U trenutnom odnosu na relaciji Beograd – Priština ne vidim nikakvu obostranu političku volju vezanu za popravljanje stanja na Kosovu i jugu Srbije, pa verovatno zbog toga i nema jakih NVO, iako se ovde u njih investira desetak godina
Psihološke barijere kao posledica srpsko-albanskih sukoba na Kosovu i jugu Srbije, popuštaju kada je reč o saradnji koja se odvija mimo političkih okvira obe strane. Deo društva koji ne čini političku elitu uspeo je da stvori prostor za delovanje nevladinog sektora kao jedine od najvažnijih spona između zavađenih strana.
TRAGOVI KOČENjA
Iako je intenzitet unapređenja civilnog sektora kroz nevladine organizacije funkcionionisao na gorivu zvanom politički dijalog i zbog toga nikada nije ostvario svoj maksimum, definitivno je da postoji volja da se po pitanju međuljudskih odnosa nešto konstruktivno uradi. Mlađe generacije sa juga Srbije i Kosova, kao grupa ljudi koja je najmanje zatrovana mržnjom i netrepeljivošću prema „drugoj“ strani, najbolji su primer dobro saradnje.
Gordana Ristić iz NVO „Generator“ kaže da se delovanjem nevladinih organizacija ruše mnoge političke barijere u glavama mladih, ali i starijih ljudi.
– Politika „Generatora“, koji pre svega radi sa mladima, je da stvara uslove za ostvarivanje kontakata i komunikacije među mladima širom sveta, pa i u našem regionu, bez obzira na političke stavove obe strane. Posao političara je da vode politiku a nas, nevladinih organizacija, da brinemo o ljudima i stvaramo pozitivne primere saradnje među njima. Bio je pravi izazov naći mlade iz Vranja ili drugih opština sa juga zainteresovane za zajedničke aktivnosti sa mladim Albancima sa Kosova, a onda ubediti roditelje da dozvole svojoj deci da krenu put Gnjilana ili Brezovice – tvrdi Ristićeva.
Mladi ne poseduju relevantne informacije iz bliske prošlosti, a Generator svojski radi na tome da jedni o drugima saznaju što više.
– Nama se jednom desilo da na grupnoj radionici, na kojoj su učestvovali mladi Srbi i Albanci, devojčica iz Srbije kaže da joj je kuća na Kosovu zapaljena, a da je njena vršnjakinja albanskog porekla sa Kosova bila preneražena kada je čula da su to uradili njeni sunarodnici. Takođe imamo slučaj da se mladi iz Beograda boje da dođu u Bujanovac. Potrebna je horizontalna saradnja na relaciji jug Srbije – Priština, a ne Beograd – Priština, jer mi ovde gradimo zajednčku budućnost – dodaje Gordana Ristić.
Gordanin kolega iz Preševa, Belzim Kamberi iz Odbora za ljudska prava kaže da političari u Beogradu nemaju dovoljno snažan pristup regionu južne Srbije i Kosova.
– Mi imamo saradnju sa Prištinom, ali i sa NVO iz Srbije. U njihovom međusobnom delovanju često umeju administrativne barijere da budu glavne prepreke i najveći kamen spoticanja. Zbog političkih razmirica na žalost ta saradnja i nema neku zavidnu dinamiku. Iako to možda deluje paradoksalno, loša međuinstitucionalna saradnja ima snažan uticaj na nevladin sektor. Nevladine organizacije ne sarađuju dovoljno na regionalnom nivou, jer u Beogradu nemaj regionalni pristup. Kako se pogoršavaju odnosi tako slabi sektor NVO – tvrdi Kamberi.
Kao nezaobilazni preduslov za razvoj građanskog društva na jugu Srbije i Kosovu, mnogi vide poboljšanje ekonomskih prilika koje vladaju na tom području. Suzana Popović Irić, predsednica UO „ABC centar za mir, sigurnost i toleranciju“ vidi ekonomske probleme kao još jednu zajedničku osobenost ovog područja i prepreku za unapređenje odnosa.
– Razmena informacija, pronalaženje mogućnosti za saradnju, lobiranje za zakone koji vode ka građanskom društvu, ekonomski razvoj i kulturna saradnja su ono na čemu se mora hitno raditi. Ekonomska zaostalost nam je bitan zajednički problem – tvrdi Popović Irić.
NEMA JAKIH
Gordana Ristić tvrdi da bi jačanje ekonomije rešilo mnoge probleme na ovom kriznom području.
– Tačno je da se Albanci sa Albancima više povezuju, ali bez obzira na to mislim da je biznis most saradnje. NVO sektor je jako značajan jer mi spajamo ljude, čime se trenutno naše vlade ne bave. Moramo raditi na rušenju sterotipa i barijera, stvoriti mesto gde se mladi sastaju i ruše prepreke u glavi, tu ja vidim značaj našeg rada – kaže Ristićeva.
Dok je u mnogim glavama celokupna situacija kao slika koju stvara razbijeno ogledalo, prema Kamberiju jačanje NVO sektora treba da bude bitna stavka u sveukupnoj saradnji.
– Mislim da civilni sektor može mnogo više da uradi nego što to mogu političari i elite. Meni se, međutim, čini da ni na tom nivou nema dovoljno saradnje između Srba i Albanaca, a upravo mi treba da budemo taj most preko koga će se stanje normalizovati. U trenutnom odnosu Beograd – Priština ne vidim nikakvu obostranu političku volju vezanu za popravljanje stanja na Kosovu i jugu Srbije, pa verovatno zbog toga i nema jakih NVO, iako se ovde u njih investira desetak godina. A pošto nema jakih, ne može se ni očekivati značajna saradnja u ovom sektoru između juga Srbije i Kosova – ističe Kamberi.
MULTIETNIČNOST, LEGALIZAM I KRIMINAL NA JUGU SRBIJE: MEDIJI
Perspektivne sitnice
Situacija na medijskom polju u ovom uzavrelom prostoru, teško i dugotrajno opterećenom etničkim, političkim i ekonomskim problemima, veoma je kompleksna
– U prethodne tri godine – kaže pomoćnica ministra kulture za medije Nataša VUČKOVIĆ LESENDRIĆ – časopisu „Perspektiva“ koji izlazi na albanskom jeziku, sa sedištem u Bujanovcu, resorno ministarstvo je dodelilo sredstva u visini od 18.120.322 dinara. Uredništvo, međutim, nije opravdalo dodeljena sredstva u svrhe za koje su im odobrena.
BILANSI USPEHA
„Perspektiva“ je, inače, jedini štampani medij koji izlazi na albanskom jeziku, i pokriva tri opštine na jugu Srbije, u kojima većinu čine Albanci – Bujanovac, Preševo i Medveđu.
Situacija na medijskom polju u ovom uzavrelom prostoru, teško i dugotrajno opterećenom etničkim, političkim i ekonomskim problemima, veoma je kompleksna. Izuzimajući nekoliko svetlih primera saradnje i rudimenata međunacionalne kooperacije između medija i konzumenata, projekte koji su većinom finansirani od strane Koordinacionog tela ili međunarodne zajednice, svaki je etnos imao svoju „ciljnu grupu“ čitalaca, slušalaca ili gledalaca, a uredništva su bila „teledirigovana“ od strane političkih opcija od kojih su na bilo koji način zavisila.
Pa ipak, najvećma su bili finansirani mediji i njihovi projekti koji su, makar deklarativno, promovisali suživot i mučno stvaranje civilnog društva na jugu Srbije. U taj milje uklopila se i „Perspektiva“, koja je od Ministarstva kulture dobila skoro 20 miliona dinara; problem je samo u „sitnici“ – što „Perspektiva“ nije uspela da opravda dodeljena sredstva u skladu sa principima po kojima ih je dobila.
-O tome – kaže Vučković-Lesendrić – najbolje svedoče dva bilansa uspeha iz 2009. godine, koje je „Perspektiva“ dostavila. Iz prvog se jasno vidi da je od dodeljenih oko 6 miliona dinara, koji je po ugovoru trebalo utrošiti, realno utrošeno daleko manje, jer je „Perspektiva“ navodno zabeležila dobitak redovnog poslovanja u visini od čak 3,7 miliona dinara. Pri tome je izdavačka delatnost normalno tekla, sudeći po dostavljenim primercima časopisa. Kada je rukovodstvu „Perspektive“ ukazano na ovaj problem i objašnjeno da neutrošena sredstva moraju da se vrate u budžet Republike Srbije, oni su tvrdili da je došlo do greške u knjiženju, i da će je ispraviti. Novodostavljeni bilans beleži svega osam hiljada dinara dobitka iz redovnog poslovanja pre oporezivanja, što dokazuje da su dodeljena sredstva i utrošena, ali ne i da je to učinjeno u skladu sa ugovornom obavezom. U slučaju da korisnici ne opravdaju namensko trošenje sredstava, u obavezi su da ih vrate u budžet. U protivnom, pokrenućemo postupak preko Republičkog javnog pravobranilaštva, za povraćaj sredstava koja su nenamenski utrošena.
UGOSTITELjSKE USLUGE
Pomoćnica ministra dalje navodi da su „Perspektivi“ upućene tri opomene, da je održala više sastanaka sa rukovodstvom časopisa, da je kontaktiran i njihov knjigovođa.
-Sa ovim problemom – nastavlja Vučković-Lesendrić – upoznata je čak i misija OEBS-a u Srbiji. Ništa nije pomoglo, iz „Perspektive“ su nam čak slali fakture za ugostiteljske usluge, što nije predmet ugovora, i fotokopije dokumenata iz kojih se ne vidi da su sredstva potrošena namenski.
Direktor, pak, „Perspektive“, Sevdailj HISENI, kaže da je došlo do nesporazuma, i da je časopis sve obaveze prema ministarstvu ispunio prema ugovoru.
-Nekakve probleme prenosi – kaže Hiseni – žuta, nedobronamerna štampa. „Perspektiva“ je opravdala sva sredstva, sve što je ministarstvo od nas tražilo. Papirološki je sve sređeno i uredno poslato ministarstvu. Odgovorno tvrdim da smo sve obaveze ispunili. Uprkos zlonamernima, „Perspektiva“ narednih dana očekuje od ministarstva pozitivan odgovor o nastavku saradnje i sufinansiranja časopisa.
NACIONALNI SAVET I „PERSPEKTIVA“
Po nezvaničnim informacijama, rukovodstvo „Perspektive“ ima u planu da postane zvanično štampano glasilo nedavno osnovanog Nacionalnog saveta Albanaca u Srbiji. Po tim informacijama, pojedinci u Savetu, upravo zbog njihove „finansijske nediscipline“ koju je obelodanila Vučković-Lesandrić, protive se saradnji sa Perspektivom.
-Tačno je da Nacionalni savet Albanaca u Srbiji po zakonu ima pravo na osnivanje svojih medija – kaže Hiseni – ali to neće biti „Perspektiva“, niti je takva ponuda od strane Nacionalnog saveta nama stigla. „Perspektiva“ izlazi već četiri godine, u pripremi je 178. broj, i ne treba nam drugi osnivač, jer imamo svog, nevladinu organizaciju sa istim imenom kao i časopis. Odnosi između „Perspektive“ i albanskih političara sa juga Srbije su korektni, mi redovno pratimo njihove aktivnosti, i do sada nije bilo nikakvih problema između nas. Ali, ne znam ni za kakve pregovore, niti za ideju da „Perspektiva“ bude zvanično glasilo Nacionalnog saveta Albanaca u Srbiji.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.