Dribling, skok, šut



, Mislio sam da odavde razvijam poslovni biznis: Grbović

Vlasnik nekadašnje zgrade „Investbanke“ u centru Vranja je proslavljeni srpski košarkaš „u penziji“. Kako je on bio član UO „Vodogradnje“ koja je, navodno, svojevremeno kupljena mafijaškim novcem, niko se, nagađa lokalna javnost, ne usuđuje da uđe u poslovni odnos sa Grbovićem. On, pak, tvrdi da nema nikave veze sa mafijašima i da je zgradu „Investbanke“ kupio vlastitim kapitalom



 



Mislio sam da odavde razvijam poslovni biznis: GrbovićZašto zgrada u centru Vranja u kojoj su godinama bile smeštene filijale, najpre, „Investbanke“, a potom banke „Inteza“ i „Delta Djeneralija“ nakon prodaje na licitaciji godinama unazad zvrji prazna, pitanje je koje i danas golica maštu radoznale lokalne javnosti. U potrazi za imenom vlasnika objekta na najatraktivnijoj lokaciji u samom gradskom jezgru (nekada izvornom vlasništvu „Investbanke“, likvidirane nakon stečaja) čiju je prodaju 2005. godine na licitaciji oglasila Agencija za osiguranje depozita, stečaj i likvidaciju banaka, došli smo do imena Kruševljanina Gorana Grbovića, proslavljenog košarkaša beogradskog „Partizana“ i bivšeg jugoslovenskog reprezentativca.

SLOVENCI SE PREDOMISLILI

DRAGAN ĆURČIĆ
PRVI PUT ČUJEM ZA ZGRADU
Dragan ĆURČIĆ, čovek koji se pre nekoliko meseci pominjao kao potencijalni kupac „Vodogradnje“ demantuje u telefonskoj izjavi za „Vranjske“ da mu je u paketu nuđena i zgrada bivše „Investbanke“ u centru Vranja.
– Prvi put čujem za tako nešto – bio je kratak Ćurčić, ne želeći da bilo šta drugo ovome doda.

Ova informacija zvanično nam je potvrđena u Službi za katastar nepokretnosti u Vranju. Podaci koje je „izbacio“ kompjuter Katastra govore da je poznati Kruševljanin kupio trospratnu zgradu na lokaciji u bloku „Pošta-banka“, smeštenu na parceli 5089 (zgrada sa oznakom 5 u katastru). Prizemlje u osnovi ima 368, a ceo objekat ukupno 905 kvadrata.

Iako o svemu nema detaljnijih podataka, niti se za ovu prodaju bilo ko dosad javno interesovao, nezvanične priče govore da je nakon raspisivanja licitacije za bivšu imovinu „Investbanke“ (za ovaj objekat najpre bila određena početna cena od 73,5 miliona dinara u vreme kada je evro bio 75, dakle oko milion evra, p.a.) interesovanje najpre pokazala slovenačka firma “Air sports“. Slovenci su ovde, navodno, imali svog čoveka, Vranjanca, jednog poznatog preduzetnika koji je, govori se, trebalo da ih zastupa i potom vodi posao. „Janezi“ su uspeli da kupe zgradu javnim nadmetanjem na licitaciji u konkurenciji sa još tri potencijalna kupca, između ostalog i Grbovića.

Međutim, urbana legenda kaže da su za tu lokaciju i zgradu i posle licitacije bili zainteresovani neki ljudi iz lokalnog kriminalnog miljea koji su, govorilo se, u službi interesa poznatog novobeogradskog klana, tzv. „Kekine grupe“. Slovenci su, navodno, pod njihovim pritiscima odustali od cele priče. Preciznije, nezvanični epilog bio je takav da su Slovenci, koji su navodno platili zgradu oko 40 miliona dinara, znači gotovo duplo manje od početne cene, morali da je prodaju sadašnjem vlasniku. E, Grbović upravo demantuje takve urbane legende.

– Te priče nisu tačne. Zgradu je pre mene kupio Slovenac, inače moj prijatelj. Ja sam, inače, od njega prethodno i izgubio na licitaciji. Ta nekretnina, od koje su oni u nastavku odustali, bila mi je potrebna da razvijem svoj posao sa juga. I kupio sam je – objašnjava Grbović.

GORAN GRBOVIĆ
PRODAJEM ZGRADU
Grbović je, kako kaže, zbog nemogućnosti da pronađe svoj interes u iznajmljivanju zgrade odlučio da je proda. Potvrđuje da trenutno pregovara sa više potencijalnih kupaca.
– Interesenti nisu iz Vranja. Među njima su neki moji prijatelji iz Amerike i još nekoliko ozbiljnih kupaca iz zemlje sa kojima sporadično pregovaram poslednjih osam meseci. Niko od njih nije iz Vranja. Ljudi su iz Novog Sada, Beograda i Kraljeva – otkriva Grbović.

On dodaje da se rukovodio motivom da je jako teško poslovati privatno u Beogradu gde je velika konkurencija.

– Mislio sam da odavde razvijam poslovni biznis. To nema nikakve veze sa „Vodogradnjom“ i sa celom tom pričom. Ta je priča naopaka i predstavlja uobičajenu provincijsku reakciju u situacijama kad neko dođe u mali grad iz Beograda – kaže Grbović.

On i danas smatra da je ova kupovina dobra investicija, „jer će Vranje tek da se razvija“. Uz to, Grbović je, tvrdi, uoči kupovine imao jasan plan.

– Imao sam dobar dil i ugovor sa „Intesom“ i „Delta Djeneralijem“, bio sa nekim ljudima u tim firmama u dobrim odnosima, pa se to na kraju pokvarilo. Imao sam potom planove da zgradu dam pod zakup jednoj drugoj banci, ali je usledila kriza i bilo je teško izdati je pod za mene isplativim uslovima – dodaje proslavljeni košarkaš.

U Vranju se istovremeno svih ovih godina pričalo da ljudi odustaju od zakupa kada čuju da se ne zna tačno čiji je to kapital, kao i zbog pominjanja mafijaških imena koja su, navodno, stala iza ove krupne kupovine.

– To su gluposti. Dovođenje mog imena u takav kontekst nema veze sa istinom. Uostalom, zgradu sam kupio vlastitim novcem – kaže Grbović.

URBANE LEGENDE

Kakva je to Grbovićeva reputacija u Vranju, osim što ga ljudi pamte sa malih ekrana kao vrsnog košarkaškog strelca? I šta to kažu urbane legende?  Ako se malo vratimo unazad, setićemo se da se njegovo ime vezivalo za dešavanja u ovdašnjem preduzeću „Vodogradnja“ AD (sada u restrukturiranju). Ubrzo nakon privatizacije on je postao član Upravnog odbora te firme. To nije bilo sporno, jer je podatak u aprilu bio javan na sajtu Agencije za privredne registre.

U vreme tadašnjih, burnih dešavanja u ovom preduzeću, Grbović je „predstavljao većinskog vlasnika u ovoj firmi“, što je „Vranjskim“ tada potvrdio drugi član UO iz Vranja Branimir Stojančić, inače gradski ministar za socijalnu politiku. Dobro, ni tu ništa nije sporno.

Časlav Ilić, čovek koji je zastupao konzorcijum radnika kao kupca „Vodogradnje“ potvrdio je u „Vranjskim“ (br. 687 od 22. aprila ove godine) da je upravo Grbović položio depozit kako bi Ilić podigao kredit od 22 miliona za kupovinu vranjske firme. Ilić, međutim, tada nije objasnio koji je bio Grbovićev interes da bude „depozitopolagač“ da bi konzorcijum radnika kupio firmu, kao ni šta je  imao od toga.

Tek, Grbović je, može se samo nagađati iz kojih razloga, upravo u aprilu boravio u Vranju u društvu izvesnog Mikija koji je, pričalo se, vodio posao u „Vodogradnji“. Nezvanično se govorilo da su došli da ispitaju šta je dovelo do pronevere velikih suma novca. Kada se podvukla crta o dotadašnjem poslovanju, na površinu je isplivao manjak od pola miliona evra. Firma je time kompromitovana i konzorcijum je navodno bio nameran da je proda izvesnom Draganu Gagiju Ćurčiću, vlasniku firme „Eurokop“ iz Raške (vidi okvir) koji je navodno u paketu trebao da kupi i zgradu „Investbanke“. Bilo je priča o pranju para, o mafijašenju, a Grbović je bio tu negde. Čak je viđan u gradu sa već pomenutim Mikijem koji je, opet, dovođen u vezu sa mafijom. Ipak, sve su ove priče na nivou spekulacija.

Na kraju, Grbović otkriva da želi da proda zgradu (vidi okvir). O tome da se više ne izdaje za poslovni prostor svedoči činjenica da su veliki plakati sa obaveštenjem o izdavanju, sa brojevima telefona na koje se mogu javiti potencijalni zakupci, skinuti sa zgrade bivše „Investbanke“. Pa, neka ovakav njegov potez tumači ko kako želi.

PROFIL

Goran Grbović rođen je 1961. godine u Kruševcu. Odrastao je u rodnom gradu, a sportsku karijeru započeo u KK „Borac“ Čačak. Klupska je legenda „Partizana“ (sedmi strelac u istoriji crno-belih sa 3.889 poena), a osamdesetih i reprezentativac ondašnje SFRJ i osvajač bronze sa Evropskog prvenstva 1987. godine.
Buran temperament donekle je omeo njegovu reprezentativnu karijeru. Pomalo kontroverzan, poznat je po tome što nije hteo da se brije dok Partizan ne zabeleži pobedu i što je makazama jurio italijansku košarkašku legendu Dina Menegina na Eurobasketu u Francuskoj 1983. godine kada je došlo do čuvene tuče na meču sa Italijanima.
Nekada čuveni košarkaš je, nakon okončanja karijere, tokom devedesetih godina vodio jedan noćni klub u beogradskom naselju „Zvezdara“. Nije imao previše poslovnog uspeha, pa brzo odustaje od tog bisznisa. Nezvanično se pominjalo da je noćni klub zatvoren zbog problema koje je u to vreme imao sa „zvezdarskim klanom“ i „reketa“ koji su oni nametnuli privatnicima u svom naselju. Grbović se danas bavi privatnim biznisom, a aktivan je i kao sportski radnik.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar