Svedoci nikad čuli za „reket“



Svedoci nikad čuli za „reket“

Nastavak istražnog postupka protiv Gorana Tasića Gokčeta i Nenada Kostadinovića, osumnjičenih za krivično delo „iznude“, neodoljivo podseća na neke ranije istrage koje su vođene protiv prvoosumnjičenog





I u najnovijem u nizu „slučajeva Gokče“ sve se ponovo svodi na već viđeni scenario. Goran Tasić (38), navodno, počini neko krivično delo, uhapse ga, privremeno smeste iza rešetaka, policija ga osumnjiči, pravosudni organi povedu istragu, a onda se krunski svedoci ne sećaju njegovih navodnih nedela i moguće krivice. A drugih dokaza, naravno, nema.
Pred istražnim sudijom, pa i ukoliko počne suđenje, svedoci po pravilu o Tasiću govore kao o dobrom dečku, uzornom građaninu koji nikada, nikome ništa nije skrivio. Ili gotovo i ne poznaju njegov lik i delo. Skloni su amneziji. Takva praksa ponavlja se i u procesu gde je Tasić, zajedno sa pašenogom mu, Nenadom Kostadinovićem (35), osumnjičen za iznuđivanje novca od narodnog poslanika Nove Srbije iz Vranja Radoslava Mojsilovića.

POSLANIKOVE TVRDNjE

Naime, nakon što je Mojsilović, kao oštećeni, prvi dao izjavu u istražnom postupku i kazao da mu je Tasić, uz pretnje i primenu sile, iznuđivao novac, u istrazi je saslušano i četvoro svedoka. Svoje iskaze pred istražnim sudijom Stanišom Mihajlovićem dali su ljudi iz firme „Vodogradnja“ oko koje se vrti dobar deo navodno sumnjivih i, navodno, „prisilnih transakcija“ koje je pominjao oštećeni Mojsilović.
U ovoj fazi postupka ne mogu se dobiti zvanični podaci suda ali, kako saznajemo, generalni direktor „Vodogradnje“ Dragan Mitić, finansijski rukovodilac Anita Zdravković, te čovek koji predvodi konzorcijum akcionara, odbornik NS u Skupštini grada Časlav Ilić, nijednom rečju ne terete ni Tasića, ni Kostadinovića. U suštini, oni i ne znaju ništa o nekakvim pretnjama.
– Ni u jednom delu svog svedočenja – potvrđuje nam ovakve glasine advokat Dragan NIKOLIĆ, branilac Tasića i Kostadinovića – troje svedoka nije podržalo priču oštećenog Mojsilovića vezanu za pretnje ili primenu bilo kakve sile iza koje stoji Tasić. Čak nisu primetili da se Mojsilovićevo ponašanje u periodu septembar-decembar, kada su se slučajevi iznude navodno dešavali, u nečemu razlikuje u odnosu na raniji period – otkriva za naš list advokat Nikolić.
Direktor Mitić, navodno, ništa posebno nije imao da kaže. Ilić je, pak, rekao da mu je Lale Mojsilović u avgustu ili septembru tražio 2.000 evra, ali mu, navodno, nije rekao zašto mu je potreban novac. Lale mu, pride, nije delovao nimalo uznemireno. Još je dodao da je sa Mojsilovićem i ranije imao slične međusobne pozajmice.
– Novac mi nije vratio, ali nisam brinuo računajući da je narodni poslanik i da mi može vratiti pare od plate – predočio je u istrazi Ilić.
Zdravkovićeva je, između ostalog, svedočila pred istražnim sudijom da je i sama bila na proslavi povodom rođenja Tasićevog sina na „Pržaru“. Da je, navodno, tamo videla Mojsilovića sa suprugom i da je primetila da su odnosi među njima „veoma skladni“, čak i „prisni“.
Kada je reč o novcu koji je „Vodogradnja“ davala firmama „Elkab Mestieri“ (vlasnik Nenad Kostadinović) i „Stradi Mestieri“ (vlasnik Stojan Zlonoga), čiji je pravi vlasnik po tvrdnjama Mojsilovića zapravo Tasić, navodno su svedoci rekli da se radi o pozajmicama, prebacivanju para sa računa na račun. Samim tim, navodno je postojao pravni osnov za ove transakcije – ugovori o pozajmici.
Takođe čujemo da su neki od svedoka kazali da je postojala poslovno-tehnička saradnja između firmi „Mestieri“ i „Vodogradnje“. Stavke su bile – košenje trave, radovi na regulisanju struje visokog napona i slično. Bratske firme navodno su povremeno bile podizvođači „Vodogradnje“.
Da li je zaista bilo tako? Mojsilović je, navodno, imao verziju da je „Tasić pretio još nekim odbornicima Nove Srbije“, te da je pod takvim pretnjama „odbornik Srđan Jovanović vratio mandat u skupštini grada“.
Mojsilović je, čujemo, decidiran i kada govori o pozajmljivanju para od Časlava Ilića. On kaže: „Gokče mi ja kazao da hitno obezbedim 20.000 evra“. „Traži novac od Časlava Ilića, ali kaži da su pare potrebne tebi“, navodne su Gokčetove instrukcije.
Mojsilović u to vreme (avgust 2009.) odlazi kod Časlava kući, ali mu ovaj daje svega 2.000 evra, jer „toliko ima“. Lale ih odmah nosi Tasiću u stan. Još 4.000 evra, navodno, jer Tasić tako zahteva, traži od jednog kolege poslanika NS u Narodnoj skupštini Srbije i predaje ih istog dana (sve se dešava u avgustu) Tasiću u beogradskom hotelu „Union“. Tek kasnije ljudima od kojih je pozajmio (dodatno je, kaže Mojsilović, pod Tasićevim pretnjama posredovao za velike pare i kod beogradske auto kuće „Kompresor“) govori da su pare bile za Tasića koji mu ugoržava život. Potom obezbeđuje još 10.000 evra koje firma „Vodogradnja“ prebacuje „Elkab Mestijeriju“ sa računa na račun, o čemu su „Vranjske“ već pisale.
– Dok sam obezbeđivao ovaj novac i predavao ga Tasiću bio sam u bunilu i paničnom strahu od njega. Taj strah mi se uvukao pod kožu – svedočio je Mojsilović dodajući da mu je u hotelu „Union“ Tasić „stavljao pištolj na glavu u prisustvu Kostadinovića“.

SVEDOČENjE

U vezi okolnosti pod kojima su firme „Elkab“ i „Strada“ uzimale kredite u Komercijalnoj banci, u istrazi je saslušan direktor ekspoziture u Vranju Nebojša Spasić.
– Spasić je – kaže advokat Nikolić – pred istražnim sudijom objasnio kako se u ovoj banci odobravaju krediti firmama. Rekao je da tamo postoji kreditni odbor od petoro ljudi na nivou ekspoziture čije odluke mora aminovati centrala banke u Beogradu. Objasnio je da bez poštovanja te procedure, bez kompletne dokumentacije, niko ne može dobiti kredit, pa ni ove dve firme. Oni su morali da podnesu finansijske izveštaje, završni račun, da prikažu promet preko žiro računa, prihode. To su parametri koji se ne mogu „frizirati“. Da je banka poštovala proceduru, govori i podatak da je, na primer, Tasić odbijen za stambeni kredit jer nije ispunjavao uslove.
Istraga će se, kakao saznajemo, nastaviti saslušanjem još nekih svedoka iz Vranja i Beograda.


KOŽNA GARNITURA I SPAVAĆA SOBA
Mojsilović je u istrazi navodno rekao da je Tasić od privatne firme koja proizvodi nameštaj „uzeo jednu kožnu garnituru i spavaću sobu“ povodom poslanikovog useljenja u novi stan.
– Mislim da nameštaj nije plaćen toj firmi. Radilo se o poklonu – kazao je Mojsilović.
– Treba znati da je taj poklon Mojsilović od Tasića dobio između septembra i decembra prošle godine, dakle u periodu u kome se, navodno, desila iznuda. Da li se oni koji iznuđuju novac tako ponašaju i svojoj navodnoj „žrtvi“ kupuju kompletan nameštaj za dve sobe – pita advokat Nikolić.

PREDLOG ZA UKIDANjE PRITVORA
Poslanik Mojsilović na saslušanju pred istražnim sudijom nijednom rečju nije teretio Kostadinovića za pretnju ili prinudu i nije se pridružio krivičnom gonjenju protiv njega. Branilac osumnjičenih potvrđuje nam da ovih dana podnosi predlog za ukidanje pritvora prema Tasiću i Kostadinoviću.
– Ubeđen sam da ne postoji nijedan razlog da oni budu tamo. Posebno Kostadinović, kod koga ne postoji delo jer ga sam oštećeni amnestira u svom iskazu – kaže Nikolić.
Sud bi do 20. juna trebao da odluči ostaju li dvojica osumnjičenih u pritvoru ili će od tog dana biti slobodni ljudi.

SUDjENjE ZA POKUŠAJ UBISTVA 16. JUNA
Za narednu sredu, 16. juna, u Višem sudu u Vranju zakazan je početak glavnog pretresa protiv Gorana Tasića i Ivice Vojinovića po optužnici Višeg tužilaštva da su kao saučesnici učestvovali u ranjavanju Aleksandra Dimitrijevića (28) na raskrsnici kod kafića „Tropikana“ u centru Vranja. Tasića tužilaštvo optužuje za krivična dela „ubistvo u pokušaju“ i „neovlašćeno držanje oružja i municije“, a Vojinovića za „pomaganje učiniocu posle izvršenog krivičnog dela“.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar