Uložićemo 1,5 miliona evra u proizvodnju veša



Predrag Golubović

Prva rečenica vlasnika je da se radnik mora stimulisati da bi mogao da ispuni ono što se od njega traži. Prvo, imaće topli obrok. Drugo, mogu da garantujem da će naši zaposleni moći da zarade daleko više od proseka u srpskoj industriji tekstila, kože i obuće



Predrag GolubovićPreduzeće „Dević-tekstil“ iz Teslića (Republika Srpska) uložiće 1,5 miliona evra u proizvodnju veša u Vranju. Nova fabrika zvaće se „Novo-tekstil“, smeštena je u na šest godina zakupljenoj hali HIV-a, a direktor Predrag Golubović kaže da iza svega stoji biznismen Novo Dević.



– Gospodin Dević je posao najpre razvio u Zagrebu, gde živi, a 1994. je u Tesliću, odakle je rodom, otvorio fabriku, koja ima zaokružen proces proizvodnje – od sirovog prediva do gotovog proizvoda. Za njega trenutno radi 550 ljudi, a gotovo celokupnu proizvodnju plasira na nemačko tržište, gde je „Dević-tekstil“ jedan od glavnih dobavljača za četiri najveće robne kuće koje imaju na hiljade prodajnih objekata – kaže Golubović.

DOGOVOR ZA NEKOLIKO SEKUNDI

Vranjske: Zašto otvarate pogon u Vranju?

Golubović: Celokupna proizvodnja „Dević-tekstiila“ za sledeću godinu već je rasprodata. Kada je vlasnik video da sa postojećim kapacitetima ne može da realizuje sklopljene ugovore, odlučio je da posao proširi na Srbiju. Ja sam godinama zastupao nemačku firmu koja prodaje boje i lakove i sarađivao sa njim, tako da smo postali veliki prijatelji, i poslovno i privatno. Kada sam čuo da želi da se proširi na tržište Srbije, da su mu nuđeni prostori „Planteksa“ u Plandištu, pa čak i u Makedoniji, rekao sam: Zašto to radiš, zašto ne dođeš u Vranje, gde postoji ambijent i kvalifikovana radna snaga? Onda je on rekao: „Gotovo, dolazim , a ti ćeš biti direktor firme“. Bili smo na nekoj večeri  i dogovorili se bukvalno za nekoliko sekundi. Čak je rekao i dan kada će doći u Vranje i zatražio da mu u međuvremenu pronađem prostor za fabriku. Tako je i bilo.

Lokalni funkcioneri sada obećavaju da će za svakog novog radnika biti obezbeđeno 110.000 dinara iz gradskog fonda za podsticanje zapošljavanja, te da će fabrika tri godine biti oslobođena plaćanja komunalne takse. Da li je vlasnik „Dević-tekstila“ očekivao tako nešto?

– Iskreno rečeno, nikakvu pomoć nije očekivao, niti je tražio, niti ga to interesuje. On kaže da ovde dolazi sa ciljem da stvara profit sopstvenim kapitalom, ali uz pomoć pravih ljudi. Potrebna mu je radna snaga da bi završio poslove koji su ugovoreni za nemačko tržište. To je njegov osnovni motiv. Kada se upoznao sa ljudima iz lokalne samouprave i kada su oni pomenuli podsticajna sredstva, on je rekao da njega to ne interesuje. Kazao je: Evo vam ga Golubović, on je direktor, i sve što želite da date za firmu u okviru zakona, dogovorite sa njim. Videćemo šta će biti.

Šta će „Novo-tekstil“ da proizvodi i koliko će ljudi biti zaposleno?

– Pravićemo donje rublje – muško, žensko, dečije – i pižame. Radiće se velike serije, jer su naši nalozi milionski. Plan je da dnevna proizvodnja bude 45.000 jedinica. To su sitni odevni predmeti i moguće je toliko proizvesti, s obzirom na to koliki su kapaciteti mašina i planirani broj zaposlenih. Krenućemo sa 130 radnika, a najkasnije do sredine sledeće godine primićemo još 200, kako bi povećali obim proizvodnje.

