Nije u Vranju najgore



Političari svima dijele jednako. Ne vodi se računa o kvaliteti projekta, ne postoji neka lista pa da se tako i raspodjeljuju novci



 



U Vinkovcima se već tri godine održava Festival dokumentarnog rok filma (DORF), prvi ovakve vrste u regionu. Iza njega ne stoji ni velika produkcijska kuća, ni filmski savez, niti bilo koja druga institucija, ali to ih nije sprečilo da postignu izuzetnu reputaciju u dokumentarističkim krugovima.

U organizaciji Odbora za građansku inicijativu iz Niša, kao deo programa Zlatni rudnik, DORF je dva dana gostovao u pozorišnom klubu “Talija” gde je predstavio šest filmova. O filmskoj publici, festivalima i filmovima u gradu bez bioskopa, razgovaramo sa Tonijem Šarićem, direktorom festivala.

Vranje je relativno mala sredina, ali neočekivano zainteresovana za dokumentarni film, koji u nekim većim sredinama često i ne dobija zasluženu pažnju. Šta očekujete od ovog gostovanja?

– Da. DORF je do sada gostovao u Novom Sadu, Subotici, Sremskoj Mitrovici, Bečeju, Beogradu, a ovo je prvi put da se predstavljamo u južnom dijelu zemlje. Otprilike je slično iskustvo svuda, radi se o kozmetičkim nijansama koje razlikuju mjesta, ovisno o ekonomskom statusu, naravno, te sredine. Svi misle da je baš kod njih najgore! Ali, upoznao sam jako veliki broj sjajnih ljudi i jako sam ponosan što smo pokrenuli ovakav festival.

Mi smo grad bez bioskopa, a publika uporno pokazuje da je željna filma, na ovaj ili onaj način. Kakva je situacija u Vinkovcima?

– Jako je slična situacija i kod nas, iako ja ne vjerujem da bi kino promijenilo nešto naročito u našu korist. Meni osobno je puno više žao što mlađe generacije, srednjoškolci, ne pokazuju zanimanje za film. Kod nas je prosjek publike oko 28 godina. Ali to je priča za koju bi nam trebalo puno više prostora i vremena, nažalost realnost takva…

Uspeli ste da DORF za svega tri godine postojanja ugurate na gradski budžet. Naš DOKUMENT, koji postoji već devet godina, teškom mukom iskamči koji dinar iz budžeta. Koliko kod vas ima sluha za to što radite? Koji su vaši najveći problemi?

– Da, političari u Vinkovcima imaju naviku da svima dijele jednako. Ne vodi se računa o kvaliteti projekta, ne postoji neka lista pa da se tako i raspodjeljuju novci. Ali, vrijedi se boriti. Znam da zvuči kao fraza, ali najgore je kukati i čekati da neko riješi tvoj problem. Uvijek se pojavi neka neočekivana sila koja pomogne, tako vidiš koliko ljudi cijene to što radiš… Mi smo uspjeli i nešto izvući iz EU fondova… Ja sam si zadao sedam godina, a ako nakon toga ne bude ozbiljnije, odustajem.

Kolika je ta ekipa koja se vrti oko festivala i da li je to još uvek na nivou čistog entuzijazma?

– Naravno da je entuzijazam i ljubav prema filmu i muzici i borba protiv dosade najvažnija pokretačka energija. Mi smo se ekipirali i funkcioniramo, sigurno bi bilo još bolje da imamo neku hladno profesionalnu podršku, ali za sada guramo ovako.

Priroda dokumentarnog filma se izmenila poslednjih godina i pogrešno je mišljenje da su oni nekomercijalni. Koji su bili kriterijumi kojima ste se ove godine rukovodili prilikom izbora filmova?

– Ovaj žanr je sad došao do komercijalnog i vjerojatno umjetničkog vrhunca. Prije desetak godina je bilo višestruko manje filmova, a danas gotovo da nema benda koji nema film o sebi. DORF je ove godine dobio oko 40 filmova i već imamo “slatki problem” kako ih rasporediti. Brine me jedino što će industrija naći nešto novo uskoro, a neki od najvećih evropskih srodnih festivala već prelaze u neke druge vode. Sad, da ovo ima svoju publiku, ima. Pitanje je koliko će internet i priroda medija promijeniti priču. Mi se držimo nekog svog osjećaja za dobro, uvijek dajemo prednost priči nad tehničkim ili umjetničkim dojmom. I nadamo se da će se pojaviti neki novi klinci koji će nas rasturiti sa svojom pričom, iz svog kraja. Otvoreni smo za sve žanrove, slijedeći DORF imamo i džez, gospel, avangardnu elektroniku, hip-hop i pozivamo sve da se jave.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar