Dve faćke i tri zengije



Dve faćke i tri zengije

-Novinare, ela vamo, ovako pred fajront, najslatko, oću i ja da dam izjavu za tevednevnik! Ako me ne turiš u novinu, ima da te pcujem kao navijači od naše Dinamo sudiju, a pogalatne pcovke na ovaj bel svet ne mož da čuješ! Suudiijooo, će ti se istresem u bašču, pa će jedeš punjete paprike! Pa mu pcuju ono sve što će mu ide u prvi red na saranu; pa vodicu iz koritance de patku banja; pa tanjirče iz koje supu kusa; suudiijooo, će te vodim u Kazanđol da se banjamo, pa kad prdnem da mi glićaš klomburci kao ćorav štrk!
-E, ako ne objaviš ovo za jednoga našega uglednoga političara, komšiju mi, sve to će ti nakršim na kup, i majku i šajku, i dete i kote… Će objaviš, a? Vuunaa… Tako treba s vas novinari, cvrsto!
-Daklem, znam da ovo za političara ne smeš da objaviš, al će objaviš, pa će pevaš! Znaš ga i ti, po neku božju kletvu sedi sprat izviše mene. Pa kad raspalim skaru na terasu, i moji deca da obiđu od ćebapi, nisam kad`r u kafanu da ih izvedem, ili kad mešamo ajvar, žena mu istrči, obesi se ovako napola preko ogradu, i dere se kao nedodrgava – kakva je ovo prostotja, kandi kao kod Savu Talimata, idite bre u elitni restoran, kao voljeni muž mi i ja, i deca, pa naručimo šatobrijan za četri osobe! To je otmeno, a i pare si imaš, nisi u razvalicu, žena ti radi u Koštanu, ćerka ti u Zamber, sin ti u Jumko, a ti u Zavarivač! Će poludite od pare, a skaru pečete na terasu, gušite pošten politički i funkcionerski svet!
-Ja, kreč! Prosto mi dođe krivo što ovako davim vranjski usrećitelji, brže bolje zagasi skaru, ono od nju skina, meso još krvavo, ženo, reko, turi ovo u tepsiju da se dopeče, ako ovako konzumiramo, će se ostrvimo. A baška što se komšika buni kao Grk u apsu, a to ne možemo ignorirat, ne, muž joj je visoki funkcioner i eminentni političar.
-A novinare, i ona si ga poštuje, a ima i zašto! Taj političar je s rođaka mi legao u bolnicu u istu sobu, sve medsestre trče kod njega da mu daju gusku da se izmoča, pa će se potepaju koja će ga izmuze. Sad će pomisliš, zbog pare? Ne be! Nego on obdaren od boga, ono nije ljudski čindo, nego više liči na teleću nogu! I rođak mi priča, je dado trista evra da me maze i paze, a on za džabe dobi punu pažnju! Vi`š nema ni tolko korupcija u zdravstvo, nego se nešto radi i iz plemenitih pobuda.
-Sećam se kad ga opiše pre operaciju, priča rođa moj, pa anesteziolog kad istrča iz operacionu salu – sestre, sestre, brgo ovam, da vidite čudo neviđeno. Sve se zbraše, kao mečka da igra, ovoliki oči. Anestezilog kaže – dvaes i kusur godine radim, ali ovo prvi put u karijeru vidim – uspavan, a ovolik bandzov! Kakav li je kad je budan?! Sestre samo se oblizuju – doktore, smem li ja da ga obrijam? A imate li njegovu adresu? Nego, dobro, će ga nađemo preko zdravstveni karton. Na licitaciju dobi jedna iskusna medsestra, poče da ga vrti natam-navam, on samo čini pljas pljus. Mnogo sam ih, kaže, videla, još više osetila, ali ovakvoga monstruma još nisam. Kad ga gledam, više se ne čudim kako sam se porodila, s deca po četri kila. Aj da ga izmerim… jedna faćka, dve faćke, tri zengije, i u vr` sijalica od še`set sveće.
-I što ti zapriča? Da be, za kuronju, političara. Ja da natopim saksije s džinčiki na terasu, tiki, baam, odozgor zidni kuhinjski elemenat na moj! Teše da nas istepa kao poganci; aj za ženu mi i decu manje više, ali zamisli horor ja da sam bio. Zberem ja ostaci od element, ali ovo ne mora da pišeš, ne ti je zor, nije im to prvina.
-Što se desilo? Funkcioner se nadrvi, nekako dotera auto u garažu, i ostane na zadnjem sjedištu moga auta. Ali, pritera ga, prokletija; zbogom dupe, odo ja na usta. I tako poreva, a žena mu od terasu sluša serenadu. I u neko vreme, otpuzi do stan, ona ga dočeka sa slatko i kafu; ne zaključava, nego mu rasipala patenti na ulaz, kad ulegne izuven, s cipele u ruke, božem da ga ne čuje, pa se izbode kao derviš. Pa se iznervira, iskube zidni element, gađa ženu, na žalost je promaši, i element rokne kod mene na terasu, u paramparčiki.
-Istrčimo žena mi i ja, komšija i žena mu vise preko ogradu, on je drži za skalp, mi gledamo iz žablju, oni iz ptičju perspektivu. Dobro jutro, komšija, dobro jutro… Što ovo bidna? Ma ništa, komšija, žena i ja da oribamo kuhinjski element, omakna se, pa se strovali kod tebe.
-Dobro, reko, ja će ga zkovem i opravim, ali molim ti se, nemoj da perete bojler na terasu, još pa ako je prohromski…





Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar