Puk’o fudbal



Puk’o fudbal

Ni nakon istrage inspektora privrednog kriminala niko ne zna gde su utrošene 43.000 evra koje je UEFA (u leto 2008. godine) prebacila na ime obeštećenja Dinamu za prodaju Dejana Stefanovića Ćareta na račun (ne zna se čiji) u ovdašnjoj „Alkobanci“





Za FK Dinamo, čije finansiranje, gotovo stoprocentno ide na teret grada, odnosno poreskih obveznika, iz budžeta je u 2009. godini potrošeno nešto više od 18 miliona dinara, potvrđuje sportski direktor kluba Dejan IVANOVIĆ. Ovaj podatak Vranjancima može zvučati frapantno, imajući u vidu da se u gradu sa propalom privredom veoma teško živi. Ili, ako znamo da je iz budžeta u istoj godini planirano svega dva miliona za socijalnu pomoć ugroženima ili 4,5 miliona za socijalnu zaštitu porodice i dece (verovatno je realno za „socijalu“ izdvojeno i manje), vidi se prava vrednost novca koji dobija Dinamo. Podsetićemo ovde da se iz budžeta za primanja trenera Dinama, Radmila Jovanovića, mesečno izdvaja 1.300 evra.
S druge strane, poznavaocima fudbalske problematike kojima je poznat podatak da je 2008. izdvojeno gotovo 10 miliona više za isti klub (iako je sveukupan budžet za sport bio isti), budžetsko izdvajanje za fudbal u 2009. godini može imati sedativno dejstvo.
Kad Ivanović (ujedno i gradski ministar sporta) sa ministarske, kao i funkcionerske pozicije koju zauzima u klubu, kaže da je 18 miliona nedovoljno za funkcionisanje Dinama tokom jedne takmičarske godine i da je realno potrebno još 10-12 miliona, laici mogu samo da se pitaju zašto. Posebno nakon raznih afera koje su pratile finansijsko poslovanje kluba u godinama, neki kažu i decenijama iza nas.
Najveći problem u celoj priči, potenciraju upućeni, predstavlja činjenica da je finansiranje Dinama, za razliku od većine drugih gradova koji imaju predstavnike u Prvoj ligi Srbije (druga po kvalitetu, odmah iza Super lige), prepušteno na milost i nemilost gradu. Međutim, ovde realno postoji veći problem. Naime, te „parice“ koje grad jedva odvoji od usta izgleda su odlazile u privatne džepove. U čije, ne zna se. Policija istraživala – bez rezultata.
Da se pozabavimo s onih desetak miliona dinara razlike u budžetu kluba između prošle (cela sezona u Prvoj ligi) i pretprošle godine (polusezona u Srpskoj i polusezona u Prvoj ligi Srbije). Zar ne bi logično bilo da su troškovi sa prolećnom polusezonom u nižem, finansijski znatno jeftinijem rangu takmičenja u 2008. godini bili niži, a ne za trećinu veći?! Ivanović za tako nasleđeno stanje iz vremena predsednika Nebojše Zupančića (otišao iz kluba krajem oktobra 2008.) nema objašnjenja.

GDE SU MILIONI

– Zašto je prethodno rukovodstvo imalo tih desetak miliona dinara više iz tzv. namenskih sredstava koje je u svom izveštaju prijavio Sportski savez, nije mi poznato. Podsetiću da je sedmočlana radna grupa sa mnom na čelu, sačinjavajući izveštaj o situaciji u klubu nakon takmičarske sezone 2008/2009, konstatovala da je Dinamo u ozbiljnoj finansijskoj dubiozi, iako je sezonu pre toga realno imao više novca na raspolaganju nego sada. Sadašnjih 18 miliona je ispod minimuma za funkcionisanje kluba tokom godine u Prvoj ligi Srbije. Oni koji poznaju problematiku znaju da je klubu u ovom rangu potrebno od 28 do 30 miliona dinara – kaže Ivanović.
Radna grupa je, osim dugovanja koja premašuju deset miliona dinara, u izveštaju objavljenom krajem januara 2009. godine konstatovala neke ozbiljne propuste koji možda tada nisu potencirani. Zamislite da jedan klub, član druge po snazi lige u državi, ne vodi poslovno-finansijske knjige?! A to je bio slučaj sa Dinamom, pa praktično nema validnih tragova o tokovima novca. Tadašnja uprava dostavila je, doduše, nekakav izveštaj Radnoj grupi po kome je potrošila 18.706.201 dinar. Razlika u odnosu na 28 je evidentna. Radna grupa konstatovala je i da nije bilo kompletne dokumentacije o ugovorima igrača, kao ni knjige zapisnika sa sednica Upravnog odbora. Ne zna se (ni danas) gde su utrošene 43.000 evra koje je UEFA (u leto 2008. godine) prebacila na ime obeštećenja Dinamu za prodaju Dejana Stefanovića Ćareta na nekakav račun (ne zna se čiji) u ovdašnjoj „Alkobanci“. Sve je ispitivao Privredni kriminal Policijske uprave. Nismo čuli rezultate, nema krivičnih prijava.
Dok policija, nadajmo se, radi svoj posao, klub pod sadašnjim rukovodstvom, garantuje Ivanović, posluje teško, ali transparentno. Plata trenera jeste velika (1.300 evra; doktori i sudije rade u proseku za 800, profesori za 400, a 300 evra osnovne su činovničke plate u nekim gradskim ustanovama), ali je neophodna da bi klub imao dobrog stručnjaka i opstao u ligi. Ranije su igračima obećavane velike pare. Posebno „pojačanjima“ dovedenim sa strane. Neki su ih dobili, a neki se uzdali u „obećanja“ pojedinaca iz uprave kluba i ostali kratkih rukava. Sada se sude sa klubom ili onima koji su ga ranije vodili i to će, izvesno je, nešto koštati Dinamo, potvrđuje i sam Ivanović. Trenutno su, tvrdi on, obaveze kluba prema igračima jasne, strogo regulisane i poštuju se.
– Kada je reč o platama fudbalera, imamo četiri kategorije. U prvoj su tzv. „nosioci igre“, dakle najbolji fudbaleri, koji imaju primanja od 30.000 dinara mesečno (Dejan Osmanović, Nebojša Stajić, golman Velimir Zdravković) – kaže Ivanović.
U drugoj kategoriji su, otkriva nam sportski direktor kluba, mesečne prinadležnosti nešto niže i idu od 20-25.000 dinara. Treća kategorija fudbalera prima 10-15.000, dok četvrtu čine neki igrači iz omladinskog pogona sa po 5.000 dinara mesečno.
– Mi smo već nekim potezima pokazali tendenciju da još više smanjimo troškove za plate i ugovore fudbalera. Zato forsiramo igrače koji su ovde ponikli, dok su transferi sadašnjih „pojačanja“ iz drugih klubova minimalni za ovaj rang takmičenja – kaže Ivanović.

IGRAČI REALNO PLAĆENI

Dragan Trajković (Dubočica), Slaviša Dimić (Hajduk Kula) i Aleksandar Perić (Mađarska) došli su u „Dinamo“ da igraju samo za platu, saznajemo. Ivanović dodaje da zbog teške situacije klub trenutno sklapa ugovore sa igračima sa strane uglavnom na šest meseci, najviše na godinu dana.
– U odnosu na ranije godine sada nas je najskuplje „pojačanje“ koštalo 2.500 evra (ugovor na šest meseci golmana Zdravkovića, p.a.). Igor Radisavljević (Mladi Radnik-Požarevac), Milan Marinković (Azerbejdžan) i Nebojša Vukojičić (Sloga Kraljevo) došli su za 1.500 do 2.000 evra – potencira Ivanović.
On podseća da troškovi kluba „nisu samo plate trenera i fudbalera“.
– Ljudi treba da znaju da u klubu trenira oko dvesta dece u raznim selekcijama. Gde je održavanje stadiona, plaćanje troškova takmičenja na raznim nivoima, kupovina opreme. Treba platiti doktore, fizioterapeute, masere i druge službenike kluba. Sve košta – ističe Ivanović napominjući da klub nije dobio ni dinara iz prihoda sa terminala kod stadiona Jumka, a u vreme ranijeg predsednika Zupančića Dinamu je uplaćivano, prema važećoj odluci Skupštine grada, oko 700.000 dinara godišnje.
Dinamo je, prema našem istraživanju, dobio procentualno 1,05 odsto sredstava od ukupnog budžeta grada (za 2009 godinu), a od ukupnog dela kolača za sport gotovo četvrtinu (oko 23 odsto). Zanimljivo je, međutim, da neki srpski klubovi u istom rangu takmičenja dobijaju znatno manje novca od lokalne samouprave nego Dinamo. Primera radi, FK Radnički Niš je u 2009. godini dobio 0,17 odsto od ukupnog gradskog budžeta, a Mladost Apatin 0,90 odsto.
– FK Mladost pretežno finansira opština iz budžeta, delimično Pivara Apatin. Prošle godine dobili smo oko 8 miliona od opštine (budžet bio 882,3 miliona dinara, p.a.). Nama je realno godišnje potrebno oko 25 miliona. U teškom smo položaju. Treneru nismo dali platu skoro dve godine, a igrači su za čitav jesenji dao prvenstva dobili po desetak hiljada dinara u proseku. Oslanjamo se na domaći pogon i dovodimo fudbalere samo iz nižih liga da ovde igraju „za čast“ – otkriva Vladimir KNEŽEVIĆ, član Uprave FK Mladost Apatin koja je pri dnu tabele.
– U 2009. godini iz budžeta grada dobili 11.834.000 dinara (budžet grada bio 6,6 milijardi dinara), ali su godišnje potrebe kluba oko 50 miliona. Dodatni novac obezbeđujemo preko sponzora i nekih vlastitih prihoda, ali je to nedovoljno – kaže Boban STANKOVIĆ, sekretar FK Radnički Niš.
Sve ovo deluje vrlo skromno. Zanimljivo je čuti da je, primera radi, FK Sloga Kraljevo prošle godine imala budžet od 48,6 miliona dinara (od toga iz budžeta grada 3,8 miliona). Ali da ovaj klub ima jake sponzore među kojima je i Vlade Divac. Kad pogledate, očigledno je da novac nije presudan jer je Sloga ispod Dinama na tabeli nakon jesenjeg dela prvenstva. Možda bi bilo pametnije, kao što sadašnja uprava Dinama radi, da se novac usmeri na mlade, talentovane Vranjance koji bi sutra mogli biti oslonac kluba. Da rukovodstvo transparentnim i odgovornim poslovanjem privuče neke od potencijalnih sponzora i tako rastereti grad. Dok ne bude bolje ne treba kriti da je finansijska situacija trenutno izuzetno teška. Pod ozbiljnim znakom pitanja je gostovanje u prvom kolu prolećnog dela Prve lige Srbije u Kraljevu kod već pomenute Sloge. Priča se da Dinamo ima velike finansijske obaveze prema Fudbalskom savezu (više od 150.000 dinara, velika dugovanja Kavim – Jedinstvu za prevoz igrača na odigravanje utakmica (uglavnom se putuje u Beograd i Vojvodinu). Samo, ne znamo da li Dinamo sada tavori zbog toga što grad odugovlači sa prenošenjem sredstava ili su ovo još uvek posledice pogrešne klupske politike i nasleđenih finansijskih dubioza iz prošlih vremena. Valjda će i policija nešto otkriti.


MNOGO, ALI NEDOVOLjNO
Članovi Upravnog odbora (UO) kluba smatraju da grad ne preteruje u izdvajanju novca za Dinamo.
– Za klub je 2009. godine izdvojeno manje novca nego 2008. Mnogi će sada pitati da li je 18 miliona realno? Smatram da naš grad, koji jedini osim Niša na jugu Srbije ima prvoligaša, mora da pomaže Dinamo. Znam da je to teret za budžet i da bi bilo bolje da klub ima sponzore, ali nemamo izbora. Treba da pokušamo da redukovanjem broja klubova (u Vranju postoje po dva odbojkaška, džudo, karate, planinarska kluba i sl.) smanjimo generalno budžet za sport – smatra Igor ANDONOV.
– Fudbalskom klubu u ovom rangu takmičenja potrebno je najmanje 25 miliona dinara da ostane u ligi. Znam da je situacija teška i da bi bilo super kada bi trećinu tog novca npr. mogli da obezbede sponzori ali, nažalost, grad mora sam da obezbedi 99 odsto sredstava za finansiranje Dinama. Smatram da kao lokalna samouprava možemo da podnesemo trenutna izdvajanja za prvoligaški fudbal – mišljenja je Zoran ANTIĆ.
– Izgleda kao da je mnogo para, imajući u vidu društvenu situaciju. Međutim, ne vidim drugi način za finansiranje Dinama u okruženju privrede koja je „mrtva“, a privatnici zbog raznih afera koje prate klub nisu zainteresovani da ozbiljnije pomognu – rezonuje Radoslav MOJSILOVIĆ.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar