Otpremnica bez broja, datum 12. avgust; mesto isporuke, Mladenovac, fabrika „Citi“; registarski broj vozila, NS 302988; naložio Dušan Petrović, odobrio Dušan Petrović, izdao Dušan Petrović; preuzeo Nikola Pantić; kupac-prazno; dokumentacija koja prati isporuku – prazno; vrsta prevoza, šleper; prevoznik, IRVA transport, Bečej
U noći između 11. i 12. avgusta, iz fabrike elektronskih brojila „Atlas elektronik“, firme-kćerke surduličke „Mačkatice“, većinskog vlasnika Djorđa Nicovića, izneta je oprema u vrednosti 1,2 miliona evra, kao i roba vredna 30 miliona dinara, od strane, kako radnici „Atlas elektronika“ tvrde, neovlašćenih lica. Zaposleni, njih 24 od kojih su velika većina žene, od 11. avgusta su u štrajku, i sede ispred fabrike na pripeci od skoro 40 stepeni, jer ih privatno obezbeđenje firme ne pušta u pogon, a nema nikoga od nadležnih da im se obrati.
DVA KRITIČNA DANA
„Mačkatica“, kontroverzno preduzeće za izradu olovne sačme, posle mnogobrojnih afera, političkih (navodno spaljivanje tela Albanaca pobijenih u sukobima na Kosovu) i privrednih, privatizovana je 2000. godine, sa 70 posto svojine biznismena Djorđa Nicovića, odnosno njegovih firmi „Irva“ i „Nicko“. U okviru „Mačkatice“, sa sto posto njenog kapitala, osnovana je fabrika za izradu elektronskih brojila „Atlas elektroniks“, kao privredno društvo sa ograničenom odgovornošću, ono što se kolokvijalno zove „firma-kćerka“. Generalni direktor bio je (sada u ostavci) Milanko Krsmanović, a direktor proizvodnje (takođe sada u ostavci) Milutin Bogdanović. No, pitanje je, kako se „Atlas elektroniks“ danas našao u štrajku?
-„Atlas“ je poslovao pozitivno – kaže Dalibor Ranđelović, predsednik Štrajkačkog odbora (ŠO) – u 2008. i 2009. godini. Međutim, zatečeno stanje juna 2010. je – sedam neisplaćenih plata, nerešen status firme, direktori koji podnose ostavke, ili dobijaju otkaze, a radnici o tome pojma nemaju. Račun je u blokadi 100 miliona dinara, ali je po rečima upućenih, taj dug između pet i šest miliona evra.
Previranja u „Atlasu“ počinju sredinom jula, ali tada se pojavljuje Dušan Petrović, direktor marketinga „Atlasa“ i predsednik Upravnog odbora „Mačkatice“, koji smiruje situaciju, obećavajući radnicima da će se isplatiti sva dugovanja prema njima, i da ima ugovorenih poslova za „Atlas“. Nicovićeva firma „Irva“ ubrizgava „Atlasu“ zajam od 85 miliona dinara, ali stavlja mašine pod hipoteku.
-Počeli smo da radimo – nastavlja Ranđelović – kad, odjednom se petog avgusta u pogonu pojavljuje lice koje se predstavlja kao Milivoje Stančić, i bez ikakve identifikacije tvrdi da je on novi direktor proizvodnje „Atlasa“. Izvadio je nekakav ugovor o zakupu, i dao nam jedan dan za razmišljanje, hoćemo li da ga potpišemo. Brzom proverom, utvrdili smo da je taj Stančić vlasnik firme „Citi“ iz Mladenovca, koja se „slučajno“ bavi istom delatnošću kao i „Atlas“, dakle, konkurentska firma.
Radnici su to sutradan odbili, ali je Stančić rekao da to i tako više nije u igri.
-Doneo je – kaže Dikica Radovanović, članica ŠO – nekakve papire po kojima je on novi direktor proizvodnje, a koje je potpisao Živorad Stanisavljević, v.d. generalnog direktora „Mačkatice“. Mi smo pozvali Krsmanovića i Bogdanovića, ljudi su rekli da nemaju veze s tim, da su oni i dalje direktori, do isteka otkaznog roka i primopredaje.
Sada nastupaju dva kritična dana.
-Stančić i njegova ekipa su – kaže Radovanovićeva – u utorak pokušali da uđu u pogon. Po zakonu, oni su još uvek neovlašćena lica, i mi ih nismo pustili. Oni su obili ulazna vrata, a mi smo pozvali policiju. Doduše, odmah su došli, ali od nas nisu uzeli nikakve izjave, samo od Stančića i od obezbeđenja. Sutra, u sredu 11. avgusta, uredno smo došli na posao, ali nas obezbeđenje nije pustilo da uđemo u pogon, uputilo nas je u salu za sastanke druge firme, „Mačkatice“, gde su nas čekali Stančić i Petrović.
Radnici odlaze tamo, i Dušan Petrović im odmah saopštava da su počinili tešku povredu radnih obaveza, i da će im svima podneti krivične prijave.
-Ali – kaže Emilija Antanasijević, članica ŠO – on će nam to ipak oprostiti, ako nastavimo da radimo. Dobro, rekli smo, radićemo, ali da nam prvo isplate zaostale plate. Nije hteo ni da nas sasluša do kraja, odmah nas je najurio.
Ta dva dana obeležavaju dopisi sa obe strane. Radnici 10. avgusta donose odluku o stupanju u štrajk, prvo upozorenja, 11. avgusta, a ako njihovi zahtevi ne budu ispunjeni, i u generalni, 17. avgusta. Zahtevi su da im se isplate neisplaćene a pbračunate zarade, kao i regresi, putni troškovi, topli obrok za pet proteklih meseci, te obezbeđivanje posla.