PROFIL

Radni vek Predraga Golubovića počeo je 1987. u “Jumku”, na mestu referenta prodaje. Potom je postao direktor nabavke, kako kaže, u najteže vreme, kada su nastupile sankcije 1992. Na mesto direktora “Jumkove” novoosnovane firme u Parizu došao je 1996, gde je proveo dve godine. Zatim je postavljen za generalnog direktora, a tu funkciju obavljao je do 2000, kada odlazi iz “Jumka”. Do 2010. bio je zastupnik nemačke kompanije koja se bavi prodajom boja i lakova za tekstilnu industriju, odnosno bio je njen direktor za jugoistočnu evropu . Poslednjih nekoliko meseci radio je u “Simpu”.

Govorite o 45.000 jedinica. Možete li da dostignete toliku produktivnost?

– Možemo, zašto da ne, znam iz iskustva. Na mnogo komplikovanijim odevnim predmetima, trikotažnim, može da se postigne ta produktivnost, a kamoli u proizvodnji veša.  Na primer, znam da je nekada jedan radnik u „Jumku“ pravio po 100 komada t-shirts majica u smeni.

Da li će zaposleni biti adekvatno stimulisani?

– Sigurno. Prva rečenica vlasnika je da se radnik mora stimulisati da bi mogao da ispuni ono što se od njega traži. Prvo, imaće topli obrok. Drugo, mašine su normirane i svako će znati koliko je dnevno zaradio, odnosno da li je imao učinak od 70 ili 90 odsto ili je prebacio normu. Mogu da garantujem da će naši zaposleni moći da zarade daleko više od proseka u srpskoj industriji tekstila, kože i obuće.

Vaši proizvodi prodaju se uglavnom u Nemačkoj. Da li imate robnu marku?

– “Dević tekstil” je robna marka, a robne kuće u Nemačkoj svoju etiketu stavljaju pored naše.

Dakle, nema lon-poslova?

– Ne, nema.

GRADIĆEMO FABRIKU

Najavili ste i saradnju sa “Jumkom”?

– “Dević-tekstil” mesečno troši 120 tona prediva, a “Jumko” jedini na ovim prostorima ima predionicu. Mi želimo da “Jumku” obezbedimo sirovi pamuk, a da oni za nas proizvode predivo. Predložili smo im da uposle 50 ljudi i uvedu treću smenu koja bi radila samo za nas. To možemo da im platimo pamukom ili novcem, kako žele. Naš interes je da doteramo pamuk i da nam ga “Jumko” preradi, da ne bi nabavljali predivo iz Pakistana ili ko zna odakle. To je dobro i za “Jumko”, jer bi dobio pamuk, koji je veoma teško nabaviti i koji nikada nije bio skuplji.

KINESKI TALAS JENjAVA

Mnoge domaće fabrike tekstila su propale, a srpsko tržište je replavljeno robom iz Kine i Turske. Kako to komentarišete?
– Talas kineskih i ostalih jeftinih proizvoda, koji su bili u modi poslednjih godina, polako jenjava. Videli smo kakvog je kvaliteta ono što dolazi otuda: to je praktično za jednokratnu upotrebu. Narod sve više traži kvalitet, bez obzira na kupovnu moć i sve ostalo. Po meni, zbog kvaliteta koji dajemo, a imajući u vidu i naš položaj, i tržište Evropske uniji će se sve više okretati nama. Samo valja postaviti domaće fabrike na zdrave noge.

Koliko će “Dević tekstil” ukupno uložiti u proizvodnju veša u Vranju?

– Računajući mašine i opremu koja će stići iz Nemačke, biće uloženo oko 1,5 miliona evra. Samo adaptacija hale od 1.000 kvadrata koju smo zakupili na šest godina,  koštaće nas 150.000 evra.

Da li ćete graditi novu fabriku? Neko može da kaže da ćete otići posle nekoliko godina.

– Verujte, nećemo ostati u ovom prostoru. Ako sve bude zaživelo kako bi trebalo, ako se razvijemo kako je planirano, verovatno ćemo graditi svoj objekat u Vranju.

Kad počinjete sa radom?

– Ne mogu precizno da kažem, ali mislim da bi trebalo da krenemo sredinom decembra ove godine. Koristim priliku da pozovem sve radnike sa iskustvom od najmanje tri godine, znači one koji znaju da šiju, da se odmah jave nama, odnosno Zavodu za tržište rada u Vranju.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar