Opasna normala



Opasna normala

Trenutno zračenje je ovde znatno jačeg intenziteta nego, recimo, u Beogradu, Kladovu ili Nišu, ali je zato blisko izmerenim vrednostima u Vinči i Kosovskoj Mitrovici





Vranje se po dozi radioaktivnog zračenja gotovo svakodnevno nalazi na prvom mestu u Srbiji. Prema izmerenim vrednostima, naš grad je često, kao što je to bio slučaj 17. novembra, i ispred Vinče, gde se nalazi istoimeni instutut u kojem su smešteni nuklearni reaktor i skladište radioaktivnog otpada.

PRIRODNI FON

Podatke o dozi zračenja po gradovima u Srbiji možete svakodnevno pronaći na internetu, odnosno na sajtu Ministarsva životne sredine, gde postoji link ka „Sistemu rane najave radijacionog akcidenta“. Podaci se učitavaju na svakih 30 minuta, pa možete videti da je Vranje često grad sa najvećom dozom gama zračenja u Srbiji: izmerene vrednosti uglavnom variraju između 130 i 140 nanosiverta na čas (nSv/h).
Međutim, šef Odseka za zaštitu od jonizujućeg i nejonizujućeg zračenja Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja Slaviša Simić tvrdi da razloga za paniku nema.
– Izmerene vrednosti apsorbovanih doza gama zračenja su u okviru prirodnog fona, čime ni jednog trenutka nije došlo do ugrožavanja zdravlja ljudi i živote sredine – kaže Simić.
On navodi da gornja dozvoljena granica zračenja, kada se vrše dodatne provere, iznosi 200 nSv/h.
– U slučaju prekoračenja propisanih granica, pristupa se dodatnim proverama od strane ovlašćenih pravnih lica za obavljanje stručnih poslova u oblasti zaštite od jonizujućih zračenja, kao što su Instutut Vinča, Institut Karajović ili PMF iz Novog Sada – navodi Simić.
Srđan Vasiljević, pomoćnik gradonačelnika zadužen za unapređenje životne sredine, takođe navodi da je pomoću pomenutog sistema primetio da je doza radioaktivnog zračenja u Vranju veća u odnosu na druge sredine u Srbiji, te da je tim povodom od Ministarstva zaštite životne sredine zatražio objašnjenje.
– Telefonom sam pitao o čemu se radi i rečeno mi je da je sve u okviru dozvoljenih vrednosti – kaže Vasiljević.
Dozvoljeni prag gama zračenja od zemlje do zemlje je različit, pa Vranjancima može da bude za utehu da je u Švajcarskoj, recimo, između 80 i 290 nSv/h. Ipak, zbog mnogih spekulacija vezanih za zračenje na teritoriji grada i posledica NATO bombardovanja, lokalna vlast je pre nekoliko meseci formirala Radnu grupu za utvrđivanje stvarnog stanja, koja je na sastanku održanom krajem jula konstatovala da se „štetno delovanje radijacije manifestuje, prema zvaničnim podacima, povećanim brojem kancerogenih oboljenja“. Član te radne grupe, fizičar iz Zavoda za javno zdravlje u Vranju Miroslav Simić, tada je konstatovao da je, nakon dekontaminacije Pljačkovice, neophodno vršiti stalna merenja kako bi se utvrdilo pravo stanje, te da bi ih trebalo uporediti sa rezultatima u gradovima (Pirot, na primer) u kojima nije bilo bombardovanja.
Radna grupa je takođe podnela zahtev institutu Vinča da dostavi izveštaj o efikasnosti dekontaminacije, kao i o proceni stepena ugroženosti podzemnih voda oko Pljačkovice. Od Zavoda za javno zdravlje zatražen je izveštaj sa zvanično prijavljenim podacima o kretanju kancerogenih oboljenja, o urođenim anomalijama kod novorođene dece, kao i izveštaj o spontanim prekidima trudnoće u Vranju. Ipak, članica te komisije i Gradskog veća Nela Cvetković, ali i Vasiljević, kažu da određenog roka za dostavljanje traženih izveštaja i podataka nema.
– Ne verujem u to, ali bih lično voleo, kao građanin, da se jednom račisti sa tim, odnosno da se utvrdi da li zaista ima opasnosti od zraćenja i da li će posledice trpeti naredne generacije – kaže Vasiljević.
Bilo kako bilo, u Vranju je trenutno (130 – 150 nSv/h) zračenje znatno jačeg intenziteta nego, recimo, u Beogradu (80 – 90 nSv/h), Kladovu (90 – 100 nSv/h) ili Nišu (100 -110 nSv/h), ali je zato blisko izmerenim vrednostima u Vinči i Kosovskoj Mitrovici.
Formulacije zvaničnih organa, međutim, uglavnom zbunjuju obične ljude, naročito ona o „prirodnom fonu“ zračenja na nekoj teritoriji. Šta je, dakle, prirodno?
U svakodnevnom životu se susrećemo sa mnogobrojnim izvorima zračenja, koji mogu biti prirodni i veštački. Prirodni fon zračenja potiče od kosmičkog zračenja, ali i od radioaktivnih elemenata u zemljinoj kori. Njegov intenzitet zavisi i od nadmorske visine, meteoroloških prilika itd. Na drugoj strani, veštački izvori su iz dana u dan sve brojniji, a tu pored mnogih uređaja (gromobrani, TV i dr.). spadaju i zloupotrebe nuklearnog oružja, te udesi u nuklearnim centralama i postrojenjima.
„Prirodni fon“ zračenja Vranja je trenutno najveći u Srbiji, pa se zato s pravom treba zapitati šta je uzrok tome, mada većina građana ovog grada pretpostavlja o čemu se zapravo radi. Naime, Pljačkovica je samo delimično dekontamirana, jer je prema zapisniku sa sednice pomenute Radne grupe uklonjen „dostupan broj projektila“. Tačan broj metaka koje je NATO ispalio na repetitor na Pljačkovici se ne zna, mada se pretposvalja da ih je bilo više od hiljadu, a stručnjaci Instituta Vinča, koji su obavili dekontaminaciju, izvadili su, kako je svojevremeno saopšteno, svega pedesetak komada.

RANE POSLEDICE

Načelnik Centra za zaštitu od jonizujućeg i nejonizujućeg zračenja pri Institutu za medicinu rada „Dr Dragomir Karajović“ prim. dr Radomir Kovačević potvrdio je da Vranjanci ne znaju šta je urađeno na Pljačkovici.
– Mi smo tada počeli da radimo sa ljudima iz Vinče, ali su nas svrlo brzo izbacili iz igre. Oni su uradili to što su uradili, ali nikada nam nisu saopštili koliko toga je bilo, šta su pronašli i šta su izvadili – navodi Kovačević.
Ovaj stručnjak kaže da je podatak o dozi zračenja od 130 i 140 nanosiverta na čas u okvirima normale, ali da on ne daje potpunu sliku. Kako svetski kriterijum o dozvoljenoj dozi zraćenja na godišnjem nivou za obične ljude iznosi jedan milisivert (1 mSv/god), odnosno milion nanosiverta, prostom računicom može se doći do toga da smo mi još uvek u zoni normalnog zračenja. Tim povodom, Kovačević navodi da u svetu postoje regioni gde je zabeležen prirodan fon od preko 700 milisiverta.
Oko Anda u Južnoj Americi postoje naselja koja se zovu „gradovi udovica“. Ljudi tamo rade u rudnicima i umiru, tako da ne „leži zec“ u samo jednom podatku. Situacija u Vranju je mnogo gora. Postoje i drugi parametri koji se moraju uzeti u obziir, kao što su alfa i beta emiteri, da bi se dobila jasna slika o zračenju – tvrdi Kovačević.
Prema njegovim rečima, Institut „Dr Dragomir Karajović“ je 2001. godine napravio interno istraživanje na teritoriji Vranja, kada se došlo do poražavajućih rezultata.
– Na osnovu analiziranih podataka, može se zaključiti da je na navedenom lokalitetu životna sredina dugotrajno kontaminirana osiromašenim uranijumom i da su utvrđene i rane posledice na humanoj populaciji. Zbog toga je neophodno nastaviti sa dekontaminacijom područja i praćenjem situacije – kaže Kovačević.
On navodi da je prema podacima koje je dobio odavde, 2005. godine od kancera umrlo 12 puta više ljudi nego 1995. Kovačević, međutim, smatra da te podatke ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo, budući da se ne znaju metodologije njihovog prikupljanja i analize. Ovaj stručnjak ističe da država poslednjih deset godina nije htela da izdvoji sredstva za ozbiljno istraživanje na ovu temu, koje je neophodno da bi se precizno znalo da li građani na području Vranja, pa i čitave Srbije, treba da strepe od posledica zračenja.
– Nismo hteli da dajemo detaljne podatke iz našeg istraživanja, jer nismo bili sigurni kako bi ih interpretirali. Želimo da organizujemo tribinu u Vranju, na kojoj će biti prisutni stručnjaci svih profila, ali i javnost i mediji – kaže Kovačević.


GLAS NARODA
IMA LI U VRANjU RADIJACIJE?

Bora Dodić (50), privatnik
– Da je ovaj grad na zapadu, bio bi raseljen u roku od 24 h.
Marko Marinković (24), student
– Ima, naravno.
Julija Dojčinović (18), učenica
– Mislim da ima.
Dobrivoje Savić (70), penzioner
– Naravno da ima. Sve je više žena sa kancerom grlića materice i muškaraca sa kancerom prostate.
Saša Grozdenović (19), student
– Mislim da nema

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar