Muka do tamo, šverc otuda



Muka do tamo, šverc otuda

Kosovsko tržište je malo, pa je konkurencija znatno jača nego pre nekoliko godina, a nedefinisane administrativne procedure još uvek ometaju brži protok robe, posebno na prelazima, gde se neretko čeka više sati





Prema podacima sa Kosova, najviše robe na tu teritoriju prošle godine došlo je iz Makedonije, Srbije (10,8 odsto) i Nemačke. Na Kosovo su iz Srbije najčešće dopremani proizvodi građevinske industrije, a zatim slede prehrambeni proizvodi, bezalkoholna pića, đubriva i papir. Kosovska statistika kazuje da je vrednost ostvarenog uvoza iz Srbije bila preko 200 miliona evra u 2008. godini.

KONKURENCIJA SVE JAČA

Nekada je, međutim, promet bio znatno veći, na šta ukazuju i policijski izvori. Primera radi, preko punkta u selu Končulj do 17. februara 2008. dnevno je u proseku prelazilo oko 1.000 vozila, a sada je taj broj nekoliko puta manji.
Ministar trgovine i usluga Slobodan Milosavljević izjavio je početkom godine da se trgovina sa Kosovom odvija bez većih problema, ali situacija na terenu pokazuje da nije baš tako. Kompanija «Elhan» iz Bujanovca bavi se izvozom građevinskog materijala, a njen vlasnik Nedžat Behljulji kaže da mu je promet opao za preko 50 odsto u odnosu na vreme pre proglašenja nezavisnosti Kosova. On ističe da postoji više faktora koji ometaju poslovanje.
– Sada sa svih strana stiže roba na Kosovo, iz Makedonije, Crne Gore, Nemačke, Turske, Albanije… Tamošnje tržište je malo, tako da je konkurencija znatno jača nego pre nekoliko godina. Drugo, oseća se tihi bojkot prema proizvodima iz Srbije. Nije to otvoren bojkot, ali ga ipak ima – navodi Behljulji.
Prema njegovim rečima, nedefinisane administrativne procedure takođe ometaju brži protok robe, posebno na kosovskim prelazima, gde se neretko čeka više sati.
– Firme iz Srbije imaju zakonsku obavezu da na svojim fakturama Kosovo tretiraju kao deo Srbije. Međutim, kosovska carina takvu robu, jednostavno, ne pušta na svoju teritoriju. Trebalo bi iz ekonomije izbaciti politiku i inat, jer to nikome neće doneti ništa dobro – kaže Behljulji.
Zvanični Beograd, iako ne priznaje nezavisnost pokrajine, još 2002. doneo je Uredbu po kojoj trgovina između Kosova i Srbije podleže carinskim propisima. U praksi, to znači da su srpske kompanije dužne da plate dažbine kao da izvoze u bilo koju zemlju. Na drugoj strani, EULEKS kontroliše kosovske carine, ali za sada ništa ne naplaćuje.
– Naši službenici će biti tu sve dok kosovska carina ne preuzme posao, a posle ćemo samo nadgledati njen rad – kaže Karin Lindal, portparolka EULEKS -a.
Vlasnik «Sibarfleksa» iz Bujanovca Ljubiša Dodić kaže da njegova kompanija beleži pad prometa od preko 70 odsto u odnosu na vreme pre 1999. godine. Ova kompanija proizvodi brusne materijale i ima interesa da posluje na kosovskom tržištu.
– Prodajemo simbolične količine. Naša roba je tamo sada skuplja od konkurentske, jer u cenu moramo odmah da uračunamo PDV, a kad stigne do prodavnica na Kosovu, i oni uračunavaju PDV. To nam stvara velike probleme i smatram da bi nekakav dogovor morao da se napravi – kaže Dodić i dodaje da se boji mogućnosti da njegovi partneri pronađu dobavljače iz drugih zemalja jer ne žele dođu u Srbiju zbog netrpeljivosti koja ovde vlada prema Albancima.

MUKE SA CEFTA

Dragan Aleksić, vlasnik fabrike za prizvodnji stočne hrane „Nutriko“ kaže da svoje proizvode na Kosovo plasira uz dosta poteškoća, često i „na reč“.
– Kod mojih partnera postoji spremnost za poštovanje pravila u trgovini, ali to ponajmanje zavise od prodavaca i kupaca s obzirom na aktuelni stav Srbije o nepriznavanju nezavisnosti Kosova. Tu je neophodan dogovor, jer ćemo u protivnom izgubiti značajno tržište, a povratak je onda težak – ističe Aleksić.
Možda najilustrativniji primer teškoća u trgovanju sa Kosovom predstavlja pad prometa u ugostiteljskim objektima na jugu Srbije. Prema rečima Gorana Tomića, vlasnika restorana u Bujanovcu, najbolji gosti bili su biznismeni koji trguju sa Kosovom:
– Ljudi iz mnogih gradova Srbije dolazili su da se počaste posle dobro obavljenog posla. Nisu žalili novac i pravili su velike račune. Sada daleko ređe dolaze jer im je stao posao – kaže Tomić.
Prema kosovskim podacima, poslednjih godina otuda u Srbiju gotovo da ne stiže nikakva roba. Predstavnici Kosova su se žalili organima CEFTA, tvrdeći da Srbija u određenom smislu gazi taj dogovor, jer ne dozvoljava ulazak kosovskih proizvoda ili ih opterećuje carinskim dažbinama, što nije skladu sa CEFTA sporazumom kojim se definiše trgovina u regionu. Organi CEFTA su se, pak, oglasili nenadležnim, tvrdeći da je za problem nadležan EULEKS.
Onda je počeo da buja šverc, o čemu svedoče brojni policijski izveštaji. U Srbiju, ali i u druge delove regiona, sa Kosova nelegalno stiže raznovrsna roba, počev od od piletine i bele tehnike, pa do hemijskih proizvoda i kineskog nameštaja.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar