Dijalekt kao tajni začin



IZ PREDSTAVE “STARI DANI”

U vremenu opšte grabeži i neosetljivosti za druge, te trivijalnosti i površnosti u koju se utopila većina, ova predstava propagira ono najbolje iz našeg nasleđa i čini ga ponovo prisutnim



 



 

IZ PREDSTAVE “STARI DANI”Odavno vranjska pozorišna publika nije toliko jednodušno, sa nepodeljenim simpatijama doživela neku predstavu kao prošlog četvrtka predpremijeru “Starih dana” Bore Stankovića, u režiji i dramatizaciji Nebojše Dugalića.

Bilo je pravo zadovoljstvo te večeri sedeti u gledalištu Pozorišta “Bora Stanković” i sresti se sa sasvim osobenim Dugalićevim poimanjem Borine literature, koju karakteriše sposobnost da se uhvati ona nit koja, ako je malo jače povučete, može da “opara” ceo trud. Ta nit je ona uvek osetljiva granica koja postoji kada se radi o Bori, balans između sete i patetike, koju je Dugalić maestralno premostio precizno dozirajući čemer, ali i “ubavinju”, praveći skoro nevidljive prelaze iz pripovetke u pripovetku. Precizno uzimajući iz svake priče baš ono što je potrebno za konačnu celinu, preko veoma dobre podele uloga, kojom uspeva da neke glumce na sceni “ukroti” a druge natera da se razmahnu, uz autentičan vranjski dijalekt, koji je nešto kao tajni začin ove predstave, Dugalić stiže do onoga po čemu je Borina poetika toliko jedinstvena, a što je publika nepogrešivo uhvatila.

Među petnaest glumaca koji igraju u predstavi “Stari dani” koja će svoju premijeru imati na 30. Borinim pozorišnim danima, glavnu ulogu, lik Stanoja, tumači izuzetan Ljubomir Bandović. Pored njega u predstavi igraju i izuzetno nadahnute Kristina Janjić, Milena Stošić, Nenad Nedeljković, Dragan Marjanović, Tamara Stošić, Bojan Jovanović, Radmila Djorđević, Dragan Živković, Vesna Prodanović, Saša Stojković…

U vremenu opšte grabeži i neosetljivosti za druge, te trivijalnosti i površnosti u koju se utopila većina, ovi “Stari dani” propagiraju ono najbolje iz našeg nasleđa i čini ga ponovo prisutnim i živim. Dugalić nas je, balansirajući sa sedam pripovedaka u rukama a tačno znajući šta će sa kojom, odnosno šta će iz koje, stalno provlačeći momenat “duvan na ranu”, sa dobro vođenom glumačkom ekipom, naterao da se vratimo u doba koje se na osoben način preslikava u trenutak koji živimo. Baš kao što je i jezik kojim Bora piše, a glumci u komadu govore, skoro neprevodiv, nešto što se ne može reći drugačije a da se ne ogreši o neke bitne smisaone momente koje on u sebi ima.

Predstavu karakterišu i interesantna dramaturška rešenja sa povremenim silaženjem glumaca sa scene i skoro fizički dodir sa publikom, te tanano urađena muzička podloga koja sve to uokviruje i ovoj slici daje ram. Jedina primedba koja se, možda, može uputiti odnosi se na dužinu komada.

Reditelj Nebojša Dugalić je, prema mogućnostima koje pruža malo vranjsko pozorište, sačinio predstavu “u jednom komadu” koja zaslužuje pažnju i dug aplauz.

 

 

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar