Prvo Tita, onda Mita



Ministar sa Tomićem, Dvosed za jednog ministra - Turci su sada lideri, Mlađan Dinkić, Devojke

Ministar pokaza da je savladao gradivo koje zadaje predsednik države i liberalno reče da je “Simpo” stub privrede juga Srbije, pa podseti na skromnu pomoć koju je dao u Kuršumliji i zahvali Dragomiru na društvenoj odgovornosti






Ministar sa TomićemBio nam ministar Mlađa prošlog petka. Došao da vidi kako mu napreduje Vranje, u koje je teškom mukom onoliko državnih para uložio. Došao da vidi kako se razvija privreda juga i kakvim koracima stremi ka Evropi.

Dragog gosta dočekali su prvo partijski saborci, eksperti ovdašnji, mahom fabus usmerenja. Otvaranju nove “Sanč” fabrike cipela prisustvovali su i mnogi drugi političari, a od najvažnijih došli su koalicioni partneri iz DS Igor Andonov, Slobodan Stamenković i Perica Janković, pa onda drugari Zoki i Buda, te od opozicije Dragan Nika Nikolić, naprednjak. Bilo je i lokalnih privrednika prilično, a novinara ne pitaj koliko. Gradonačelnik nije mogao da dođe, jer je zastupao naše interese na važnom kongresu u Bordou, Francuska.

ŠNIRANjE

Neko odmah upita da li je “Zamber” u protokolu, da ministar ode i vidi kako rastu stambene zgrade umesto fabrike, ali odgovor ne dobi.

Mlađa se srdačno rukova sa većinom koja stajaše u špaliru, pa uđe u novu fabriku, al’ ga odmah skrenuše, na prva vrata desno. Kad ostali navališe za njim, neko iz protokola reče: “Ne može – sastanak nije za javnost”.

Zatvoriše se vrata za ministrom, a gosti krenuše da razgledaju. Kad tamo, već spremno meze, made in Haremluk. Direktor Grota doneo domaću hranu i sve lepo aranžirao na tri velika astala: ajvar, pa paprika punjena sirom i iseckana na kolutiće, onda projene pogačice, pitice, masline i kačkavalj, pa slanininica na redove ko adidas, onda pršute, ćevapi, domaća kobasica i svakojaki komadići mesa, ma sve što ti duša ište.

Neki izgladneli gosti krenuše da čeprkaju po mezetluku, kad neko reče: ne diraj, dok se ne završi ceremonija. Ali avaj, sopče se ne otvara, Mlađa ne izlazi, pa gosti rasturiše Grotinu postavku i počeše da se krepe.

Mlađan DinkićU to vreme pojavi se i Petar Lazović (dobro veče, prijatelji fudbala), bivši Veljin savetnik za medije, sada predsednik UO “Skijališta Srbije”. Kažu, to je bio komentator, a ne ko ovi današnji. A, Coka sa svima lepo i mirno, nikoga da tera u tri lepe, kao onomad novinarku B 92 i Verana Matića. Pa nije ni Mlađa k’o Velja.

Unaokolo kruži ugledni sindikalac Radojko Maksić, inače član ekspertske partije, i lukavo sugeriše novinarima da pitaju ministra šta će biti s njegovim “Jumkom”. Oni mu kažu da sam pita kad ga toliko interesuje, jer je Mlađa njegov predsednik, ali sindikalni ekspert šeretski zaključi da je strateški bolje kada umesto njega odgovore traže novinari.

Tad izađe ministar i hitrim korakom krenu da obilazi pogone. Domaćini mu objasniše šta je sve napravljeno i pokazaše kako se šije koža, lepe đonovi i šniraju pertle.

Onda na sred hale postaviše stočić za potpisivanje ugovora, a svuda unaokolo rasporediše se gosti. Iza mašina vire glave, stali radnici da vide svečani trenutak.

Kad udari “šaru” na ugovor od 600.000 evra pomoći, ministar Mlađa kaza da je obućarska industrija u Srbiji u veoma teškom položaju, al’ se može zeznuti kriza i intenzivirati razvoj.
– Cilj nam je da otvaranjem ovakvih fabrika sprečimo da mladi koji završe srednju školu odlaze za poslom van Vranja, da se iseljavaju – reče on, a svima bi milo.

Onda svi izađoše i ostaviše obućare da rade, da se ne bi iseljavali. Vratismo se u prostoriju sa serviranim astalima, gde behu i konobari sa ajncerima, koji stadoše da služe piće. Nude Mlađu, on se nešto premišlja, još mora da se radi, dug je dan. Onda uze sok i nazdravi.

Tu se odmah stvori Zoki Antić. Priđe da objasni nešto ministru, možda u vezi mandata koje potražuju lokalni eksperti, ne zna se, tek ovaj ga pažljivo sasluša, klimnu glavom i reče – videćemo.

Gosti pijuckaju, savladavaju hranu i pomalo razgovaraju.

Pita jedan onog pored sebe: – I ti li dođe ovde?

– Ja sam uvek tu gde su pare – ču se odgovor.

Kad se uvaženi gosti osvežiše, sedoše u automobile, pa u “Mineks”, ali na kratko. I tamo ministra prvo svratiše u sopče, na sastanak, a novinari i drugi gosti ostadoše napolje da čekaju. Šta ćeš, protokol.

Posle je Mlađa protrčao kroz pogone i rekao da je za pohvalu to što u Vranju nema ni jednog nezaposlenog kvalifikovanog obućara. Nije čudo, kad je plata veća nego u “Jumku”.

Onda se prone vest da će prvo da se ide u Vranjsku Banju kod “Mite”, pa onda u “Simpo”, a ne obrnuto, kako je bilo najavljeno. Tad neko demantova glasinu.

– Prvo kod Tite, pa onda kod Mite!

Nekoliko novinara se zabrinuše da l’ će Dragomir da ih pusti, može da kaže da su svašta lajali, a sad ‘oće i da ga špijuniraju u njegovoj fabrici. Jednoj finoj gospođici iz protokola ne bi nikako jasno o čemu se tu radi, pa zato kolega izvadi novine i pokaza šta je ružno pis’o o Dragomiru. Ne brinite, rešićemo to ako bude problema, reče ona, a pokvarenim novinarima laknu. Onda pravac “Simpo”. Kod Tita.

KIČMA, STOŽER I STUB

Dvosed za jednog ministra - Turci su sada lideriKad tamo, preko puta kapije kod Železničke, Dragomir stoji i čeka. Sam. Doduše, Milanče i Slađanče su odmah tu, preko puta. Dragomir sve isteže vrat ne bi li vido da l’ mu ide dragi gost. Već se spremio da aplaudira, kad ono – ćorak. Stižu samo automobili s novinarima. Dragomir k’o jelen trećak u dva skoka pređe kolovoz i pridruži se Slađančetu i Milančetu, koji pokaza sedmoj sili gde da parkira. Izađoše novinari, a Dragomir se sa svima lepo pozdravi.

Ne prođe mnogo vremena, stiže i kolona sa ministrom. Izađe Mlađa, pa se izljubi sa Dragomirom, liberalnpo i srpski, po tri puta u obraz, a ovaj ga odmah tradicionalno ćapi pod ruku i stade da mu pokazuje fabriku.

Gleda ministar, a hale i mašine nekako oronule, al čiste i uredne, vidi se da vladaju red i disciplina. Radnici rade li rade, glavu ne dižu, seku, stružu, brišu, a neko zlobno reče da Dragimirove neprijatelje, ako treba, propuštaju kroz abrihter.

Onda se okupismo da čujemo izjave za građanstvo. Mlađin šef kabineta poče da uvodi red i da gura Milančeta. Veli mu, ne možeš da stojiš tu, ulaziš u kadar, ne vidi se proizvodnja! Ovaj reče – moram tu da stojim. Šef se ne da, sto posto misli da je to neki dosadni novinar, pa kaza – ne interesuje me, skloni se odatle. I Milanče, šta će, malo se skloni.

Kad se svi namestiše, Dragomir domaćinski požele dobrodošlicu gostima i podseti da je baš Mlađa finansirao fabriku dečijih krevetića u Radovnici, koja sada radi super i proizvodi duplo više nego pre. Onda reče da u “Simpu” ima dosta stare opreme, te da se nada da će o tome sa ministrom kasnije detaljnije da porazgovara.

Onda Mlađa pokaza da je savladao gradivo koje zadaje predsednik države i liberalno reče da je “Simpo” stub privrede juga Srbije, pa podseti na skromnu pomoć koju je dao u Kuršumliji i zahvali Dragomiru na društvenoj odgovornosti. Onda kaza da će Vlada podržati i buduće projekte “Simpa”, jer je u u blizini video parcelu koja može da se iskoristi za grinfild investicije i obeća pomoć za modernizaciju opreme, za povećanje izvoza, za zapošljavanje i za eventualno zajednička ulaganja “Simpa” sa drugim kompanijama.

Zatim ponovi da je “Simpo” stožer, jer možda to neko nije čuo, pa podseti da je pre nekoliko godina pravio programe za razvoj siromašnih gradova, pa naglo saopšti da je Vranje napravilo pomak na lestvici razvijenosti u odnosu na druge i da je sada na 44. mestu u Srbiji, al’ da može i bolje.

Onda reče da nema problema da nađe sredstva za modernizaciju proizvodnje i proširenje postojećih kapaciteta “Simpa”, jer ako neko nije čuo, to je stub privrede južne Srbije.

Taman Mlađa završi misao, kad novinarka “Simpa” nekako ispade najprodornija, pa prva postavi ministru zaguljeno pitanje. Kaže, videli ste sa kakvim mašinama “Simpo” radi, pa pošto je to stožer juga, da li postoji mogućnost za obnavljanje tehnologije.

Ministar onda liberalno reče da su Turci u tome sada napredniji i za svaki slučaj ponovi da će pomoći “Simpu” jer ima odlične radnike i odličan menadžment. I dodade, jer u onoj gužvi možda neko nije čuo:

– Pošto “Simpo” ima porast proizvodnje od 20 odsto, Vlada ima obavezu da isprati tu ekspanziju i da pomogne. Evo, u Trgovištu jedino rade “Simpove” fabrike i sve prodaju “Ikei” i inostranim kupcima, pa onda pogledajte Kuršumliju. “Simpo” misli daleko šire od fabrike u kojoj se nalazi, od Vranja iz koga je potekao, “Simpo” misli na ceo region i ovaj primer bi trebalo i drugi da slede. I s obzirom na to da su oni jedini od svih proizvođača nameštaja u Srbiji koji misle na region, moraju imati posebnu pažnju i posebne podsticaje – kaza Mlađa.

Onda pomenu i “Jumko” i reče da i tamo ima napretka.

Dragomir se nadoveza i izrazi veliko zadovoljstvo stavovima ministra, pa obeća da će Bujanovac postati centar proizvodnje dušeka za Evropu.

Onda pođosmo nazad prema kapiji, a Dragomir steže ministrovu nadlakicu i stade nešto da mu usput objašnjava, pa ga onda skrenu na čašicu razgovora u kabinet. Novinarska bratija – pravac Banja, kod Mite u mlin.

POGAČA I MAJSTOR

A tamo, gospođica iz protokola menja mesto astalu za potpisivanje. Ne sviđa joj se što je u sobi, pa ga postavlja napolje, na vagu za kamione koja se ljulja kao da je zemljotres. Mita malo nervozan, ali srećan. Sve spremno. Dopunjeno Grotino posluženje, već raspoređeno, a tu su i dve banjske lepotice, Karanfil devojčiki. Cupkaju u minićima, drže buket žutog cveća i čekaju.

DevojkeProđe skoro čitav sat. Ministra nema. Zadrž’o ga Dragomir.

Kad odjedared, pojavi se kolona, i opušteno skrenu levo, pored znaka izričite naredbe “obavezno obilaženje s desna”. Ali, ministar je to, ne važe pravila za njega, naročito kad je razvoj u pitanju.

Mlađu dočekaše banjske lepotice, dadoše mu buket zlatnog cveća i pogaču, a on se onda pozdravi sa gazda Mitom.

– Ove devojke, što su meni dale pogaču, one ne rade u mlinu – zapita ministar.

– Ne – odgovori Mita – one samo mese.

Svi se slatko nasmejaše i pođoše u sobu za sastanak. Pored ostalih, za stolom sedoše i lokalni eksperti za đonove, kanabeta i mlinove, Uroš i Janja. Sve razumeju kad Mita objašnjava, sve odobravaju kad ministar obećava. Novinare pustiše samo na kratko da naprave snimke za uspomenu, a onda ih izvedoše napolje, da ne smetaju.

Kad se sastanak završi, Mita natenane pokaza ministru mlin: vodio ga na četiri sprata, i gore i dole. Posle potpisivanja ugovora od 204.000 evra pomoći, Mlađa oduševljeno kaza da je to jedan od najmodernijih mlinova u Srbiji i da će, ako treba, još da pomogne.

Tad ministra ponovo ponudiše pićem, a on reče – e, sad mogu jednu – i uze viski.

Kad vreme odmače, Mlađa se pozdravi sa svima, pa drum, pravac skijalište na Besnoj kobili, da vidi šta su lokalni eksperti tamo uradili. Novinari ostadoše u Banji. Toliko rada u jednom danu, za njih bi previše. Nisu eksperti da moraju da se žrtvuju.

 

 

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar