I po babu, i po stričevima



Problem je genetska mutacija

Danijela Mišić je u Prištini završila engleski jezik, ćerka je Stane Smiljković, dekana fakulteta



 



Problem je genetska mutacijaUčiteljski fakultet u Vranju, koji radi u okviru niškog Univerziteta, važi za ustanovu zatvorenu, o čijem se radu samo nagađa. Tek ponekad do javnosti  stignu priče o visokim platama na fakultetu, protekciji, načinu polaganja ispita i doktorkih studija, nepotizmu… Ovo potonje nekako je i najvidljivije; Vranje je mali grad, a i radi se o ljudima. Međutim, retki su profesori spremni da javno govore o mogućim zloupotrebama, a ako se i odluče na takav korak onda insistiraju na anonimnosti.

KUMA I ĆERKA

Jedan od onih koji žele da pod punim imenom i prezimenom progovori o anomalijama u ovoj ustanovi je redovni profesor filozofije vaspitanja i etike na Učiteljskom, Milan TASIĆ, čovek koji je završio studije grčkog, latinskog, filozofije i matematike. Prema njegovim rečima, fakultet je pun rođaka, kumova, prijatelja i dece pojedinaca koji tu rade ili su radili, od administracije do amfiteatra.

– Danijela Mišić je u Prištini završila engleski jezik, ćerka je Stane Smiljković, dekana fakulteta. Nela Malinović, docent za metodiku nastave matematike, doktorirala u avgustu na Učiteljskom fakultetu, ćerka Todora Malinovića, profesora matematike u penziji; njegova snaha je magistrirala kod svekra i čeka se trenutak da postane asistent kod zaove. Malinovićev sin je na postdiplomskom isto kod oca. Nela Malinović je studirala 9 godina. Ćerka Bore Stanimirovića, koji je 18 godina bio dekan, istinskog spiritus movensa do dana današnjeg za sve što se dešava na fakultetu Ljiljana Mitić, živi u Beogradu i, po pričanju, nije održala nijedan čas ovog semestra. Potom, kuma Borine ćerke, Buba Stojanović, je takođe doktorirala na Učitenjskom kod Stane Smiljković i sada je docent. Administracija je puna rodbinskih veza, ali to neka bude manje važno – tvrdi Tasić.

Iz ovoga se može zaključiti da na Učiteljskom vladaju „profesori i njihova deca takođe profesori“, a Tasić naglašava da su zbog toga ugrožena prava onih profesora koji izlaze iz te i takve matrice. Prema njegovim rečima, mnogi magistri i doktori nauka iz Vranja nisu mogli da se zaposle na ovom fakultetu jer nisu ni u kakvim odnosima sa onima koji tamo odlučuju.

–  Na fakultetu se jasno čuje: “Ovde se zna ko može da bude dekan za sledećih 50 godina“ – kaže Tasić i nastavlja:

MILE ILIĆ
Učiteljski fakultet odnedavno ima novog profesora na novom predmetu. Čuveni socijalista Mile ILIĆ, čovek koji je široj javnosti poznat postao po krađi izbora 1996. U Nišu, ovde predaje predmet državna uprava i lokalna samouprava sa školskim zakonodavstvom sa zvanjem redovnog profesora. Ilić je iz anonimnosti ponovo izašao posle izbora 2008, kada je njegov SPS dobio deo vlasti u Nišu a on postao predsednik gradske Skupštine.- Za nepostojeći predmet pravo, doveden je preko noći, da odlučuje o našim zvanjima na Veću u Nišu. Komunista među komunistima na fakultetu, na sastanke ne dolazi, ali o mnogim stvarima odlučuje, i ovde i u Nišu.

– Kada je reč o profesorima i njihovoj deci, takođe profesorima, važi ona narodna da iver ne pada daleko od klade. Svako bi od nas voleo da bude ako ne baš dete Ajnštajna, a ono bar da se nađe na nekom tragu njegovog života. Tako sam se i ja, recimo, fotografisao sa Jirgenom Habermasom, filozofom – mada nemam ništa zajedničkog s čovekom. Jer “oni koji znaju“, znaju i kako najbolje do znanja. Uz, niko od onih koji prenose znanje, a to su profesori, ne može imati ništa protiv onoga ko želi da ga stekne. Međutim, problem počinje onda kada deca profesora “genski mutiraju“ i nadalje nisu kao ostali, pa mogu, ako hoće, da drže časove, ali ako neće – neće! Njihovo je da samo slede svoje želje, ma kakve bile, smišljaju predmete za sebe, štampaju šta hoće… Paradoksalno, ali i dalje niko ne mari zbog toga, ali pitanje je u sledećem: zašto deca i roditelji smatraju da smo mi ostali istinska pretnja njihovom uspehu u životu, te da treba da povedu borbu na život i smrt sa nama? Recimo, ako neko stane s nekim u hodniku, a nisu to kod kuće predvideli; ili, ako se već o dekanu fakulteta i predsedniku njegovog Saveta čitavu deceniju slušaju najporaznije stvari, što bi zbog toga, doduše u različitoj meri, bila ukidana prava ostalih profesora i asistenata koja nam pripadaju kao što su učešće u telima Fakulteta i Univerziteta, štampanje i izdavanje rukopisa …

SUBOTICA I DjEVDjELIJA

Naš sagovornik naglašava da samo po sebi nije nelegalno steći diplomu i doktorat na Učiteljskom, ali podseća na priče koje «dopiru do profesora».

– Doduše traljavo, fakultet brine o formi, ali do nas dopire to da deca doktoriraju i magistriraju, a i još poneko iz Subotice i Djevđelije recimo. Ili, pak, deceniju ili dve bivaju plaćeni profesori iz Niša koji gotovo da časove i ne drže, a onda se pojave kao mentori, potpisnici referata i slično. Dakle, to je to, zaključujemo mi da je prvo zamišljeno drugo, pa onda prvo; odnosno, profesor iz Ljubljane (Marjan Blažič, p.a.), koji naravno časove ne drži, ali žrtva se isplati: na označena mesta potpisaće uvek, šta treba i kad zatreba.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar