Živeo Putin, dole gejevi i EU



Mi smo rodoljubi i nacionalisti, Vlast hapsi mlade čistog obraza

Mi smo rodoljubi, nacionalisti. Ali, gej ne može da bude rodoljub, patriota, zbog toga što ne poštuje tradiciju, svoju Crkvu. Sa Romima se može, sa Hrvatima teško, ali sa kosovskim Albancima se nikako ne može, silom jure Srbe sa Kosova, a na silu se jedino može odgovoriti silom



 



Mi smo rodoljubi i nacionalisti-Nismo se brojali, pošto nismo organizacija, ali sigurni smo da većina generacije deli naše stavove – kažu dva vranjska srednjoškolca, obojica 1993. godište, koji sebe deklarišu kao “desničare”. Naše sagovornike nazvaćemo “Saša” i “Deki”, mada im to nisu prava imena, niti nadimci. Naime, oni su predstavnici nove generacije mladih vranjskih desničara, u skladu sa svežim trendovima koji stižu iz Beograda, a čije su drastične manifestacije bile ulični rat u prestonici povodom “Parade ponosa”, te prekid utakmice Italija – Srbija u Djenovi.

 

TATA I TATA

 

Saša je odličan đak, Deki vrlodobar. Po navijačkom opredeljenju su “grobari”, ali to je najmanje važno za priču. Deluju mimo klišea koji javnost stiče nakon pomenutih događaja, u razgovoru su pristojni i pomirljivi. Nema onog vokabulara – “srpstvo, tebra, murija”, kažu da nisu skloni nasilju, ali ga, ipak, ne isključuju.

Naime, posle sporadičnih pojava ekstremnog desničarstva u Vranju, sredinom dekade, kada su ovde manje-više delovali ogranci organizacija kao što su “Krv i čast”, “Obraz”, “1389”, “Nacionalni stroj”, skinhedsi, koje se, istini za volju, nisu dublje zapatile, nastupa nova generacija desničara, većinom srednjoškolaca, koja bi da “nešto menja”, ali zapravo ne zna šta, i nema jasnu viziju o alternativi. Tako deluju i Saša i Deki. Ipak, njihovi stavovi se ne razlikuju mnogo od uzora iz prestonice.

-Nismo organizovani – kaže Saša – ni kao kakva nezvanična grupa, niti u bilo koju političku partiju. Ne okupljamo se zvanično, ali se otprilike zna kako ko razmišlja. Društva se mešaja po kafićima, žurkama, i to ne moraju da budu naši istomišljenici. Mi uvek imamo toleranciju prema drugačijem mišljenju od našeg.

No, sada se dolazi do ključnog pitanja – koji je to “naš” pristup?

-Naše je mišljenje – kaže Deki – da ne treba stremiti ka EU, već se što više približavati Rusiji. To su glavni problemi – EU i NATO. Vlast se okreće ka NATO koji nas je bombardovao, a EU pokušava da nam nametne neke stvari kao što je gej parada.

Otkud ovim mladim ljudima te ideje koje propagiraju, da li su pod uticajem nekih matorijih struktura, koje su i te kako sklone da (zlo)upotrebe mladalačku energiju za svoje ciljeve, bili oni lični ili partijski, što je na kraju krajeva isto. Ali, Saša i Deki odbijaju pomisao na to, kažu da ih niko ne indoktrinira, da nemaju vođu niti uzora, već sami, na osnovu svoje slobodne procene, oformljuju svoje mišljenje.

-Mi smo za to – kaže Saša – da se narod pita, ali ne kroz skupštinski, zapadnoevropski parlamentarizam, već putem javne rasprave, referenduma o važnim državnim i društvenim pitanjima, kao što su ulazak u NATO i EU.

Ogorčeni su događanjima na “Paradi ponosa”, ali ne nasiljem i ruiniranjem prestonice, već samim njenim održavanjem.

-Oni mogu da rade sve što žele – kaže Saša – ali da to ostala većina normalne populacije nije primorana da gleda. Između četiri zida, i molim. Smatramo da je homoseksualnost bolest. Sa njima nemamo nikakav kontakt, čak ni preko upotrebe fizičke sile, kao što vlada mišljenje.

-Neki kažu da je gej parada održana – nadovezuje se Deki – ali to nije istina. Oni nisu imali čak ni vizuelni kontakt sa građanima, već su bili u karantinu, dok su oko njih trajali protesti, na koje niko nije pozivao; ni navijači, ni Crkva, čak su normalni građani dan pre toga organizovali spontanu porodičnu šetnju, čiji je broj učesnika daleko premašio gej paradu. Vlada na to nije obratila ni elementarnu medijsku pažnju, čime je stavila do znanja da su joj EU i SAD preči od većine građana Srbije.

-Da – ogorčen je Saša – u vreme petooktobarskih protesta, ljudi koji su koji su se borili za promene nazivani su laskavo “revolucionarima”, “budućnošću nacije”, a sada se deca tih petooktobarskih demonstranata nazivaju huliganima i kriminalcima.

-Mi smo rodoljubi, nacionalisti – kaže Deki – i nemamo nikakve ni idejne ni organizacione veze sa bilo kakvim oblikom nacizma, fašizma. Ali gej ne može da bude rodoljub, patriota, zbog toga što ne poštuje tradiciju, svoju Crkvu, a porodicu ne mogu da osnuju. Jednostavno, neću tatu i tatu.

 

DESNI MIGAVAC

 

Koliki je, pak, uticaj roditelja na desni migavac koji njihovi potomci počinju da daju? Saša i Deki kažu da su im mišljenja slična, ali da u skladu sa godinama i iskustvom roditelji nastupaju blaže.

-Tolerantniji su od nas – kaže Saša – u smislu “bez nasilja”, valjda zbog toga što brinu za našu sigurnost. A mi odgovaramo – “kako bez nasilja, ako ne postoji drugi način”?

-Ne znam – kaže Deki – kako mogu to da trpe? Izazivaju se veštačke nestašice osnovnih životnih namirnica, poskupljuje struja, grejanje, a država na to odgovara organizovanjem gej parade. Koliko to košta, koliko će koštati saniranje štete od toga, ko će to da plati, a koliko bi gladnih usta moglo da se nahrani od toga, koliko dece obuče i školuje, koliko bi moglo da se pomogne Kosovu?

Saša i Deki ne vide nikakav razlog da se bilo koja desničarska organizacija, poput “Obraza”, “1389”, “Nacionalni stroj”, zabranjuje, jer po njihovom mišljenju oni ne pozivaju na nasilje.

-Naprotiv – kaže Saša – oni iz svog džepa organizuju humanitarne akcije, i jedini pružaju pažnju odbrani Kosova. Vlast hapsi mlade ljude, decu, koji pokušavaju da održe naš čist obraz, a oslobađa ratne zločince, poput onoga koji je izmasakrirao kolonu vojnika u povlačenju. Vlastodršci sve žrtvuju zbog EU, a ostaju i bez EU i bez Kosova. Samo im je džep važan.

-Jeste – kaže Deki – mi “demokratski” i “diplomatski” kao branimo Kosovo, a silom udaramo na naš narod, koji se protivi nekom neljudskom činu. Sa Romima se može, sa Hrvatima teško, ali sa kosovskim Albancima se nikako ne može, silom jure Srbe sa Kosova, a na silu se jedino može odgovoriti silom. Nema više Gandija.

Vlast hapsi mlade čistog obrazaGde ova generacija, ili bar njeni patriotski predstavnici vide svoju budućnost? Hoće li se ponoviti “slobistan”, kada je pola miliona mladih, obrazovanih ljudi napustilo Srbiju?

-Ne znam – kaže Saša – mi, normalno, hoćemo da ostanemo, da završimo fakultete, ali šta posle toga? Sama te država odavde tera.

Iako kažu da su politički indiferentni, jer nemaju poverenja u političku elitu grada i države, ipak ističu partokratiju kao osnovni problem.

-Završim fakultet i šta – pita se Deki – da čamim na tržištu rada, dok mi grad i državu vode neškolovani, ali partijski lojalni ljudi. Ako se ovako nastavi, Srbija nema nikakvu budućnost. Mora doći do drastičnih promena.

Ali, kakvih? Ko, ko da vodi državu? Na ovom pitanju generacija Saše i Dekija dobija slabu ocenu. Mladost po definiciji traži promene, ali nema alternativu, pa prebacuju odgovornost na amorfne kategorije – “neka narod odluči na izborima”, što se kosi sa inicijalnim odijumom desnice prema parlamentarnoj demokratiji, koja je zapadnoevropska tekovina, što je iz njihove vizure pejorativno.

-Teško pitanje – slažu se – ne znamo, ali kad ne može milom, mora drugačije. Političkog uzora nemamo. Jedino Putin.

 

PRAVOSLAVNI NAVIJAČI

-Vernici smo, pravoslavni – kaže Saša – i trudimo se da održavamo običaje i pravila koje SPC propisuje. Ne možemo da kritikujemo Crkvu, jer nas ona jedina brani od loših uticaja, ona nas čini onime što jesmo; jedino ona čuva naš čist obraz i tradiciju.

-Što se tiče navijanja – kaže Deki – mi smo partizanovci, “grobari”. Bili smo na nekoliko utakmica, o svom trošku, u svojoj organizaciji. Ali, bilo je isključivo navijanje; nikada se nismo sukobili sa policijom ili drugim navijačkim grupama.

-Mi ne pijemo, ne pušimo, ne drogiramo se. Naš stav prema konzumiranju alkohola je umeren – tu su kafići, žurke, rođendani… Ali, duvan, droga, tu nema nikakve dileme!

-Devojke… pa, većinom gledaju da se našminkaju i izađu u neki kafić. Ali, ima i onih kojima smo interesantni, nekako smo im drugačiji, neke nas podržavaju, ali ima mnogih koje se ne slažu sa našim stavovima, pa po ceo dan vodimo raspravu o tim pitanjima.

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar