Tomića ruše zbog Edit



Anonimni poziv na štrajk i zbacivanje Tomića ne bi možda bio veliki problem da navodi iz sledećeg, daleko obimnijeg i pikantnijeg pisma, koje je razaslato na više važnih adresa u državi, nisu veoma lako dokazivi i proverljivi. Izvori iz same Kompanije tvrde da je Predsednik naredio istragu



„Ne dolazite u Simpo! Sredinom avgusta, nakon povratka radnika sa godišnjih odmora, u Simpu će početi protesti i bojkoti protiv Dragomira Tomića i njegovih bliskih saradnika koji su u poslednjih 20 godina upropastili fabriku“ – suština je poruke koju je ovih dana nepoznati autor (ili više njih) poslao Ambasadi Švedske, kompaniji IKEA.
Anonimni poziv na štrajk i zbacivanje Tomića ne bi možda bio veliki problem (budući da je slabašnih pokušaja bilo i ranije) da (verovatno) ista ruka nije napisala još jedno, daleko obimnije i pikantnije pismo, koje je razaslato na više domaćih adresa. Pored nekoliko medijskih kuća, ovaj tekst dobili su predsednik i premijer Republike Srbije, predsednik Opštine Bujanovac, kao i Demokratska stranka i LDP.



KUĆA SA STILOM

Ipak, kako saznajemo, najveće ogorčenje u poslednje vreme izaziva Tomićeva supruga Edit, koja je, navodno, kao PR menadžer Kompanije, počela da se meša u sve i svašta, dok se predsednik bavi samo politikom. Edit je ujedno i direktor i glavni i odgovorni urednik luksuznog časopisa „Kuća stil“, koji je u potpunosti osnovan „Simpovim“ kapitalom. Sada, međutim, nije tako. Stopostotni vlasnik ovog časopisa je firma „Evis“, čiji je osnivač upravo Edit. O tome kako je „Simpo“ prodao svoj kapital supruzi predsednika Kompanije i pod kojim uslovima javnost ne zna gotovo ništa.
U „Simpu“ sada vri. Kako saznajemo, radnicima iz pojedinih pogona nije dopušteno da odu na planirani kolektivni godišnji odmor, već su ubačeni u tzv. ubrzane smene. Prosečna plata od 20.000 povećana je za 10-20 odsto, a rukovodioci pogona ubrzano traže dobrovoljce za socijalni program, ne objašnjavajući mnogo šta dobijaju oni koji će otići. Sve se, navodno, sprema za predstojeću privatizaciju, koja bi trebalo da bude obavljena do kraja godine.
Kako „Vranjske“ saznaju iz veoma obaveštenih izvora, Tomić je direktno iz Grčke, gde se trenutno nalazi, naredio opsežnu istragu o tome ko stoji iza napada na njega. Nekoliko izvora je potvrdilo da se sumnja na trojicu „top menadžera“ iz najužeg rukovodstva Kompanije.
– Ovo je napisao neko ko dobro zna šta se dešava u fabrici i oko nje – kazao je za „Vranjske“ čovek koji je zaposlen u „Simpu“, nakon što je pročitao oba teksta.
Zašto su Tomića toliko zabrinula anonimna pisma? Toga je, kako rekosmo, bilo i ranije, ali bez ikakvih posledica po prvog čoveka „Simpa“. Ovoga puta, međutim, problem je što je većina navoda vrlo blizu istini, što se lako da proveriti pretragom na internetu i ukrštanjem podataka. Na drugoj strani, niko sada ne može sa sigurnošću da kaže kako će u ova nezgodna vremena (istrage protiv raznih mafija i tajkuna) reagovati oni kojima su pisma upućena, a koji su štitili Tomića dugi niz godina unazad. Setimo se samo izjave predsednika Tadića da „ne može da zamisli jug Srbije bez Simpa i Tomića“, koji su ovde „kičma stabilnosti države“.
Već na prvi pogled se vidi da je autor (ili više njih) ogorčen činjenicom da su mnoge firme koje posluju sa „Simpom“ sumnjivog porekla, te da je u biznis najverovatnije duboko umešana i Tomićeva porodica,
– „Simpo“ ima ime, ali su Tomići stvorili krug od svojih firmi tako da svaka prodaja i nabavka ide preko njihovih firmi. Sav profit ostaje u njihovim firmama, a „Simpo“ se ne pojavljuje na tržištu i služi samo kao paravan za uzimanje jeftinih kredita i za iskorišćavanje jeftine radne snage. Plata radnika je 17-20 hiljada dinara, a uz to na ime poreza i doprinosa se ne uplaćuje niti jedan dinar punih sedam godina – navedeno je u pismu.
Da ima osnova za detaljniju istragu, potvrđuje činjenica da je za predstojeći postupak privatizacije „Simpa“ spremljen otpust dugova prema državnim poveriocima od nekih 57 miliona evra, zaključno sa 2004. godinom. Sudeći prema navodima autora, praksa neplaćanja državi je nastavljena i narednih godina.

BUJANOVAC I DERVENTA

Autor se u pismu obraća lično premijeru RS i, između ostalog, navodi niz primera na osnovu kojih želi da pokaže kako predsednik kompanije izvlači korist od „Simpa“.
„Tomić je doneo odluku da u Bujanovcu zatvori fabriku mehanizama i platformi u kojoj je do pre sedam godina radilo preko 90 radnika, danas 35, a da taj proizvodni program kompletno prebaci u svoju firmu „Balkan steel“ u Derventi. Zatvara radna mesta na sirotom jugu da bi obezbedio poslove svojoj ličnoj firmi – navedeno je u pismu.
Izvori „Vranjskih“ potvrđuju da fabrika u Bujanovcu zaista tavori, dok, na drugoj strani, podaci o pomenutom partneru iz Dervente potvrđuju da u svemu zaista ima osnova za sumnju. Naime, na internetu možete pronaći podatak da je „Balkan Steel“, koji je u vlasništvu Tomićevog sina Gorana, kupio fabriku cevi Unis iz Dervente i da je od 2003. pa do danas tamo uloženo preko 25 miliona evra.
Logično je zapitati se kave veze ima fabrika cevi sa „Simpom“? Konkretan odgovor se može pronaći u bosanskom časopisu „Euromenadžer“ od decembra 2009, gde je objavljen veliki intervju sa direktorkom „Unisa“ Brankom Deljom.
– Ove godine smo intenzivnije krenuli i u osvajanje novih proizvoda za namještajsku industriju, iako smo s tim počeli nekoliko godina ranije. Konkretno, radi se o metalnim mehanizmima za namještajsku industriju. Do sada, naš najznačajniji kupac bila je kompanija „Simpo“ iz Srbije, dok u narednom periodu očekujemo da bi naš kupac mogla biti i kompanija IKEA iz Švedske – kazala je Delja.
Javnost zna da je Tomićev sin Goran biznismen svetskog radijusa kretanja. On je 1997. kupio paket akcija makedonske „Hladne valjaonice“ za 35,5 miliona maraka, a potom iznajmilo i valjaonicu traka „Polukonti“ u Skopskoj železari. Kako je u to vreme govorio jedan od direktora „Balkan stila“ Žarko Ilić, osnivački kapital tog preduzeća potiče iz jedne švajcarske banke, mada ima kapitala i iz ondašnje SRJ i Francuske. Ko su zapravo akcionari „Balkan stila“ i koliki su pojedinačni udeli, međutim, javnost nikada nije saznala.

PORODICA I PRIJATELjI

Goran Tomić je kasnije prodao „Hladnu valjaonicu“ u Skoplju, a onda za 550.000 evra kupio „Unis“ iz Dervente. Čijim parama je on, kao relativno mlad čovek, ušao u krupni biznis nije do kraja jasno, ali je simptomatično da među njegovim bliskim saradnicima ima ljudi koji su bili vezani za „Simpo“. Među njima je, na primer, i Aleksandar Ranković, čovek koji je devedesetih bio jedan od direktora „Simpo Moebelhandels GmbH“ u Nemačkoj. Na drugoj strani, njegov kolega iz iste firme Nebojša Žalica je direktor „Skopje stahl“,, firme koju je 2001. u Nemačkoj, prema tamošnjim privrednim registrima, osnovao „Balkan stil“. Žalica je trenutno i član Upravnog odbora „Unisa“ iz Dervente.
Ovde svakako valja napomenuti i to da je Goranova supruga Dragana bila rukovodilac „Dunje“, firme u kojoj „Simpo“ trenutno ima 30 odsto kapitala. Većinski vlasnik te fabrike za proizvodnju čokolade je švajcarska firma „Food industries“, koja je prema tamošnjem privrednom registru osnovana samo mesec dana pre formiranja „Dunje“. Ko je pravi vlasnik švajcarskoge firme nije poznato, ali se sada u tamošnjim privrednim registrima može videti da je ona u likvidaciji od 2006. Ta promena, međutim, još nije evidentirana u srpskoj Agencija za privredne registre, pa se sada zapravo ne zna ko zastupa 70 odsto kapitala „Dunje“ i kako je do njega došao.
U anonimnom pismu je, kako rekosmo, navedeno i to da „Simpo“ zapravo služi samo kao „paravan za uzimanje jeftinih kredita i za iskorišćavanje jeftine radne snage“, a ta tvrdnja potkrepljena je primerom fabrike dečijih krevetića.
– Fabrika u Radovnici, devet meseci nakon rekonstrukcije i svečanog puštanja u rad, još nije proradila, niti će prodati jedan jedini krevetac niti proizvod „Ikei“ niti bilo kom dugom kupcu. Proizvodi se sa 30 odsto kapaciteta i sve gura po magacinima. Tomić je više puta izjavio da fabrika mora da radi, da tu ekonomija nije bitna već politika, da je to bila investicija kako bi u opštini gde je G 17 na vlasti pridobio naklonost g-dina Dinkića, raskrčio put sebi ka G 17 i jeftinim kreditima – navodi nepoznati autor.
Šta javnost zna o fabrici u Radovnici?
Taj pogon zaista je svečano otvorio ministar Dinkić, a zahvaljujući sredstvima iz Fonda za razvoj od 2,5 miliona evra. Finansijski izveštaji o poslovanju fabrike, međutim pokazuju da je Fabrika dečijih krevetića u Radovnici za četiri godine (2006 – 2009.) napravila gubitak od preko 140 miliona dinara ili oko 1,4 miliona evra.

KNjIGA I CIFRE

Tako dolazimo do srži čitave priče, a to su mala preduzeća, odnosno do koncepta koji je Tomić gurao gotovo dve decenije unazad. O tome šta je želeo da uradi, najbolje govori naslov njegove knjige, koja je doživela tri izdanja i prevod na ruski. „Mala preduzeća – velika šansa“. Da li u slučaju „Simpa“ rezultati poslovanja potvrđuju navedeni poslovni moto Dragomira Tomića?
Ne, finansijski izveštaji sa sajta APR pokazuju nešto sasvim suprotno. Naime, „Simpo“ (bez zavisnih preduzeća) poslednjih godina ne beleži gubitke, čak ima i profite od oko 25 miliona dinara. Ako se, međutim, analiziraju konsolidovani finansijski pokazatelji, (konsolidovani finansijski izveštaji su izveštaji ekonomske celine, koju čine matično i sva zavisna pravna lica), onda ispada da su neka od tih malih preduzeća zapravo veliki balast. Cifre su nedvosmislene: u 2006, 2007. i 2008. prema pomenutim konsolidovanim izveštajima, Kompanija „Simpo“ je zabeležila neto gubitak od preko 1,1 milijarde dinara!
Sve to lepo se vidi na ceni akcije „Simpa“, koja je od početnih 5.683 dinara trgovanjem na Beogradskoj berzi spala na svega 450.
I tako, dok osiromašeni akcionari sa zebnjom prate berzanske izveštaje, Dragomir Tomić važi za veoma bogatog i uticajnog čoveka. Kada je pao Milošević, nova vlast krenula je u potragu za novcem koji je iznošen iz zemlje, a krajem 2001. došlo se i do rezultata. Tada je predsednik Vladine Komisije za privredni kriminal Aleksandar Radović saopštio da je švajcarsko ministarstvo pravosuđa obavestilo Vladu Srbije da je pronašlo šest bankarskih računa istaknutih političara bivšeg režima. Prema ovim nalazima, Dragomir Tomić imao je tri: prvi na iznos od 4,3 miliona, drugi na 650.000 i treći na 1,1 milion švajcarskih franaka. Nije, međutim, podignuta optužnica ni za kakvo krivično delo, pa su švajcarske vlasti skinule blokadu sa tog novca.


KO JE EDIT
Edit Tomić, direktor i glavni i odgovorni urednik časopisa „Kuća stil“, marketing stručnjak u kompaniji „Simpo“, rođena je 1967. u Češkoj. Tamo je završila ekonomiku i upravljanje preduzećima. Evo šta je o sebi poslednjih godina govorila u medijima.
DETINjSTVO: Do studija sam sa majkom živela u Brnu. Moja najlepša sećanja na detinjstvo bila su odlazak kod bake i deke na selo. Tamo se rodila moja velika ljubav prema prirodi i životinjama. Deka je bio strog i mene i moje male rođake učio da mu pomažemo u seoskim radovima. Tako sam naučila da negujem voćnjak, lozu u vinogradima…
DRAGOMIR: Upoznala sam ga na sajmu nameštaja u Brnu. Susret s Draganom Tomićem, predsednikom kompanije „Simpo“, bio je za mene prva velika prekretnica u životu. Dragan i ja veoma često poslovno izlazimo i putujemo. Praktično nemamo vremena za relaksaciju, i ponekad najradije nigde ne bih išla na godišnji odmor, već bih volela samo da sedim opušteno u bašti kod kuće, i da tako napunim baterije. Naš brak dobro funkciniše. Moj suprug je Vaga a ja Ovan. Kažu da je to kompatibilna konstelacija. Veoma mi prija njegova smirenost, kao i njegova brzina reagovanja i hrabrost u poslu. On nikad ne plane, nema naglih nepromišljenosti. Ovakav njegov karakter naveo me je da steknem izuzetno poštovanje za takve osobine i u poslovnom ponašanju. Uvek mi je govorio: „Broji do deset!“, a ja sam želela sve i to odmah! Tako sam od njega naučila da predhodno razmislim pre nego što reagujem na neku situaciju.
NAMEŠTAJ: Kada sam, početkom devedesetih, došla u Srbiju, na tržištu se nudio prilično kabast nameštaj, pre svega tradicionalnog ili čak ruralnog izgleda. Razmišljala sam kako će te ogromne garniture, vitrine ili spavaće sobe izgledati u malim prostorijama. Na tvrdnju da „ljudi baš hoće te velike, šarene komade“ rekla sam: „ možda nemaju drugi izbor, hajde da im ponudimo nov dizajn“. Zato sam počela da predlažem i podržavam dizajn svedenih, modernih linija.
ROSA: Moj suprug je dao ideju da se sagradi fabrika vode na Vlasini, na 1550 metara nadmorske visine. Većina je na projekat gledala sa nepoverenjem, jer je vladalo mišljenje da se u Srbiji iz flaše pije samo kisela voda. Bila sam upoznata sa kretanjima u svetu u toj oblasti, i zadatak razvoja novog proizvoda i brenda Rosa predstavljao mi je veliki izazov.
SMILES: Jedan od mnogih projekata na kojima sam trenutno angažovana je i razvoj čokoladnih proizvoda fabrike Kondiva. Koncept Smiles pralina je postavljen i razvijan u skladu sa najnovijim svetskim kretanjima, na bazi vrhunskog kvaliteta čokolade i svih drugih sastojaka. Ovo su čokoladice koje se po svemu razlikuju od ostalih proizvoda na tržištu, i svojim kvalitetom ali i optimističnom pojavom osvojile su simpatije potrošača.
KUĆA STIL: Ideja o otvaranju savremenog lista o uređenju kuće u to vreme nije mi davala mira: bože, kako to da u ovoj zemlji ne postoji tako nešto. Uzmi pa radi – rekao mi je posle kraćeg razmišljanja Dragan.


SIMPO
RUŠENjE TOMIĆEVOG UGLEDA

Smatramo da je anonimno pismo, na koje se pozivate, zlonamerno i tendenciozno, sračunato na rušenje SIMPA, njegovog ugleda i autoriteta u poslovnom svetu, što nije nepoznato u dosadašnjoj višedecenijskoj SIMPOVOJ praksi, posebno u pojedinim teškim ekonomskim i političkim trenucima.
Tako je i sada kada se čine ogromni, gotovo nemogući napori da firma prebrodi teškoće u poslovanju, izazvane raspadom zemlje, sankcijama, gubicima imovine od preko 100 miliona eura, kao i posledicama delovanja velike svetske ekonomske krize.
Velika je prednost što rukovodstvo SIMPA ima izuzetno bogato iskustvo delovanja u uslovima krize, što je mnogo puta do sada to i potvrdilo i po čemu je prepoznatljivo ne samo u poslovom svetu, već i u široj javnosti uopšte. Iz svih tih teških trenutaka izlazilo je kao pobednik, a SIMPO bio još jači i uspešniji. To čini i danas, ubeđeno da ima znanja, snage, iskustva i mogućnosti da se prevaziđu teški uslovi poslovanja i nastavi put daljeg uspešnog poslovanja i razvoja. Da je to tako, najbolje potvrđuju rezultati poslovanja u prvih šest meseci ove godine, ostvareni u izuzetno teškim okolnostima. Proizvodnja za šest meseci veća je 15,1 posto u odnosu na isti period prošle godine, izvoz 35 posto, zarade se redovno isplaćuju dva puta mesečno u proseku 25.572,60 dinara i veće su za 11,3 posto u odnosu na isti period prošle godine.
SIMPO ostvaruje saradnju sa svim dosadašnjim, ali i novim poslovnim partnerima, prisutan je na svim dosadašnjim tržištima i stalno osvaja nova. Sa poznatom svetskom trgovinom nameštajem IKEOM uspešna poslovna saradnja traje nekoliko decenija, a posebno je intezivirana poslednje dve godine. Ta saradnja se zasniva isključivo na ekonomskim interesima (poštovanje ugovorenih rokova, redovna naplata i profit za kompaniju).
Ovakva anonimna pisanija, na koje se Vi pozivate, imaju za cilj destabilizaciju kompanije, rušenje njenog ugleda u poslovnom svetu, gubljenje tržišta i poslovnih partnera, a sve u krajnjoj liniji na štetu zaposlenih, njih oko 5.000 i najmanje još toliko porodica. Za njih to predstavlja opasnost od neuposlenosti kapaciteta, gubljenje posla, upućivanje na prinudne odmore, smanjenje zarada i veliku neizvesnot po dalju ličnu sudbinu, ali i sudbinu čitavog kolektiva.
Koliko u svemu ovome postoji zla namera, a ne samo širenje dezinformacija, potvrđuje primer neistina iznetih na račun Fabrike dečjeg nameštaja u Radovnici kod Trgovišta. Istina je da Fabrika radi redovno, da je u prvih šest meseci ostvarila proizvodnju u vrednosti 1.035.00 evra, što je za 50 posto više u odnosu na isti period prošle godine, da je u istom periodu ostvarila izvoz od 350.000 evra, da je u njoj nakon renoviranja zaposleno 40 novih radnika i to u najnerazvijenijoj opštini u Srbiji, da oni redovno, dva puta mesečno, primaju zaradu koja je za maj u proseku iznosila 22.783 dinara. Ova, kao i SIMPOVA Fabrika tepiha u Stajevcu su jedini proizvodni kapaciteti koji rade u ovoj opštini i u njima je zaposleno 238 radnika. Sve ove neistine i klevete u anonimnom pisaniju na koje se pozivate sračunato su usmerene na najviše rukovodstvo SIMPA, posebno na predsednika Dragana Tomića, na rušenje njegovog ugleda i autoriteta u poslovnom svetu koji je strpljivo i uporno izgrađivan, priznat i dokazan u proteklom periodu od više od četiri decenije. Za predsednika Tomića uvek je postajao i postoji samo SIMPO, a izmišljotine o nekakvim navodnim firmama u inostranstvu su u funkciji rušenja ne samo njegovog autoriteta, već i čitavog SIMPA. To čini pojedinac ili pojedinci nesvesni koliko štete i zla nanose pre svega zaposlenima u SIMPU kojima je on izvor egzistencije. Svoje lično nezadovoljstvo i bolesne frustracije usmeravaju na rušenje firme, što nije nepoznato u našem gradu i na jugu Srbije, gde je zbog pogrešnih poteza, suludih ideja, odsustva pameti i bolesnih ambicija nezrelih pojedinaca nastalo na desetine nekada uspešnih kolektiva i, što je najtragičnije, na desetine hiljada ljudi ostalo bez posla. Za svoje zločine nikada nisu odgovarali, sada ponovo dižu glavu, ponovo bi da nekoga „spašavaju“ i da iza sebe ostavljaju pustoš i beznađe. O njihovim (ne)delima najbolje govore oronule i u korov zarasle nekadašnje uspešne fabrike.
Celokupno poslovanje SIMPA je u skladu sa zakonskim propisima, podložno kontroli svih nadležnih državnih institucija, i one to redovno čine.
Ubeđeni smo da će svi razumni i odgovorni shvatiti cilj i nameru ovakvih anonimnih pisanija na koje se pozivate, da će, kao i do sada, to pre svih shvatiti zaposleni u SIMPU kojima je on i sadašnjost i budućnost, da to znaju mnogobrojni poslovni partneri i prijatelji SIMPA, ali i sve držvne institucije koje godinama prate poslovanje SIMPA.
S obzirom da se autor anonimnog pisma obratio premijeru Republike Srbije, predstavnicima IKEE i Švedske ambasade, zahtevamo od nadležnih državnih organa da ispitaju i spreče ovakve zlonamerne pokušaje rušenja SIMPA, da otkriju identitet pojedinaca koji stoje iza toga, kada već oni sami nisu imali hrabrosti da to učine.
Ubeđeni smo da ste i vi, kao sredstvo informisanja, svesni sopstvene odgovornosti za sve eventualne posledice iznošenja u javnosti anonimnih i neo

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar