Iako u svom Pismu o namerama ljudi iz trgovinskog lanca „Tuš“ poručuju da žele da grade objekat u Vranju, javnosti se plasiraju razna nagađanja oko (ne)dolaska jedinog ozbiljnog investora koji je ovde zaista uložio neki novac
Sve je počelo, kada je Stojčić, na svom jedinom obaveznom mesečnom pojavljivanju pred novinarima rekao da je komunikacija sa Tušem u prekidu, da se nisu čuli šest meseci i da je to podatak koji ne ostavlja previše nade. „Neko“ je to preveo na sopstveni jezik, pa je brže bolje (a ostaje da se vidi i za čiji račun) preneo vest da je Tuš odustao do dolaska u Vranje i rešio da tek tako u vodu baci 122 miliona već uloženih dinara. Onda je Stojčić, demantujući medije, demantuje sam sebe, odnosno svoju izjavu da Slovenci, ipak, ne dolaze.
– Kako nisam imao zvaničnu potvrdu Tuša da su odustali od izgradnje tržnog centra, nisam ni mogao da izjavim da je investicija propala, što znači da su pojedini novinari pogrešno interpretirali informaciju. Ovih dana dobio sam pismo od Tuša o njihovoj nameri da otpočnu sa razvojem zakupljenog građevinskog zemljišta, što znači da nisu odustali od investicije – pojasnio je Stojčić.
A PARE SU POTROŠENE
Uglavnom, lokalna vlast je uzela i potrošila pare, 122 miliona dinara (septembra 2007. oko 1,5 miliona evra) za 3,6 hektara zemljišta prekoputa Alfe, i sada, ako Slovenci do sredine novembra ne počnu radove na kupljenom placu, može slobodno da raspiše novi konkurs za prodaju prodatog zemljišta. Time bi Vranje samo bilo oštećeno za 145.000 dinara mesečno, plus firmarine, a ne bi se dobilo ništa, sem nove neizvesnosti, iako su Slovenci poslali Pismo o namerama, u kome najavljuju svoj dolazak u Vranje 15. avgusta na razgovore. Kakve, kada je sve dogovoreno i sada treba uložiti nekoliko miliona evra da se stvar okonča, niko nije umeo da objasni.
Boban Stanković, pomoćnik gradonačelnika za privredu, kaže da Tuš, po zakonu, ima rok od tri godine od dana potpisivanja ugovora (septembar 2007. godine), da počne da gradi tržni centar u Vranju, i da je to jedina sadašnja izvesna činjenica.
– Komunikacija sa Tušem išla je preko gradonačelnika, tako da ne znam detalje, ali oni su najavili dolazak na razgovore. Mi smo nekoliko puta u toku godine bezuspešno sa njima pokušali da stupimo u kontakt, ali nismo do sada imali nikakvu informaciju – kaže Stanković, uz napomenu da je cilj lokalne vlasti prema TUŠ-u ne da ta firma samo otpočne gradnju, nego da „zemljiše privede nameni“, dakle da okonča investiciju u potpunosti.
Valja podsetiti da je čitav proces prodaje tog placa pratila kontroverza koja je dobrano zaljuljala tadašnju vladajuću koaliciju sastavljenu od SPS-a, SRS-a i DSS-a, ali i sam SPS. Naime, dolazak Tuša u otvoreni sukob doveo je gradonačelnika Stojčića i Dragomira Tomića. Suština je bila, bar koliko je toga došlo do javnosti, da „Simpo“ želi da za male pare prevede predmetni plac u svoje vlasništvo, a da se Stojčić pokazao kao branitelj gradskih interesa, pokazujući da su mu pare milije od lojalnosti. Iako je posle mnogo natezanja Stojčić iz te tuče izašao kao pobednik, nije nemoguće da „Simpo“ ovih dana traži revanš i pre svega preko medija pokušava da izvrši dodatni pritisak na vlast i unese nervozu tamo gde joj objektivno
još uvek nema mesta.
I član Gradskog veća zadužen za privredu i preduzetništvo Perica Janković kaže da je primetno da neko pokušava da muti vodu u času kada za to nema ni jednog ozbiljnog razloga.
– Ne znam kome to ide u prilog, i sa kojim pravom ovaj posao neko koči? Platili su, neka ljudi rade. Doći će sada na razgovore, i nadamo se da će sve ići svojim tokom. Nije to neka prevelika investicija, ali nama je svako radno mesto važno – kaže Janković.
Prema njegovim rečima, bez obzira na krizu i objektivnu nemogućnost velikih firmi da se šire planiranom brzinom, valja očekivati da će Vranjanci svakako videti Tuš, i to možda i ranije nego što se to u ovom času čini realnim.
– Naše želje će biti ispunjene, i mi očekujemo sa velikom sigurnošću da će Tuš posle razgovora sa nama početi izgradnju objekta. Nemamo problem – ljudi će doći, znaju da im rok za početak gradnje izlazi početkom novembra, i njima se ne isplati da im tolike pare stoje umrtvljene – kaže Janković, uz tvrdnju da su Slovenci u Pismu o namerama bili kratki i jasni – žele da nastave sa radovima.
ŠTA JE ONDA SPORNO
Dakle, spornih stvari i ne bi smelo da bude, osim samoživosti nekih krutih elita moći kojima ljudske sudbine, a na kraju krajeva o njima je isključivo reč, ništa ne znači što bi pedesetak porodica u novom objektu Tuša moglo bi da obezbedi sebi egzistenciju. U ovom času, Vranje se lomi između svoje palanačke naravi i neophodnosti razvoja koji mora da pomogne neko sa strane. Pošto se zna da čoveku silom može samo da se uzme, a ne i da mu se da, Vranje mora samo da pristane na investitore. Zašto taj posao ide tako teško, najvažnije je pitanje čitave ove priče, koje će još izvesno vreme tražiti svoj odgovor. Sada, ostaje samo čekanje, i neizvesnost. I dilema – da li je bolje imati moderan supermarket u kome će se snabdevati čitav region, i oko koga će posao naći mnogo više od 50 zaposlenih, ili ponovo prodavati zemljište koje je već jednom prodato? Nije teško shvatiti gde je pravi interes, niti je teško razumeti kome takav rasplet ne odgovara.
TUŠ
BEZ KOMENTARA
Iz slovenačkog TUŠ-a do ovoga časa do „Vranjskih“ nije stigla nikakva informacija vezana za sudbinu njihove investicije ovde. Ana Marjetić, osoba za kontakt sa medijima u toj firmi, nije se javljala ni na mejlove ni na telefon, pa javnost ostaje uskraćena za informacije iz prve ruke. Do danas, jedina vest koja je ovde došla iz Slovenije je ona iz 2009. godine da je Tuš „u fazi dobijanja projektne dokumentacije za građenje“. No, kako se saznaje, ova firma do danas nje kontaktirala ni jednu od brojnih nadležnih službi u Vranju po pitanju raznih dozvola koje su neophodne da bi se sa gradnjom uopšte počelo. Inače, Tuš je u Srbiji otvorio četiri supermarketa u 2008. godini, u Subotici, Beogradu, Novom Sadu i Somboru, a prošle godine otvoren je i tržni centar u Kumanovu.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.