnjeg sindikalnog lidera i borca za demokratiju.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.