Priča se, priča da Rusi dolaze



Priča se, priča da Rusi dolaze

Pre nekoliko dana objavljeno da je za kupovinu vranjske fabrike zainteresovana ruska kompanija „Ekip“. Pokazalo se, međutim, da se najverovatnije radi o marketinškom nastupu izvesnih biznismena





U „Jumku“ poslednjih meseci vlada mir. Nema štrajkova, fabrika radi, zaposleni primaju kakve-takve plate, ali niko nije spokojan. Trajno rešenje još nije na vidiku.
Tračak nade da bi u „Jumko“, kompaniju koja je sada u većinskom vlasništvu države, mogao da uđe privatni vlasnik pojavio se pre nekoliko dana kada je u jednom prestoničkom mediju objavljeno da je za kupovinu vranjske fabrike zainteresovana ruska kompanija „Ekip“. Provera ove informacije, međutim, pokazala je da se najverovatnije radi o marketinškom nastupu izvesnih biznismena koji, možda, imaju nameru da uđu u srpsku tekstilnu industriju, ali ne u Vranju. Međutim, o mogućnosti da Rusi uđu u „Jumko“ ne znaju ništa ni u vranjskoj kompaniji, ali ni u nadležnim državnim institucijama,

EKIPA IZ MOSKVE

Dnevni list „Danas“ nedavno je objavio da su predstavnici kompanije „Ekip“ iz Moskve posetili pogone tekstilnog kombinata „Trgovina 22″ u Kragujevcu, te da je direktor tog preduzeća, Miroljub Krstić, rekao da su Rusi zainteresovani i za „Jumko“.
– Konzorcijum iz Moskve je zainteresovan da kupi i sve akcije „Jumka“ iz Vranja. Obavestio nas je da i u kragujevačkoj firmi i u Vranju namerava da organizuje proizvodnju tekstila i odevnih predmeta za rusko tržište, dok bi u naše maloprodajne objekte doveo poznate ruske brendove – kazao je Krstić.
Sve bi to zaista bilo ohrabrujuće da je Krstić mogao podrobnije da objasni kakva firma mu je došla u posetu. Naime, dolepotpisani je kontaktirao direktora „Trgovine 22″ i pokušao da sazna ko je vlasnik „Ekipa“, kakvo je to preduzeće, od kada postoji, koja mu je pretežna delatnost, koliki su prihodi poslednjih godina i tome slično.
Krstić, međutim, nije imao odgovor ni na jedno pitanje. Jedino što je novinaru „Vranjskih“ mogao da kaže o „Ekipu“ je to da se radi o „finansijskoj korporaciji“ (što ukazuje na to da je u pitanju investicioni fond, gde se jako teško ulazi u strukturu vlasništva), koja nema predstavništvo u Srbiji.
Dakle, suviše malo podataka za ozbiljniju analizu mogućeg partnera „Jumka“.
Razočarenje je bilo potpuno kada se pokazalo da i u državnim institucijama ne znaju ništa o navodnoj nameri „Ekipa“, pa ni u Agenciji za privatizaciju.
– Potencijalni investitor „Ekip“ iz Moskve se nije obratio Agenciji pismom zainteresovanosti, niti je bilo konsultacija – razgovora u vezi privatizacije HK PK „Jumko“ a. d. Vranje – kažu u Agenciji za privatizaciju.
Otuda su još naveli i to da je u dosadašnjem periodu bilo nekoliko preliminarno-informativnih razgovora sa potencijalnim investitorima iz Turske, Grčke i Bugarske, ali da ni oni nisu iskazali ozbiljnije interesovanje niti su uputili zvanična pisma o zainteresovanosti za kupovinu „Jumka“.
Sličan odgovor stigao je i iz Akcijskog fonda, državne institucije koja ima vlasništvo nad delom akcija vranjske fabrike. Otuda navode da nemaju saznanja u vezi zainteresovanosti ruske kompanije, niti bilo kakav podatak o „Ekipu“.

POGLED KA DRŽAVI

Na kraju, ni u samom „Jumku“ ništa nisu čuli o ruskom investitoru, osim onoga što je objavljeno u novinama. Štaviše, direktor Zoran Stošić kaže da privatizacija u ovom trenutku nije prioritet.
– Dokumentacija za taj proces je pripremana pre dve godine, ali mislim da posao nije završen, jer se do sada niko nije ni interesovao za „Jumko“. Od novembra, kada sam došao ovde, ništa nisam preduzeo po tom pitanju zbog stanja u kojem se nalazi preduzeće. Moja ideja je prekompozicija proizvodnje i dela energetskih postrojenja, kako bismo najpre smanjili troškove proizvodnje i napravili fabriku koja će biti konkurentna i prisutna na tržištu – kaže Stošić.
Prema njegovim rečima, u ovom trenutku u toku je postupak prodaje „Bivode“, fabrike za proizvodnju vode i sokova koja je u vlasništvu „Jumka“, za koju se javio potencijalni investitor, ali i zatražio produženje roka.
Iako pojedini sindikalci tvrde suprotno, Stošić kaže da je od njegovog dolaska fabrika stabilizovana, te da je za pet meseci isplaćeno šest zarada, u proseku od osam do devet hiljada dinara mesečno. Ukupna vrednost realizovanih poslova u tom periodu je 2,2 miliona evra, a trenutna uposlenost kapaciteta 65 odsto.
Posao za Vojsku Srbije, vredan 80 miliona dinara, međutim, nedavno je dobio „Niteks“.
– Izgubili smo taj posao jer je naša ponuda bila veća za 23.000 dinara! Ipak, žalili smo se na odluku, pa ćemo videti – kaže Stošić.
Generalni direktor „Jumka“ tvrdi da su u izgledu poslovi vredni tri miliona evra, ali da postoje veliki problemi sa nabavkom sirovina, budući da je cena pamuka za samo nekoliko meseci skočila za 60 odsto.
Iako ekonomisti kažu da je privatizacija jedini izlaz za posrnule kompanije, država ima, izgleda, sasvim suprotne namere. Na pitanje šta će biti sa „Jumkom“ u narednom periodu, odnosno da li sledi privatizacija, stečaj ili nešto treće, Stošić nije dao konkretan odgovor, ali je najavio da će država, kao većinski vlasnik, povući poteze kojim će spasiti tekstilnu industriju.
– Vlada pravi strategiju kojom će se tekstilni kombinati sačuvati od propadanja. „Jumko“ je preduzeće od vitalnog značaja za državu i ovaj kraj, ima zaokružen proces proizvodnje i šansu na tržištu, tako da država mora da se odredi prema tome – naveo je Stošić.


SINDIKALCI
Poverenik sindikata „Nezavisnost“ u „Jumku“ Radojko Maksić kaže da je situacija u preduzeću veoma loša, te da u perspektivi može da preraste u katastrofu. Prema njegovim rečima, na takav zaključak upućuju brojke.
– Trenutno je upošljeno 25 odsto kapaciteta. Prema mojim saznanjima, u prošloj godini „Jumko“ je napravio gubitak od 1,3 milijardi dinara, što znači da je dnevno pravljen gubitak od preko tri miliona. U 2008. i 2007. godini dnevni gubitak je bio dva miliona dinara. Važno je reći i to da dugovi prema državi, dobavljačima i zaposlenima stalno rastu, pre svega kroz sudske postupke. Mislim da niko precizno ne zna koliki je ukupan iznos, ali se procenjuje da je veći od 40 miliona evra. Takođe, od ukupne imovine „Jumka“, koja je nekada bila procenjena na 134 miliona evra, polovina je prodata. – tvrdi Maksić.
– Opstanak „Jumka“ je pod velikim znakom pitanja, jer sve činjenice govore da je zreo za stečaj. Ipak, mislim da se to neće dogoditi, jer menadžmentu i ostalima koji imaju korist od „Jumka“ to ne ide u prilog – kaže Maksić.
Za razliku od Maksića, poverenica ASNS Snežana Veličković smatra da „Jumko“ ima šansu ukoliko država pomogne vranjskoj fabrici. Ona kaže da bi nadležna ministarstva morala brže da sprovedu novi krug socijalnog programa, u okviru kojeg bi se onima koji odu isplatilo u proseku po 5.000 evra.
– Poslovanje u prošloj godini bilo je očajno. Sada imamo novi menadžment i mislim da možemo da opstanemo i da radnici primaju plate bar na nivou minimalca od 16.200 dinara. Mi ćemo kao sindikat učiniti sve da „Jumko“ ne ode u stečaj, a ako se to ipak dogodi, odgovorni će biti rukovodstvo preduzeća i država – kaže poverenica ASNS.


DA LI JUMKO TREBA PRODATI PRIVATNIKU?
Dejan Stojanović (29), radnik:
– Nisam za prodaju Jumka dok je Dinkić na vlasti.
Goran Mihajlović (30), radnik:
– Nisam za prodaju Jumka.
Dejan Stojanović (24), radnik:
– Ne treba.
Jovana Stojilković (18), učenica:
– Ako bi to poboljšalo finansijsko stanje građana, mislim da bi trebalo.
Jelena Dimitrijević (19), učenica:
– Što da ne.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar