Kroćenje Besne kobile



Kroćenje Besne kobile

Država želi skijalište od 120 miliona evra, mada sada nema dovoljno para da asfaltira četiri kilometra puta koji su probili Rusi pre 80 godina. Nešto je ipak napravljeno, jer onaj ko zna kako je nekada izgledao planinarski dom, biće prijatno iznenađen onim što sada vidi





Ljudi kažu da je u selima poput Krive Feje vuk domaća životinja. Neki, pak, da koza može da pase samo uz pomoć ručne kočnice. Prizori okoline su, međutim, veličanstveni: planine obrasle bukovom, brezovom i borovom šumom, među kojima se izdvaja Besna kobila sa vrhom od 1.922 metara; krajolik je mesecima prekriven debelim slojem snega. Ova planina leti je bogata pečurkama, raznovrsnim biljem i šumskim plodovima.

DINKIĆEVO ČEDO

Kriva Feja je zabačeno planinsko selo sa oko 1.000 stanovnika, iako je na svega tridesetak kilometara od Vranja i Koridora 10 na jugu Srbije. To je siromašna rudarska naseobina sa raštrkanim kućama, nekoliko stambenih zgrada i zapuštenih baraka. Samo 5,5 kilometara dalje država je počela da gradi skijalište u koje bi narednih godina, prema preliminarnim procenama, trebalo da bude uloženo oko 120 miliona evra.
Veličina ovog poduhvata postaje razumljivija ako se ima na umu značenje lokalnih toponima. Prema legendi, tu je nekada živela mlada lepotica po imenu Feja, koja se jednog dana osmelila da uzjaše omiljenu očevu kobilu kako bi obišla okolinu. Životinja je zbacila Feju, koja je pala, slomila nogu i ostala „kriva“ (hroma). Kobila je otrčala – pusta i besna. Tako je planina dobila ime Besna kobila, a selo Kriva Feja.
Odluka o „kroćenju“ Besne kobile, odnosno o izgradnji ski-centra doneta je pre nekoliko godina, a baštinik ideje je ministar ekonomije i regionalnog razvoja, pasionirani zaljubljenik u zimske sportove, Mlađan Dinkić.
Dok mnogi smatraju će se čitav posao, zbog ekonomske krize, svesti na običan politički marketing, član ministrove stranke G 17 plus i direktor vranjskog Javnog preduzeća „Skijalište Besna kobila“, koje će gazdovati ovim kompleksom, Dejan Manić sa ponosom ističe da će skijalište svečano biti pušteno u rad 14. januara 2010, te da bi bilo jako lepo kada bi Dinkić presekao vrpcu.
– Sve ovo ne bismo mogli da zaokružimo za samo godinu dana da nismo dobili podršku Ministarstva ekonomije u ukupnom iznosu od oko 40 miliona dinara, kojima smo asfaltirali put u dužini od 1.580 metara i postavili trafo-stanicu jačine 10 kilovolta. Uz ulaganje od 11 miliona dinara preko projekta javnih radova, kompletno je rekonstruisan planinarski dom u koji može da se smesti 66 gostiju. Iz budžeta grada izdvojeno je 30 miliona dinara za sređivanje parking prostora i postavljanje rasvete oko planinarskog doma – kaže Manić.
Direktor skijališta očekuje da u prvoj, probnoj, sezoni gosti prevashodno budu najmlađi sa juga Srbije, te da će, za početak, na Besnoj kobili dnevno moći da skija oko hiljadu ljudi.
Ovih dana, pak, putešestvije do skijališta predstavlja malu avanturu. Od Vranja do Krive Feje autobus vozi čitav sat, mada se asfaltirani put redovno čisti i posipa solju. Odatle su pogonskim točkovima neophodni lanci. Da bi se stiglo do skretanja za planinarski dom, valja preći parče od četiri kilometara tzv. „ruskog puta“, koji vodi ka Bosilegradu. Ta saobraćajnica je zatrpana snegom, a pri tome i neasfaltirana, iako su je još dvadesetih godina prošlog veka izgradili belogardejci, u znak zahvalnosti Srbiji koja ih je prihvatila posle komunističkog progona u Rusiji. A, u decembru, na Besnoj Kobili, to uopšte nije naivna stvar.
Nadležne službe čistiće sneg redovno, neće biti problema – obećava Manić.
Kada pitate zašto je to parče ostalo neasfaltirano, shvatate da su u pitanju „srspka posla“. „Ruski put“ je regionalna saobraćajnica u ingerenciji republike, dok je asfaltirana deonica od 1.580 metara, kojom se stiže do planinarskog doma, lokalni put u nadležnosti grada. Onda shvatite da država želi skijalište od 120 miliona evra, mada sada nema dovoljno para da asfaltira četiri kilometra puta koji su probili Rusi pre 80 godina.
Nešto je ipak napravljeno. Naime, onaj ko zna kako je nekada izgledao planinarski dom, biće prijatno iznenađen onim što sada vidi. Nije to zgrada za Garmišpartenkirhen, ali je dovedena u pristojno stanje, spolja i iznutra, u skladu sa sredstvima koja su bila na raspolaganju. Da bi se videlo nekadašnje ruglo, na jednom zidu u trpezariji postavljena je mala izložba fotografija.
Manić sa ponosom pokazuje kako je zgrada nekada izgledala, kakva je sada, dok se po hodnicima još uvek vrzmaju majstori, sve žureći da objekat pripreme za svečano otvaranje. U prostranoj trpezariji još uvek stoji stara bubnjara, iako je parno grejanje remontovano i pušteno u rad. Direktor pokazuje sobe za kolektivni smeštaj, ali i tri apartmana za finiju klijentelu. Parket je lakiran, stolarija ofarbana, zidovi okrečeni, kupatila sređena. Nameštaja još nema, a Manić kaže da traži sponzora za novi, mada je i stari doveden u upotrebljivo stanje, zlu ne trebalo. Pitamo gde može da se zakupi apartman, koliko će da košta i tako to.
– Aranžmani se ugovaraju kod nas, ali još nismo napravili kalkulaciju cena, mada znam da će smeštaj biti jeftiniji nego na Vlasini – navodi Manić.

ŠTA ĆE BITI JEDNOG DANA

Planinarski dom se nalazi na 1.462 metara nadmorske visine, što znači da problema sa snegom ne bi trebalo da bude. Direktor skijališta objašnjava da ga na toj nadmorskoj visini ima devet meseci godišnje.
Neposredno ispred doma radi se punom parom: montira se mini-žičara i dovršavaju dve ski-staze za odrasle, dužine od po 500 metara.
– Sezonu ćemo početi sa mini-žičarom koja će biti dovoljna za lokalne potrebe. Iako su „Skijališta Srbije“ poklonila žičaru „Duboka 2“, koja je korišćena na Kopaoniku, ove godine nismo imali 70 miliona dinara koliko je potrebno za njen remont – kaže Manić i dodaje će za ovu sezonu stići i jedan tabač snega.
Tako sada izgleda skijalište na Besnoj kobili. Nema se para za remont žičare, ali će zato na osnovu master plana koji je uradila specijalizovana kanadska kompanija jednoga lepog dana tamo biti u funkciji 15 žičara koje će moći da opsluže 15.000 skijaša. Prema tom planu, postoji mogućnost izrade 48 staza, kao i dva ski-puta ukupne dužine od 56 kilometara, sve na površini od 272 hektara. Hoteli i ostali prateći luksuzi se podrazumevaju.
A, da se nešto oko Besne kobile ipak valja, prvi su saznali oni koji imaju pare. Meštani Krive Feje pričaju da je pre dve godine počela prodaja zemljišta za izgradnju vikendica, tik uz planinarski dom. Među kupcima ima i lokalnih biznismena, ali i onih iz Beograda. Da sve bude zanimljivije, jedan od kupaca placa na Besnoj kobili je i gradonačelnik Vranja Miroljub Stojčić. Na licu mesta se, pak, može videti desetak privatnih objekata, od kojih su neki završeni nedavno.
– Ranije niko nije hteo da dođe ovde. Neki lekari su pre 20 – 30 godina napravili vikendice, jer su želeli da provode vreme na čistom vazduhu, okruženi šumama i lekovitim biljem. Kupovali su zemlju badava, za pola nemačke marke po kvadratu, možda ni za toliko. A, sada ima dosta interesovanja, pa bih prodao i ja, ako neko hoće da kupi tamo gde su moje njive. Da bog da, pa da dođu Kinezi… – kaže Stojan Džonić, radnik u rudniku «Grot» u Krivoj Feji.
Stanovnici Krife Feje ne znaju kome, niti koliko zemlje je prodato u poslednje vreme, ali tvrde da se cena kvadrata trenutno kreće između pet i šest evra, za lokacije na kojima se i zec teško kreće.
– Cene su manje nego na Vlasini, gde se za kvadrat traži i 20 evra po kvadratu. Ima interesovanja, jer vidimo kako prolaze džipovi sa zatamnjenim staklima, ali ne znamo ko sedi unutra – kaže Tomislav Sotirović, koji svoje penzonerske dane provodi u Krivoj Feji.
Inače, malo toga se poslednjih decenija promenilo u ovoj južnosrbijanskoj zabiti. Davne 1951. sagrađen je pomenuti planinarski dom, šezdesetih godina otvoren rudnik olova i cinka, osamdesetih asfaltiran put od Vranjske Banje do Krive Feje – i to je sve. Ništa drugo država do sada, ova i one prethodne, nije tamo napravila.
Kriva Feja, koja bi trebalo da bude logistička podrška skijalištu, ima tri prodavnice i jednu kafanu, „Feju“, sa četiri stola.
– Ovde ima malo mladih. Ne daj bože da neko umre, po ovoj klizavici nema ko da ga sahrani. Izgradnja skijališta je dobra stvar, ako ponovo ne slažu, kao i toliko puta do sada. Ne znam šta će na kraju ispasti, ali mislim da je trebalo prvo da asfaltiraju „ruski put“, pa onda sve ostalo. To je osnova – kaže Dobrivoje Kostadinović, konobar u „Feji“.
U toj kafanici bilo je tek nekoliko ljudi. Jedan od njih teturao se po skučenoj prostoriji u potrazi za cigaretom. Od sapatnika u piću dobio je nekoliko komada, koje je odmah strpao u džep. Potom je sasuo rakiju u grlo, preko leđa prevalio ranac i lelujajući se izašao napolje.
– Bilo bi dobro da je neko pošao sa njim. Do kuće će ići peške 10 kilometara, može da zaspe u snegu i da se smrzne. Tako je nastradao čovek pre nekoliko godina. Nisu mogli da ga nađu tri dana u planini – kaza sebi u bradu, između dva gutljaja rakije, jedan od gostiju.


SKIJAŠKI DVOBOJ SA DENZIJEM
Direktor skijališta Dejan Manić pozvao je lidera lokalnog DSS-a Dejana Stanojevića da prisustvje otvaranju, te da zajednički isprobaju nove ski-staze.
– Denzi je pričao da ja ne umem da skijam. Pozivam ga da dođe na otvaranje, da se na skijama spustimo niz stazu, da vidimo ko ume a ko ne ume da skija – kaže Manić.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar