Karađorđe, Karadžić, Karalurč…



Pred fajront

– Ne znam, novinare, vidim da ti je prizortilo, a ovde ćenif na sprat. Čekaj, duni jednu, ovako Pred fajrontpred fajront, pa onda će se ukačiš kao na Himalaji, kao onaj ser Edmund Hilari, da isprazniš puvalo. Ono be, kad se kolja svinja za dvaesdeveti novembar, pa mi deca sa cevku naduvamo, i šutiramo kao loptu, tad nije bilo džabulani. Na Hilari toprv će se vratimo, politički događaj prvoga reda, nego ovo je sad problem – kako bez Šerpasa Tensinga da se ukačiš na Empajer stejt bilding, da se ljudski izmočaš.



 

– I lepo mu predlažem na gazdu – za na ugore, instaliraj pokretni basamaci, kao u bivšu robnu kuću, da se vozimo, ono te kačuje zzzzz, prosto se osećaš kao gospodin pomočko, to je investicija, svi gosti se osećaju počašćeni, a u cenu pića uračunaj struju i održavanje. On turi prs’ na čelo – more, kaže, nije ti to loša ideja. Što će popiješ? Toj i toj, duplo. Tiki, on još razmišlja. Dobro, će se ukačite gore samo takoj, kao poslanici, a kako će se spuštite odozgor? Nema mesto za dva električna stepeništa. Ništa, reko, samo turi onu vatrogasnu šipku, i skliznemo nadole, pravo za astal. Dete, vika gazda, daj mu još jednu duplu! Ovo je izumitelj, ne Tesla, nego teslata!



– A posle puvalol, igramo dželnik, a to ti je preteča bezbola. Svugde u Srbiju vikali su ga “klis”, ali barem ti znaš, u Srbiju Srbi, u Vranje Vranjanci. I garantujem ti, da su prvi srpski doseljenici u Ameriku, Vranjanci, a oni su bili tamo pre amebe, hlamidomonasi i paramecijumi, kao uostalom i na cel svet, doneli sportsku igru dželnik, koja je posle tamo, malo modifikovan doduše, nazvana bezbol. I vidiš, to ti je istorija! Sad se bezbol vraća u Srbiju, odakle je i poteko, evo ti – svaki mladi srpski patriota, dal se bori za Kosovo, kolevku Srbije i najskuplju srpsku reč, dal protiv ped… ovaj, gejevi, ima bezbolnu palicu, koja služi i u utilitarne svrhe.

– Čim mu se izabe patike i dukserice, on se odma okolo raspita – a be, će ima li tu skoro neke demonstracije na koje će branimo vaskoliko srpstvo, da se ljudski obučem i obujem? Još od miting odbrane Kosova nosim ove patike, a one arabat, dukserica mi kandi, pošto je još sveti vladika Nikolaj Neperštinovski upozorio Sorabe da se ne kupaju, pošto je voda štetna, jer dok se kupaju ne mogu da se mole bogu, i mora, tebra, da zamenim garderobu! Svaka čast na svetoga Nikolaja, ali od mene b’zdi ko iz kočinu! Ženska mi ne dava cupi, kaže, ne voli burek s urdu. Nego da vidimo ka’će opet borba za Srbiju, i petnaes posto teritorije, malo da olešimo policiju, batali buljaši… ovaj, gejevi, mi da se pristojno odenemo, malo da demoliramo prestonicu, beogradizacija, jebi ga, malo i Milovan li beše, Dragomir li beše, ma onaj be, Djido, da pečali, i on da vidi neku fajdu. I mi bezbolne palice u šake, idemo da igramo dželnik, da pazarimo. Koji broj nike patike nosiš?

– A gledam, kad beše onaj pičvajz na paradu ponosa, ped… ovaj, gejevi si lepo prođoše, sve vrtiv s dupe, čaaoo, čaaoo, ali popovi su mi bili interesantni. Izađoše da se bore protiv nešto u svojim redovima, i za analno zdravlje nacije, za maestralni organ koji je bog dao za razmnožavanje, a ne za fekalije, pa se zbuniše; odovud parada, odonud huligani, otud policija – čekaj be, sad koji su naši? Ali, oni si se uvek snađu – pope, rakiju ili vino? I pivo!

– Pomenasmo Hilari, doduše ne Rodam Klinton, nego onoga planinara, što će predložim da se vranjsko planinarsko društvo, što klopa kintu iz Sportski savez, a osvajaju vrh Krstilovica, nazove po Edmunda. Nego, vide li ti današnju naslovnu stranu na najstariji list na Balkanu, oni političari, one mindže što su od postanja bili uz svaku vlast, kako vi novinari to zovete – medij blizak vladi – bila Hilari Rodam Klinton u posetu u Srbiju, primio je predsednik što mi mnogo liči na Lurča iz porodicu Adams. Pa se na onu naslovnu iskezili kao šarovi pred klanicu, ovolik osmeh, prosto mi izgleda da mu je Lurč vratio dug na Klintona za devedesdevetu, a Hilari za Moniku. Pa ti mu, Bili, sad misli, da li će ga domaćina nazovu Karalurč, po starom srpskom običaju – Karađorđe, Karadžić… mislim, Vuk…

– I da se vratim na LBGT, cela Srbija samo si to lomoti, a za leb nema. Lupaju, guraju, butaju i trpaju, sad čujem oće da organizuju karavan, pa parada ponosa da dođe i u Vranje. Pa malko li su ovde perverzije, sve su nam boje bojadisane, još samo LBGT! A mene kabate da sam šizoidan, da sam ograničen, kad je u pitanju seksualna orijentacija i slobodan izbor partnera! Da be, jesam, priznajem! Na period od četeres godine, i to na dobre ribe od osamnaes do pedesosam godine! Što ćeš, zastareo sam, i ograničen!

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar