Gradski funkcioneri i dalje žive u strahu da će im birači zameriti ukoliko kažu da su bogati, čak i kad su imovinu stekli legalno. Zato neki izbegavaju da raskalašni stil života potkrepe i adekvatnim finansijskim podacima o svom bogatstvu
Kako poslednjeg dana januara ističe rok za prijavu vlastite, imovine supružnika i dece Agenciji za borbu protiv korupcije, lokalni funkcioneri koji su čekali poslednje dane za ispunjenje ove „neprijatne obaveze“ morali su ove sedmice da konačno popune obrasce i proslede ih Beogradu. Vođenje registra imovine sa prevencijskim dejstvom, ustanovljeno s ciljem jačanja poverenja u nosioce javnih funkcija, kao što smo pisali u prošlom broju „Vranjskih“, između ostalog predviđa prijavljivanje podataka o imovini, prevoznim sredstvima, štednim ulozima i još nekim finansijskim odlikama članova gradskih vlada i direktora javnih preduzeća, gradonačelnika, predsednika skupština i njihovih zamenika, ali ne i odbornika i članova upravnih odbora.
Narečeni su, barem što se Vranja tiče, dosad uglavnom ispunili ovu obavezu. Siniša MITIĆ (SPS), član Gradskog veća (GV) zadužen za državnu upravu i lokalnu samoupravu, kaže da ušteđevine, u pravom smislu te reči, nema. U kući u kojoj živi sa suprugom ima samo jedan sprat od stotinak kvadrata, a ostatak je vlasništvo tašte.
– Imam jednu skromnu vikendicu od 30 kvadrata na Aleksandrovačkom jezeru i „opel vektru“ staru deset godina. I to je sve što imamo supruga i ja- kaže Mitić.
OBAVEZA I ODGOVORNOST…
Perica JANKOVIĆ (DS), gradski ministar za privredu i preduzetništvo, kaže da od nekretnina na njegovo ime nema ništa. Ima porodičnu kuću roditelja u kojoj još uvek živi njegova majka.
– Imam automobil marke „džeta“ koji se vodi na ime privatne firme moje supruge i „pežo“ iz 2001. čiji sam vlasnik. Na ženino ime su stan od 65 kvadrata, lokal od 250 metara kvadranih u glavnoj ulici i firma. Ostala četiri lokala smo unajmili i plaćamo kiriju. Posebne ušteđevine nemamo jer sredstva firme stalno ulažemo u nabavku robe – tvrdi Janković.
Dragan ILIĆ (SPS), član GV za obrazovanje i direktor Gimnazije, oduvek je bio skroman kada su automobili u pitanju. Sebe u tom pogledu naziva „kolekcionarom oldajmera“. Osim „peglice“ ima „stojadina“, oba automobila iz 1990. godine. Poseduje polovinu stokvadratne kuće u Vranju i nasleđenu porodičnu kuću u Prekodolcu iste površine.
– Ušteđevinu nemam, ni dinara, ni evra. Za razliku od nekih, ne krijem da imam vikendicu, jer je nemam. Živim od redovnih primanja – poručuje Ilić.
Mario DURMANIĆ (NS), član GV za komunalnu delatnost, infrastrukturu i saobraćaj, prijavio je Agenciji stan od 35 kvadrata u Vranju, kuću nasleđenu od roditelja (60 m2) i „jugo 55“ iz 1987. godine.
– Žena ima kredit u banci i još nasleđenu trećinu kuće u Surdulici – otkriva Durmanić.
Prijavljivanje imovine nije samo obaveza već i pitanje odgovornosti funkcionera, naglašavaju iz Agencije za borbu protiv korupcije. Međutim, izgleda da su funkcioneri uglavnom ovo shvatili manje-više neozbiljno (iako je za lažne podatke zaprećena kazna zatvora od šest meseci do pet godina, p.a.). Pretpostavljamo da u imovinskim karticama ima više podataka od onih koje su nama dali.
Nela CVETKOVIĆ (G17), član GV za ekologiju, turizam i ugostiteljstvo, iako nema nikakvu imovinu prijavljenu na svoje ime (ako ne računamo ono što imaju roditelji) otvoreno govori o nekretninama i ostaloj imovini koja se vodi na ime supruga.
– Na računu u banci imamo 20.000 evra. Moj suprug ima zemlju od pet hektara u Pavlovcu i kuću u tom selu, kao i kuću u Vranju u kojoj živimo, ali se one vode na svekrovo ime. Naš je auto „opel vektra“ iz 2000. godine. Nemamo kredite ni kreditne kartice. Moja je plata, kao što je poznato, 58.000 dinara – otkriva Cvetkovićeva.
Dr Nenad MLADENOVIĆ (SPS), gradski ministar za zdravstvo, dečju zaštitu i boračko-invalidska pitanja, napominje da ima auto „seat kordobu“ kupljen na lizing (samim tim se ne vodi na njegovo ime).
– U Vranju imam nasleđenu kuću od 52 kvadrata sa pomoćnim objektom i podrumom. Posedujem trećinu lokala u centru grada u ulici Kneza Miloša (zaostavština od oca) kao i trećinu kuće od ukupno 75 kvadrata u Herceg Novom koju takođe vlasnički delim sa majkom i bratom. Imam neke kredite, a ušteđevinu u banci nemam – navodi Mladenović.
… ILI LAŽNA SKROMNOST
Dejan IVANOVIĆ (DS), gradski ministar za sport i omladinu, uštedeo je 10.000 evra. Ima džip !!!BMW X5!!! i lokal od 50 kvadrata u glavnoj ulici.
– Nemam ništa drugo na suprugino ili na moje ime. Ni stan, ni kuću. Trenutno živim u porodičnoj kući roditelja gde koristim jedan sprat. Kredite u bankama nisam uzimao – kaže Ivanović.
Kada govorimo o iskrenosti funkcionera, iz Agencije za borbu protiv korupcije poručuju da će podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini, te njihovim bankovnim računima, proveravati u službama katastra, poreskim upravama, bankama i svim onim organima koji vode evidenciju od važnosti za utvrđivanje relevantnosti tih podataka. Ako bismo izvodili nekakav zaključak, većina naših lokalnih funkcionera utrkivala se da nas uveri u svoju finansijsku skromnost. Čudo da nas pojedini, poput svojevremeno Mlađana Dinkića, nisu zvali u kućnu posetu, pa da nam i primerom pokažu koliko skromno žive. A mi, „bogato pučanstvo“, trebalo bi da se, valjda, zapitamo kako ti ljudi, koji „jedva sastavljaju kraj s krajem“, mogu kao takvi da donose nezavisne odluke u političkom životu i na svom radnom mestu.
NA GOTOVS
Dejan ILIĆ (SPS), gradski ministar za agroekonomiju i poljoprivredu, kaže da od nepokretne i pokretne imovine supruga i on imaju samo kuću od 100 kvadrata u izgradnji i automobil „golf 2“ iz 1989. godine.
– Imam ušteđevinu od 100.000 dinara, podignut kredit u banci na 450.000 dinara. Supruga je pripravnik i nema ništa od imovine. Prijavio sam i oružje na svoje ime, jer i za to postoji obaveza – kaže Ilić.
Perica MILOSAVLjEVIĆ (SPS), direktor JP Komrad, kaže da nema ušteđevinu, a osim nasleđene stare porodične kuće od oca i majke, nove kuće od 90 kvadrata (polovina u vlasništvu sestre) u Sarajini i „juga“ starog više od dvadeset godina, nema drugu značajniju imovinu.
– Prijavio sam i pištolj iz 1941. godine, nasleđen od oca iz rata. Od plate mi ostane nešto sitno, taman da mogu godišnje da registrujem auto – kaže Milosavljević.
ČIJA JE MOJA KUĆA?
Nebojša SELISTAREVIĆ (DS), član GV za nacionalne manjine, etničke zajednice i NVO, čini se, živi najskromnije.
– Samo je auto !!!!BMW!!! iz 1988. godine na moje ime. Moja kuća od 80 kvadrata je kao moja, ali izgleda da nije moja jer još nisam uspeo da je legalizujem i taj postupak je u toku. Ništa drugo od nekretnina nemam, kao ni ušteđen novac.
KUĆE, LOKALI, VIKENDICE
Goran PETROVIĆ (DS), direktor JP Novi dom, deluje najimućnije među direktorima javnih preduzeća, ali kaže da je sve nasledio ili stekao ranijih godina, pre nego što je postao funkcioner.
– Imam završenu jednospratnu kuću u Vranju od 140 kvadrata, nasleđenu kuću u Vrtogošu, lokal od 130 kvadrata u Vranju kupljen pre šest godina. U selu imam i tri hektara zemlje. Vozim „opel astru“ iz 2000. godine, kupljenu pre pet godina. Posebne ušteđevine nemam. U Grčkoj banci sam uzeo kredit na 5.000 evra i takođe kredit od 200.000 dinara u Nacionalnoj štedionici – kaže Petrović.
Stojan DIMČIĆ (SPS), direktor JP Vodovod, ima kuću od 100 kvadrata u Vranju i nasleđenu kuću u selu Ćukovac od 35 kvadrata.
– Imam još vikendicu na Vlasini (65 kvadrata), automobil „fiat punto“ kupljen na kredit prošle godine i još jedan kredit u banci. Ušteđevine nemam – tvrdi Dimčić.
RADNIČKA KLASA
Dragan STOJKOVIĆ (DS), direktor JP Direkcija za razvoj i izgradnju Vranja, sebe svrstava u „radničku klasu“.
– Nisam imućan čovek. Prijavio sam „reno 9“ iz 1982. godine, ženinu garsonjeru od 20 kvadrata u Beogradu koju je dobila na poklon od majke. Živim kod oca. Kuća je na njegovo ime. Ušteđevinu nemam. Prijavio sam hartije od vrednosti (investicione jedinice) kod Delta Djeneralija na iznos od 24.179 dinara i prihod funkcionera iz budžeta od 84.020 dinara.
IMOVINSKE KARTE POLITIČARA U OKRUGU
Novica Tončev najimućniji
Od političara u Pčinjskom okrugu, koji su se odazvali pozivu da govore o svojim imovinskim kartama, najimućniji je Novica TONČEV, predsednik Surdulice, sudeći prema onome što je prijavio Agenciji za borbu protiv korupcije. Tončev, koji je na čelo Surdulice došao kao kandidat grupe građana, napominje da je u politiku ušao kao bogat čovek koji sada želi da svoja znanja i iskustva uloži u dobrobit opštine. Kaže da se u humanitarne svrhe odrekao predsedničke plate od 60.000 dinara :
– Od imovine posedujem porodičnu kuću u Božici kod Surdulice i strugaru u tom selu, stan od 80 kvadrata u Surdulici i jedan nešto manji u Beogradu, na Slaviji. Imam i lokal u Surdulici od 100 kvadrata, stovarište u Negotinu, placeve u Nišu i Beogradu ukupne površine šest ari i stoprocentno vlasništvo u firmi „Tončev gradnja“. Dobit moje kompanije, čiji je rad tokom prošle godine kontrolisan 60 dana, u 2009. iznosila je 36 miliona dinara, tako da sam i tu sumu prijavio u imovinskoj karti. Sa suprugom na štednoj knjižici imam 150.000 evra, u Austriji 10.000 dolara a moj maloletni sin ima ušteđevinu od 3.000 evra – kaže Tončev.
On objašnjava da stalne prihode ima sa nekoliko strana:
– Od rente na ime lokala u Surdulici, u kome se nalazi filijala Komercijalne banke, i strugare mesečno dobijam 1.000 evra, a toliko na ime plate svakog meseca uzimam u svojoj kompaniji i na taj iznos plaćam porez.
Tončev kaže da na svoje ime nema automobil već da mu je vozni park registrovan na ime firme:
– Ja koristim „audi A8″ – objašnjava.
Tončev kaže da ne veruje funkcionerima koji kažu da nemaju nikakvu ušteđevinu:
– Oni novac drže u slamarici, i pitanje je kako su ga zaradili. Ako funkcioner nema ni 100 evra ušteđevine, šta on tu uopšte traži. Evo, ja sam pre neki dan podigao 5.000 evra na ime dividende u svojoj firmi i odmah taj novac stavio na štednu knjižicu – kaže Tončev.
Nenad MITROVIĆ (DS) priznaje da poseduje zavidnu imovinu, koju je stekao pre nego što je 2008. postao predsednik opštine Vladičin Han, jedne od najsiromašnijih u zemlji.
– Živim u porodičnoj kući i vlasnik sam veterinarske stanice „Neovet“, koja se nalazi u mom lokalu površine 40 kvadrata u Hanu. Imam i dva automobila – „opel zafiru“ iz 2001. i „golf 2″ iz 88. Supruga i ja imamo po 2.500 evra na ime privatnog životnog osiguranja, a u banci sam oročio 3.500 evra.
– Ja sam svakako jedan od najbogatijih funkcionera u Srbiji, ako se gleda po prijavljenoj imovini.
Vladimir ZAHARIJEV (DSS), predsednik opštine Bosilegrad kaže da deli sudbinu naroda. Iako, kako kaže, izdržava brojnu familiju – decu iz nekoliko brakova, brata, snaju i njihovu decu – odrekao se jedne trećine svoje predsedničke plate:
– Imam nasleđenu njivu u okolini Bosilegrada, porodična kuća u kojoj živim vodi se na majku, votim stari „fiat“ i jopš stariju „ladu nivu“. U vlasništvu imam lokal u Bosilegradu od 91. godine i ušteđevinu od 2.500 evra koja je počela da se smanjuje jer izdržavam brojnu familiju.
Od funkcionera u Bujanovcu Preševu u Trgovištu nismo uspeli da saznamo šta su od imovine prijaviji – ili se nisu javljali na telefon, ili nisu želeli da pričaju na tu temu.
N.L.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.