ANTIDATIRANA DOKUMENTA
Petrović reaguje istog dana, Odlukom o suspenziji 15 radnika „Atlasa“, zbog toga što su „neovlašćeno ušli u radne prostorije“, ali 11. avgusta, dakle, dan kasnije od donošenja odluke! Obaška što ih tog 11. avgusta obezbeđenje nije ni pustilo da uđe u pogon. Ispada da su radnici suspendovani zbog toga što su na vreme došli na posao, a na kapiji ih je dočekala Naredba – „Po odluci direktora Atlas elektonika, a na osnovu rešenja o udaljavanju zaposlenog sa rada zabranjuje se ulazak u krug fabrike radnicima po spisku koji je prilog uz naredbu“. Dakle, radnici su udaljeni s posla na koji su se uredno javili, a udaljilo ih je lice, koje na taj isti posao nije htelo da ih pusti.
U međuvremenu, samozvano rukovodstvo je obavilo razgovore sa radnicima koje su hteli da prime namesto suspendovanih, i kad su ljudi u ponedeljak, 16. avgusta ujutru došli na svoja nova radna mesta, niko ih nije primio, jer nikoga nije ni bilo od rukovodilaca, niti bi imali gde i šta da rade, pošto su mašine četiri dana ranije oterane za Mladenovac, u fabriku „Citi“, kako i piše na otpremnici.
Otpremnica bez broja, datum 12. avgust; mesto isporuke, Mladenovac, fabrika „Citi“; registarski broj vozila, NS 302988; naložio Dušan Petrović, odobrio Dušan Petrović, izdao Dušan Petrović; preuzeo Nikola Pantić; kupac-prazno; dokumentacija koja prati isporuku – prazno; vrsta prevoza, šleper; prevoznik, IRVA transport, Bečej.
Iz „Atlas elektoniksa“ te noći odneto je bukvalno sve, u 23 stavke, ne samo mašine i sredstva za rad, već i dokumentacija, uključujući i kompjuter, u kome je celokupna baza podataka poslovanja „Atlas elektronika“ od njegovog osnivanja.
-Sve smo obavestili – kaže Dalibor Ranđelović – Inspekciju rada, Privredni kriminal MUP-a, sindikate, bili smo kod predsednika Opštine Surdulica Novice Tončeva, koji nam je obećao pomoć, pod uslovom da sve to pravno uobličimo, pa će Opština preduzeti ono što je u njenoj nadležnosti.
Štrajkači se na tropskim vrućinama peku ispred firme u kojoj su radili, pitajući se zbog čega su dobili otkaze, i šta će biti dalje sa njihovim sudbinama. Svi, međutim, slute pozadinu ovih dešavanja: da se odrade poslovi „Citija“ već ugovoreni sa elektrodistribucijama Leskovac i Ruma, u vrednosti oko 30 miliona dinara. Da se ne isplate dugovanja radnicima, da bi se i na tome okoristilo, jer samo treba pratiti tokove novca – PIK „Bečej“, takođe u većinskom vlasništvu Djorđa Nicovića, duguje „Citiju“, pa se pravi kompenzacija, kojom se „Atlas elektroniks“ praktično gasi; otuda Stančić iz „Citija“, koji šleperom IVRE iz Bečeja odvozi tehnologiju i dokumentaciju iz „Atlasa“, da se ne bi provalilo da je matična firma „Mačkatica“, trenutno u predstečajnom postupku pred Privrednim sudom u Leskovcu, već godinama u blokadi, poslovala preko „kćerke“, najreferentnijeg preduzeća za izradu elektronskih brojila u Srbiji, i tako ga upropastila.
-Tako će sada – kažu štrajkači – „Citi“ i dalje učestvovati na tenderima, ali ne sa njegovom tehnologijom i robom, već sa „Atlas elektronikovom“. Radnici će biti samo kolateralna šteta, a ne tražimo ništa osim onoga što smo već zaradili, i obezbeđenja daljeg posla, od koga izdržavamo porodice.
NEOVLAŠĆENA LICA
-I meni je – kaže Milutin Bogdanović, direktor „Atlas elektroniksa“ u ostavci – zabranjen ulaz u firmu, odlukom Dušana Petrovića, koji je neovlašćeno lice za takve odluke. Radni odnos mi nije prestao do danas. Primopredaju posla, obaveza, materijalnih zaduženja, niko sa mnom nije izvršio. U pogonu sam na dan zabrane ostavio svu dokumentaciju, lične stvari, lična dokumenta, sredstva rada, u potpuno ispravnom stanju. Ovom zabranom smatram da ne snosim nikakvu odgovornost za sve što se dešavalo i dešava u pogonu, a vezano je za imovinu svake vrste „Atlasa“.
-Dozvolilo se da strana lica – nastavlja Bogdanović – ulaze u pogon, nasilnički se ponašaju, preuzimaju ingerencije koje ja još uvek imam po važećem Ugovoru o radu. Podsetio bih da je svaki zaposleni u „Atlasu“ pri zasnivanju radnog odnosa potpisao Ugovor o zaštiti intelektualne svojine i zaštiti od konkurencije, što je obesmišljeno ulaskom „Citija“, pri čemu „Atlas“ nije imao ni jedan validni dokument, na osnovu koga bi mogao da legalno proizvodi za „Citi“: nema ugovora, nema porudžbenice, nema potvrde porudžbenice, nema obligacionih odnosa „Atlas“ – „Citi“.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.