Zubari su jači od doktora



Zubari su jači od doktora

Milena, studentkinja pete, završne godine stomatologije, jedna je od šestoro mladih Vranjanaca koji su dobili stipendiju Fonda za mlade talente u iznosu od 25.000 dinara mesečno





POČETAK: Pred kraj Gimnazije odlučila sam da upišem medicinu. Mislim da nema potrebe objašnjavati razloge zbog kojih sam se odlučila baš za taj fakultet. Ipak, nisam sebe videla u opštoj medicini, jer sam sa završenim medicinskim fakultetom još uvek „ništa“ bez specijalizacije. Zato sam izabrala stomatologiju, koja je u Nišu deo Medicinskog fakulteta, za razliku od Beograda gde je to poseban fakultet, pa sam ja na takozvanim integrisanim studijama. Bila sam brucoš izgubljen u vremenu i prostoru. Nije da nisam znala da se snađem u Nišu, ali odvajanje od kuće nije najjednostavnije za klinku od svega 19 godina. Živela sam sa drugaricom iz gimnazije u stanu u kojem i danas živim. Sećam se i svog prvog ispita. Genetika. Januarski rok, hladno, ali vremenski uslovi su mi bili najmanje bitni. Spremanje genetike je bio totalni šok, obzirom da je gradivo neuporedivo obimnije i komplikovanije od onog sa kojim sam se do tada sretala. Najbitnije mi je bilo da prođem. Nisam bila dovoljno ambiciozna i dobila sam osmicu. Ta prva godina mi je, kad se sve sabere, i pokvarila prosek. „Očistila“ sam je u decembru.
KREDIT: Prvi sudentski kredit koji je davalo Ministarstvo prosvete dobila sam u drugoj godini. Znam da mi je trebalo „brdo“ papira, podataka o platama roditelja, moj prosek iz prve godine, zatim neke silne potvrde… Kasnije za svaku narednu godinu studiranja bila mi je potrebna samo potvrda da sam redovan student. Taj novac, nešto više od 5.000 dinara mesečno, svakako nije mala suma novca i ne mogu da kažem da mi nije značio, ali taj iznos pokriva svega polovinu moje stanarine. Mogla sam da živim i u domu, ali mi takvi uslovi ne dozvoljavaju potrebnu privatnost i dovoljno prostora za učenje. Navikla sam da učim noću. Mislim da taj novac neću morati da vraćam državi, jer ja ne studiram po „Bolonji“, jer sam se dobijanjem ove stipendije od 25.000 odrekla tog kredita, a i prosek mi je iznad devet. Za stipendiju Fonda za mlade talente trebala mi je „čista“ godina sa prosekom iznad 8,5 i, ponovo, brdo dokumentacije: uverenje o državljanstvu, preporuka od dva profesora, moj CV, razni papiri sa fakulteta… Na kraju je rang lista napravljena samo po proseku. Koliko je moj fakultet jak, pokazuje i podatak da je pored mene još šestoro mojih kolega dobilo ove stipendije.
UČENjE: Provodim mnogo vremena na fakultetu. Ima dana kada odem u osam ujutro, a sa predavanjima i vežbama završim u šest uveče. Kao i ogromna većina studenata, ispite spremam uoči ispitnog roka. Nema tu velike filozofije – sednem i družim se… Sa knjigom, naravno. Učim uglavnom noću, jer mi u toku dana zvoni telefon, neko svrati i desi se još bezbroj sitnica koje mi odvraćaju pažnju. Noću je mir i tišina, što je idealno za mene. U zavisnosti od težine i obimnosti ispita učenje traje oko mesec dana. Bilo je ispita koje sam spremala i mnogo kraće, ali su takvi ispiti malobrojni. Sada imam i četvorosemestralne ispite sa hiljadama strana teksta, tako da je to nemoguće naučiti i spremiti za kratko vreme. Tu je i praktični deo ispita, gde se radi sa pacijentima, koji traje i po nedelju dana… Iako se za ljude sa završenim medicinskim fakultetom kaže da su doktori, a za nas, sa nekim omalovažavanjem, da smo zubari, ne mislim da smo mi manje bitni. Ja slobodno mogu da kažem da smo mi, „zubari“, mnogo jači studenti.
PRVI ZUB: Na četvrtoj i petoj godini na vežbama radimo sa pacijentima na klinici. Sećam se svoje prve pacjentkinje i mogu da se pohvalim da je ona i danas moj „klijent“. To je moja drugarica kojoj sam veoma zahvalna što je imala dovoljno poverenja u mene i došla na vežbe kada smo prvi put radili sa pravim pacijentima. Pre toga sam na trećoj godini sa kolegama vežbala na zubima od akrilata. Nije mi bilo svejedno, iako sam znala da njen život ne zavisi od mene. Moja prva intervencija je trajala tačno koliko su trajale i vežbe, ali ne zato što sam spora, već iz razloga što sam za svaki naredni korak čekala profesora koji je obilazio još desetoro studenata na grupi. Zub sam uspešno popravila i to je trenutak koji pamtim. Posle toga je bilo mnogo pacijenata, mnogo popravki, mnogo vađenja…
IZLASCI: Svaki slobodan trenutak koristim za boravak van fakulteta, odnosno stana. Nije bitno da li je u pitanju šetnja, ili sedenje po kafićima, kojih u Nišu ima na pretek, bitno je da sam napolju. Zavolela sam Niš, jer su me vremenom za njega vezale mnoge lepe uspomene i prijatelji, a i sve je dovoljno blizu da ne izgubim ceo dan dok odem s jednog na drugi kraj grada. Trudim se da ne provodim previše vremena u virtuelnim svetovima kakav je više nego popularan fejsbuk. Nemam nešto što bih nazvala hobijem, ali koliko mi obaveze dozvoljavaju, idem na fitnes dva puta nedeljno.
SPECIJALIZACIJA: Kao i u mnogim granama medicine, učenje o stomatologiji se ne završava ni sa dobijenom diplomom niti završenom specijalizacijom, već je potrebno stalno praćenje inovacija u ovoj oblasti kao i stalno usavršavanje. Želela bih specijalizaciju, ali još uvek nisam sigurna koju. Sviđa mi se ortodoncija, ali sviđa mi se i protetika. Ono što mi se dopada kod ortodoncije su rezultati nakon terapije – estetika, savršenost, kao i činjenica da to nije toliko traumatično za pacijente kao što mogu da budu neke druge grane stomatologije. Ne znam gde bih želela da nastavim specijalizaciju, jer o tome još uvek ne razmišljam intenzivno. Ne volim da planiram na duge staze. Dok ne dođem pred kraj fakulteta (jer iako sam na završnoj godini ne mislim da sam završila), ne mogu da mislim o svojoj specijalizaciji. Pre toga mi treba dve godine radnog iskustva, verovatno i neka preporuka lekara iz ordinacije u kojoj sam radila…


PROFIL
Milena Stevanović rođena je u Vranju, 29. juna 1986. godine. Osnovnu školu „Dositej Obradović“ završila je sa svim peticama, a Gimnaziju „Bora Stanković“ odličnim uspehom. Studira stomatologiju i voli svoje buduće zanimanje. Jedna je od 1.000 najboljih studenata u Srbiji koji će u narednih deset meseci primati stipendiju Fonda za mlade talente. Grad Vranje joj nikada nije dao nikakvu stipendiju.

ŠESTORO VELIČANSTVENIH
Fond za mlade talente Republike Srbije 18. januara 2010. doneo je odluku da se dodeli 1.000 stipendija u iznosu od 25.000 dinara. Usvojena je i lista dobitnika stipendija za najbolje studente završnih godina osnovnih akademskih studija ili diplomskih akademskih studija – master, ili integrisanih akademskih studija sa visokoškolskih ustanova čiji je osnivač Republika Srbija, za školsku 2009/2010. godinu na kojoj se, pored Milene Stevanović, nalazi još petoro studenata iz Vranja: Stevica ARSIĆ, student Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu sa prosekom 9,3; njegov kolega Stefan KOSTIĆ sa 9,9; Ana RISTIĆ sa Prirodno matematičkog u Nišu i prosekom 9,7; njena koleginica, koja je na diplomskim studijama na novosadskom Univerzitetu, Marija MARKOVIĆ, sa prosekom 9,9 i Milan VELINOVIĆ sa Fakulteta umetnosti u Nišu, sa 9,6. Vranjske će se potruditi da u narednim brojevima objeve priče i sa njima.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar