Pastir, stado i Amfilohije



Skrušeni rab - Slobodan Stamenković, Dobrodošli Vaša svetosti - Dejan Ivanović, Komesar u akciji - Zoran Zuja Veličković, U sumpornim isparenjima - Risto i Miroljub, Vernik od malih nogu - Buda Mihajlović

Bogobojažljivi Miroljub Stojčić, skrušeni Slobodan Stamenković, prepodobni Igor Andonov i monaški smeran Zoran Antić.



 



Skrušeni rab - Slobodan StamenkovićDa je Crkva odvojena od države najbolje se videlo u ponedeljak (18.oktobra leta gospodnjeg), prilikom posete patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Irineja Vranju. Patrijarh u naš grad nije stigao tek onako, već sa ciljem da osvešta novozgrađeni hram posvećen Justinu Popoviću u naselju Češalj – hram Justinu filozofu i prepodobnom Justinu ćelijskom i vranjskom, rođenom pod svetovnim imenom Blagoje Popović. Iako možda nije bila sigurna da li se ovde radi o jednoj te istoj ličnosti, kompletna društveno – politička elita ove varoši njegovu svetost čekala je od ranih jutarnjih sati tog ponedeljka pred portom crkve Svete Trojice. Slatko pravoslavlje ujedinilo je i poziciju i opoziciju, a konfekcijska odela pomešala su se sa odeždama časnih otaca.

DANAS NAM JE DIVAN DAN

Dan je bio sunčan, kao kada se i voda i gora vesele, policijske patrole su mnogo pre osam sabajle zauzele svoja mesta kraj trase, a u crkvenom dvorištu i ispred, na ulici, tiskali su se vernici i ostali svet. Iako je Srbija, pa tako i Vranje, bar zvanično, sekularna država, gradonačelnik i predsednik Skupštine sa zamenicima, te ini zvaničniDobrodošli Vaša svetosti - Dejan Ivanovićci, patrijarha i njegovu svitu nisu dočekali kao obični vjerujući, već kao predstavnici svih građana. Bogobojažljivi Miroljub Stojčić, skrušeni Slobodan Stamenković, prepodobni Igor Andonov i monaški smeran Zoran Antić mogu, naime, kod svojih kuća i van radnog vremena činiti što im je volja i klanjati se do zemlje svecima, sveštenicima i ikonama, pa je, sledstveno tome, red bio i da patrijarha dočekaju kao civili. Sledeći njihovu logiku, možemo ih očekivati i u svečanom špaliru poređanom za doček recimo Muamera Zukorlića, ako se ovaj ikada reši da kojim slučajem svrne u Vranje. Muftija je, naime, poput Irineja, vođa jedne zakonski priznate verske zajednice u ovoj zemlji. Ali, ovo je Srbija, narod, nacija i vera jedno su te isto, a sekularizam i nije tema ovog pisanja. Elem, u pratnji Njegove svetosti bili su, između ostalih, pored podrazmevajućeg domaćina, vladike vranjskog Pahomija, i episkop budimski Lukijan, braničevski Ignatije, te mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji je ovoga puta propustio da kaže koju na račun Sodome i Gomore, a umesto sumporne kiše na grad se sručio prijatan i sunčan dan. A kad smo već kod Radović Rista, odmah se videlo koliko je omiljen ovde kada ga je prepodobni gradonačelnik bratski zagrlio, ne skidajući osmeh sa lica, a ovaj mu uzvratio ne manje srdačno. Ovim činom Stojčić kao da je preneo mitropolitu simpatije Vranjanaca glede njegovog, Ristovog, stava o onima koji hoće da zatru porodične vrednosti i sve što je zdravo u maćuški SrKomesar u akciji - Zoran Zuja Veličkovićbiji. Pred portom su patrijarha Irineja (svetovno Miroslav Gavrilović), kao što rekosmo, najpre dočekali poredstavnici vladajuće nomenklature, a predsednik Skupštine Stamenković mu je, sav egzaltiran i opijen pravoslavljem, i ruku celivao. Da popriča sa poglavarom svoje crkve, čiji je verovatno vernik od kada zna za sebe, priliku je iskoristio i Budimir Mihajlović, načelnik okruga. Uvek u kadru bio je i Zoran Zuja Veličković, medijski mogul ovdašnji, odeven kao pravi komesar u kožnu jaknu preko odela, a sa kravatom. U crkvenom dvorištu, kako i dolikuje, poređana deca u narodnim nošnjama i vojska. Okolo novinari i vernici. Kad svita sa patrijarhom na čelu krenu ka crkvi, svi se pomeriše u stranu, pa uz pojanje kolona uđe u crkvu. Za časnim ocima na liturgiju krenu i elita. U crkvi se odjednom našlo mnogo sveta, svi bi da prisustvuju liturgiji kojom je činodejstvovao patrijarh. Kud svi, tu i Miroljub, Slobodan, Igor i Zoran, ali i ekperti za pravoslavlje Uroš Trajković i Dragan Janjić, pa naprednjak Dragan Nikolić, novosrbijanski deo porodice Nešić, Slobodan, radikal Predrag Stojković i Toma Vlajinac, koji je u jednom momentu uspaničeno obavestio Stojčića prepodobnog da se negde u glavnoj ulici, na maršruti litije, izlila nekakva voda, na šta je bogobojažljivi obećao da će stvar biti odma’ sređena.

AVA JUSTIN

Ava Justin rodio se kao Blagoje Popović na Blagovesti 1894. u Vranju, a upokojio se na isti verski praznik, 25. marta po starom kalendaru 1979. u manastiru Ćelije kod Valjeva, gde je bio arhimandrit. Bio je doktor teologije i profesor beogradskog Bogoslovskog fakulteta, proganjan od komunističkih vlasti koje su šezdesetih godina prošlog veka srušile njegovu rodnu kuću u Baba Zlatinoj ulici. Plac na kome je bila kuća devedesetih je vraćen Eparhiji vranjskoj. Proglašen je za sveca na Saboru SPC 2. maja 2010.

 

UM, DUŠA I TELO

Ali, ne bi ovo bila ortodoksna vera da ne traži celo čovekovo biće, um, dušu i telo, a u konkretnom slučaju izgleda da su prvo noge počele da otkazuju, a zbog gužve i disajni organi. Među prvima crkvu je napustio bogobojažljivi Miroljub, da bi se vratio pred kraj liturgije, oko pola jedanaest, pošto je posvršavao državničke poslove. U dvorištu se ubrzo nađoše i ostali, prepodobni, skrušeni, smerni, da uz veselu ćakulu dočekaju kraj liturgije. U tim momentima, dok je unutra trajao obred, crkveno dvorište nekako je opustelo. Dečica u nošnjama posedala su sa strane, kao i vojnici, a ono malo vernika u civilu kao da su jedva čekali da se ovde završi pa da krene litija. Ipak, kako se bližio kraj liturgije, tako se i U sumpornim isparenjima - Risto i Miroljubdvorište počelo iznova puniti. Iz crkve su najpre izašli velikodostojnici, za njima vernici računajući i elitu, pa procesija krenu ka Češlju. Tamo je patrijarh održao besedu da je sada Vranje poznato širom sveta po ocu Justinu, koji je novi Sveti Sava, otac Justin i vladika Nikolaj Velimirović, apostolske veličine, treba da nam budu uzori, zvezde na nebu koje treba da sledimo. Obred potraja neko vreme, a onda se svi, pa i funkcioneri, raziđoše, bogobojažljivo i pobožno, od tog dana svakako bliži Bogu.

 

 

 

 

 

 

 

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar