Fabrika za vešanje



Neka dođe Andrej da me skine: Tonka Borisova, U Agenciji su nas lepo primili: štrajkači u Beogradu

Posle dopisa na desetine relevantnih adresa u vlasti, radnicima PES-a je puklo trpilo, pa su prošlog utorka, 16. novembra, njih stotinu seli u dva autobusa i otišli u prestonicu, pravo pred Agenciju za privatizaciju, da od nadležnih lično zaiskaju pravdu



 



U Agenciji su nas lepo primili: štrajkači u BeograduPrizor ispred bivše “Zastave PES” u Surdulici, izaziva mučninu – po hladnoj novembarskoj kiši, oko uboge vatrice sede desetine radnika u zimskoj odeći, pod kapuljačama i, kao, greju se. Nema za nas ovde božeogrejište, kažu. Radnici PES-a su već 200 dana u štrajku, novi vlasnici Sergej Kuštimov iz Rusije i Andrej Dimitrijević iz Beograda ne haju, a Agencija za privatizaciju već mesecima, eufemistički rečeno, taktizira  oko konačnog razrešenja ovoga hropca.

VLASNIKOV ĆALE

Posle dopisa na desetine relevantnih adresa u vlasti, radnicima PES-a je puklo trpilo, pa su prošlog utorka, 16. novembra, njih stotinu seli u dva autobusa i otišli u prestonicu, pravo pred Agenciju za privatizaciju, da od nadležnih lično zaiskaju pravdu.

Suština ovog protesta vidi se u dopisu Agenciji, u kome se između ostalog kaže: “Budući da ni posle tri godine od prodaje DP Zastava PES, ni posle 195 dana štrajka niste našli za shodno da konačno prekinete agoniju i fabrike i radnika, jer niste imali dovoljno hrabrosti da konačno priznate da je ova privatizacija katastrofalna te da donesete odluku o njenom raskidu, već ste opet dali kupcima neki rok od sedam dana, i ko zna koliko puta još ćete to raditi, revoltirani štrajkači su konačno odlučili da dođu u Beograd, pred zgradu Agencije, i protestuju”.

KO JE “ZAPALIO” VOLVO
-U subotu, 20. novembra, dakle u neradni dan, oko 11,45 sati – kaže Dragan Djorđević – iz kruga fabrika ukradeno je fabričko vozilo, marke “volvo“. Sumnjamo da je tada izneta i značajna finansijska dokumentacija, kao i vredni delovi mašina. To su štampane ploče, elektronski “mozak” mašina, koji je u nabavci koštao oko 17.000 evra. Simptomatično je da se to dogodilo na nekoliko dana pred donošenje odluke o sudbini privatizacije PES-a u Agenciji za privatizaciju. Podneli smo prijavu MUP-u.

Autobuse je obezbedio predsednik SO Surdulica, Novica Tončev, a početak protesta ispred Agencije obeležila je neprijatnost.

-Ko nam je poželeo “dobrodošlicu” ispred zgrade Agencije –niko drugi, nego otac jednog od vlasnika, Andreja Dimitrijevića, i to kako? Najpogrdnijim rečima i psovkama, uvredama i ponižavanjem. Znamo ga, svake godine provodi po tri letnja meseca na Vlasini, u našem odmaralištu koje je njegov sin uzeo u bescenje. Policija ga je čuvala, nisu mi dali ni da odem do česme da se napijem vode, kažu  “ideš da biješ onog čiču” – kaže štrajkač Jovica NEŠIĆ.

Štrajkači se zatim sa ogorčenjem obrću na lik i delo Andreja Dimitrijevića, kupca 49 posto kapitala PES-a.

Neka dođe Andrej da me skine: Tonka Borisova-Ko je on – kaže jedan od štrajkača – pojedini Surduličani su ga prepoznali sa Kipra, gde je prvo brao pomorandže, pa bio izbacivač u noćnim klubovima. A kako je ušao u fabriku? Pa, bio je telohranitelj funkcionera SRS, pa ga je tu doveo bivši predsednik opštine, radikal Stanislav Momčilović. Kad je došao, kuče nije imalo za šta da ga ujede, ni vizit kartu nije imao, preko noći su mu odštampali. Biznismen!

JOŠ MALO VREMENA

Petočlanu delegaciju PES-a primio je lično direktor Agencije za privatizaciju, Vladislav Cvetković, i direktorka Sektora za kontrolu i sprovođenje ugovora o privatizaciji, Julijana Vučković.

-Dimitrijević nas je preduhitrio – dan pre nego što smo mi došli, on se pojavio u Agenciji. Znači, neko mu je dojavio. Dostavio je nekakvu delimičnu dokumentaciju znatno posle produženih rokova – kaže Dragan Djorđević, vođa sindikata Nezavisnost u fabrici.

Utisak pregovaračkog tima PES-a je da je Agencija vrlo uzdržana u donošenju konačne odluke o sudbini ove privatizacije.

-Samo kupcu produžuju rokove – kaže Djorđević – već četvrti ili peti put, a ništa ne preduzimaju. Tokom razgovora, najviše ih je interesovalo da li postoji neka mogućnost da se pregovori između kupca i štrajkača nastave.

Štrajkači, međutim, odbijaju takvu mogućnost, smatrajući da druga strana samo kupuje vreme, dok ne isisa sve iz fabrike; posle je svejedno. Kažu da Vladu, odnosno Agenciju kao njen organ, s jedne  strane pritiska EU zbog, po njima, nedovoljnog broja privatizacija u Srbiji, a s druge, pak, ruska ambasada, koja je protiv raskida privatizacionog ugovora.

ČOVEK NIJE ‘TICA

Usred razgovora vašeg izveštača sa štrajkačima, napolju je počela nekakva fertutma. Imalo se šta i videti – dugogodišnja radnica PES-a, Tonka Borisova, invalid rada, koja je u ovoj fabrici, na poslu, teško povređena, pa radila na poslovima čistačice skraćeno radno vreme, pa posle privatizacije dobila otkaz, popela se na drvo ispred fabrike, sedi na tankoj grani, sa užetom oko vrata.
-Skini se, bre, odatle – mole je štrajkači – nisu oni vredni toga!
-A da li sam ja vredna – odgovara Tonka sa drveta – žena, invalid, gradila sam ovu fabriku, sada cepam drva po kućama za dvesta dinara, da se prehranim!
Ovi dole sada primenjuju drugu taktiku:
-Dobro, sedi na to drvo, ali makar skini to uže oko vrata, mož’ da se omakneš, i stvarno da se obesiš!
-Ne! – odgovara Tonka – neka dođe Andrej da mi skine konopac, i da me spusti odavde!

-Ljubazno su nas primili – kaže Djorđević – ne mogu da grešim dušu. Ali, sadržina razgovora sa direktorom Agencije Cvetkovićem ne obećava mnogo. Naime, on je tražio “još malo vremena” da se pregleda dokumentacija i jedne i druge strane, kako se, po njegovim rečima, ne bi prenaglilo sa odlukom Agencije. Mi smo apelovali da ponovo pogledaju zapisnik Poreske uprave Vranje, po kome su utvrđene finansijske malverzacije kupca, u vrednosti oko 23 miliona dinara. Sada čekamo četvrtak, 25. novembar, kada će, navodno, Agencija doneti odluku.

Poslednji pregovori između kupca i štrajkača održani su 8. jula, i od tada su obe strane ušančene.

-Ništa nije ispunio – kaže Djorđević – pa mu ništa više ne verujemo. Ipak, 13. oktobra bili su zakazani još jedni pregovori, i to u zgradi SO Surdulica. Šta ćemo mi u opštini, on je kupac, mi smo radnici, daj da razgovaramo u fabrici. Ali, ipak smo otišli, svi štrajkači su bili tu, naša delegacija je čekala da uđe. Policija nas nije pustila, a Andrej Dimitrijević nam je kroz prozor opštine pokazivao srednji prst. I zbog toga pregovora više ne može da bude, nema svrhe, jer ništa od prethodnih dogovora ni izbliza nije ispoštovano od strane kupca.

Sada su obe strane na sudu, radnici tuže kupca zbog neisplaćenih zarada, kupac tuži radnike zbog “nelegalnog štrajka”. Po svemu sudeći, odluka Agencije za privatizaciju će biti prelomna, ali kako je naterati da je donese? No, ni četvrtak nije daleko, pa će se videti od kakvog se drveta kašike delju.

 

AGENCIJA ZA PRIVATIZACIJU
ODLUKA ZA NEDELjU DANA
– Agencija vrlo pažljivo prati dešavanja u PES-u – kaže Dušan BELANOVIĆ, direktor Sektora za komunikacije Agencije za privatizaciju – što dokazuje i činjenica da je delegaciju štrajkača primio lično direktor Cvetković. Ali, rešenje nije jednostavno, i kupci imaju svoje argumente. Nedavno su podneli vrlo ozbiljna dokumenta o poslovanju firme, ugovorenim poslovima, ali tvrde da ne mogu da ih realizuju zbog štrajka.
Ovde se postavlja pitanje – da li bi uopšte bilo štrajka, da kupac ispunjava svoje obaveze prema radnicima?
– On tvrdi da ispunjava – kaže Belanović – ali to će utvrditi komisija Agencije. Mi produžavanjem rokova za ispunjenje ugovora o privatizaciji samo pokušavamo da ne dođe do raskida ugovora, jer to je nužno zlo. Inače, primedbe štrajkača da to činimo iz ne znam kakvih pobuda, apsolutno ne stoje. Pa, mi smo poništili 25 posto privatizacija u Srbiji, kada smo utvrdili da se krše ugovorne obaveze. Ne isključujem tu mogućnost ni u PES-u, ali treba sačekati da stručne službe utvrde činjenično stanje. To neće trajati duže od nedelju dana.

 

 

 

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar