Za pet minuta se stvori nesreća



Za pet minuta se stvori nesreća

Lele, voda kako Morava, će podavi i krave i svinje, za ostalo neka ide u majčinu. Izletim u dvor, a ono riču krave štomogajeći, kviče svinje, kokodaču kokoške. Kako kod mene, tako i u komšije. Uhvati me strah, majka mi trči po dvor, ne zna gde će…





Ponedeljak, 9. novembar ujutru. Dok kiša nemilosrdno lije, pred zgradom SO Bujanovac dvadesetak meštana Oslara i Levosoja, pokislih do gole kože, čekaju da ih primi predsednik opštine. Razlog je izlivanje reke Slatine koja je poplavila oko 120 domaćinstva u Levosoju i 50 u Oslaru dva dana ranije, u subotu. Predsednik Šaip Kamberi bio je zauzet, a nakon gunđanja i glasnih povika prima ih opštinski činovnik koji obećava da će o svemu obavestiti predsednika.
– Ovaj izgleda reče da se ne sekiramo, ali trenutno para nema – komentariše jedan od seljana.
– Dobar neki čovek, a da l` mu se jede reč – brine se drugi.
– Teško – odgovara neko.
Među nevoljnicima ima dosta Albanaca iz Oslara, a grupu predvodi predsednik Mesne zajednice Goran Atanasković iz Levosoja. Ljudi iz opštinske zgrade izlaze gledajući u nebo odakle nemilosrdno sipa. Suat Memeti, vlasnik mlina iz Oslara je najglasniji:
– Šta smo birali, to smo dobili – komentariše dok ostali potvrdno klimaju glavama.
– Ma, imao sam neki predosećaj da će se Slatina izliti, a svi znaju da je korito reke puno raznog otpada. U junu ove godine nadošla je reka i umalo poplavila kuće. Ovih dana osetio sam nesreću pa sam odlučio da sazovem Savet MZ. Doneli smo zaključak da je potrebno pod hitno angažovati mašine da očiste korito, što košta oko 200.000 dinara. Sačinili smo dopis i prošlog ponedeljka ga predali na uvid predsedniku Kamberiju. Nije ništa učinjeno i sada je šteta milionska – tvrdi Goran Atanasković.

MILIONSKA ŠTETA

Rečica Slatina, koja se posle višednevnih kiša pretvorila u nabujalu neman, dobija vodu u kanjonu iznad sela Nesalce iz mnogobrojnih potočića sa obližnjih brda. Prolazi kroz Oslare i Levosoje i uliva se u Moravicu i dalje u Južnu Moravu.
– Beše sabajle, oko pet sat. Majka mi se probudila i otišla kod stoku. Brzo se vratila: „Stojče, dizaj se, Slatina se puni sa vodu“. Obuko se i otido da vidim. Reka je pored kuću. Stojim na cementni most, gledam nema neka golema voda. Mislim se, majka mi umislila nešto, jednu li je brigu preko glavu preturila“. Vratim se u kuću, spremam se da otpočnem rabotu oko stoku, kad odjenput poče nešto da buči. Pogleda kroz prozor, a ima što da vidim – voda šiba u dvorište. Lele, voda kako Morava, će podavi i krave i svinje, za ostalo neka ide u majčinu. Izletim u dvor, a ono riču krave štomogajeći, kviče svinje, kokodaču kokoške. Kako kod mene, tako i u komšije. Uhvati me strah, majka mi trči po dvor, ne zna gde će. Pribrasmo se svi u kuću, trčimo, izvodimo krave prema baštu, svinje plivaju, drž`za uši pa i njih napolje izvedosmo. Kokoške beže, što ne uteče ode niz reku – priča u jednom dahu Stojko Stojanović, poljoprivrednik.
Podrumi su puni, od zimnice teško da je nešto ostalo. Džakovi krompira su u vodi, teško da će i stoka da ih jede.
– Crno naše, otide godižbina u troviju (propast). Probi voda u plevnju, u kočine. Dvorište kao jezero, ama za pet minuta se stvori nesreća. Gledam praščiki, deset okrugli, kao pucka rumeni podaviše se, odnese ih voda. Pedeset što kokoške što pilići nestadoše pred naši oči. Muž mi Tofe, pomodreli mu usta, tri leka popi odjenput, inače teše i on da ode u Moravu – kaže Borka Milosavljević, domaćica.
Stradale su kuće, posebno one starije gradnje, od kerpiča. Mnoge su napukle, a nekoliko njih je sklono padu. Zidovi kuća Zorana Stoilkovića i Jovice Stojanovića su puni pukotina.
– Suprug Zoran je otišao u Beograd da radi fizikaliju, da se prehranimo. Kuća je stara, od nepečenu ciglu. Voda je bila oko 70 santimetra u zidovi. To li povuče, evo treći dan kako čujemo: Kr r r k… Deca skoče na krevet, zakrilimo ih sa svekrvom i svi se tresemo. Gledamo, a na duvar se pojave pukotine kao da ih sa sekiru sečeš i praviš. Da li će stane krckanje, pamet nam istera. Što ako nam sruši kuću, gde ćemo na ovo vreme, pa tek zima dolazi – kroz plač priča Zorica Stoilković, radnica u Bujanovačkoj Banji.
Jovica i Jagoda Stojanović čine sve kako bi spasili što se može spasti.
– Voda probi ogradni zid od nepečenu ciglu kao da je od hartiju, ulete u dvorište i preplavi ga. Naš podrum je mali, voda nam opkoli kuću, vlaga uđe na patos, sobe nam smrde. Taj jedan regal što imamo, u kojeg smo sakupili obleklo, podigli smo na daske da ga vlaga ne uništi. Ode zimnica, ostadoše četiri tegle sa krastačići, njih nismo bacili. Ne daj Bože da naiđe još jedan talas, ode sve. Ne mogu na to da mislim, će se razbolim, naprasno će umrem – priča Jovica.

STRAH

I dvoriše Saše Stojanovića, poljoprivrednika i privatnog tapetara je pod vodom. Kuća je novije granje i dobro je prošla, ali pomoćne zgrade, bašta, voćke – sve je stradalo. Posebno tapetarska radionica do koje od vode ne može da se priđe.
– Puna je radioica kauča, ormana, stolica, raznog materijala, alata. Sve je upropašćeno, šteta velika. Kako ću da isplivam iz dugova, ne znam. Ko da mi nadoknadi štetu? Što god da daju, ako uopšte daju, gubitak neće da nadoknade. Možda se varam?! Kad počnu ljudi da dolaze po naručenu robu duša neka mi zna kako će joj biti. Svako ima svoju muku, meni je uništena radionica, posao – navodi Saša.
Njegov komšija, Stanimir Ristić, nastanik tehničkog obrazovanja u OŠ „Zmaj“ u Vranju, danju i noću crpe vodu iz podruma i dvorišta. Pumpa radi 24 sata.
– Padam od umor, podrum je pun, crpi ne crpi, kao da izvire. Mora da se pojavila podzemna voda. Sve ode, generacije su sticale da bi došla ala i glitnala sve. Ovu godinu mi iz Gornju mahalu će se najdemo, ali na pijac kad kupimo. Pola Bujanovac snabdevamo sa robu, a mi da kupujemo krompir. Da mi je neko to rekao u prošli petak, mislio bih da je poludeo – hvata se za glavu Stanimir.
Slađan Stojanović, radnik na železnici šeta po dvorištu koje podseća na bazen i širi ruke. Pored kuće stoji njegova majka Stojana i krsti se.
– U život se nismo poviše isplašili. Ono pištenje na stoku, pa gledanje kako voda odnese kokoške, ćurke i guske nikad da se više ne vrati. Smrdi kuća, podrum, dvorište. Nanela voda svakakvu glotu. Pa, svi znamo da nemamo kanalizaciju i da sve iz klozeti kroz cevke ide u reku, a krene od Nesalce i Oslare, pa u Levosoje. Mnogo odnese voda, al mnogo je ostalo na dno, u ševar, među đubre koje se nikada se nije čistilo – kaže Slađan.
– Ne pamtim kad je ovolika voda nadošla, a više od pola veka sam u Levosoju. Ceo temelj nam je potkopala, ovo kad se osuši, pa kad krene da radi, ima kuće da podglavljujemo sa direci – kaže Stojana.
Mnogo štete ima i u domaćinstvima Stojadina Stojanovića, Dragice Tašković, Ljubomira Nikolića, Srboljuba Atanaskovića, Stojadina Trajkovića….
U Oslaru pored reke dežuraju meštani dok kiša lije kao da je nebo odlučilo da svu vodu ovoga sveta sruči na selo. Bujica se približila betonskim cevima kojima je premošćena reka.
– Čim prelije cevi, voda jurne u obližnje kuće. Umesto cevi trebalo je korito da se izdubi i obala uredi – kaže Hilmija Memeti, mlinar.
Suat, njegov sin, vlasnik mlina u Oslaru uvodi nas i pokazuje koliko je voda upropastila mlin. Žito, brašno i mašine su pod vodom.
– Izgoreo je glavni motor, a on košta 1.630 evra. Ode stočna hrana, 1.300 bala sena i deteline uništila je voda. Od čega da hranimo stoku, da je koljemo, šta li?.. A, od čega posle decu da hranimo. Tražimo od opštinu pomoć, a oni nemaju vreme za nas. Zid nam je pao, pala i trošna kuća na ulici – priča Memeti.
Njegove komšije, Vacko Simić i Bajram Bajrami, sa druge strane reke stoje i gledaju ogradne zidove koje je voda porušila. Štale i pomoćne prostorije su pod vodom. Uništena je hrana za stoku i nešto sitne živine.
– Bila je tog jutra borba da se spasi krupna stoka, da se zapuše rupe koje vode prema kuće. Utepa nas kiša, umor ne osećamo, kiša ne prestaje, dežuramo i danju i noću. Ako se ponovi poplava neka je Bog u pomoć – uplašen je Backo.
Bajrami očekuje konkretnu pomoć opštine, ali i države.
– Da se ljudi obeštete, da izađe komisija i da bude pošteno. Potom, da se ova glota ukloni, da se poprska i uništi zaraza, da mogu deca da izađu u dvorište i bezbedno da se igraju – zahteva Memeti.
Kiša ne prestaje već nekoliko dana pa reka nadolazi i preti da se izlije.
– Kad je krenula voda u dvoriša i kuće zvali smo odmah Štab cvivilne zaštite. Svaka čast, odmah su stigli. Napravili smo kanal na izlasku iz Levosoja u Oslare i vodu delom izveli u polja. Da to nismo uradili šteta bi bila oromna, a više starijih kuća bilo bi srušeno. Očekujemo da se stanje stabilizuje, da čim prestane kiša komisija izađe na teren i utvrdi štetu u svakom domaćinstvu. Da se najugroženijima urgentno pomogne, da se uradi deratizacija i da se krene sa čišćenjem reke. Inače, posledice, pre svega po zdravlje žitelja Oslara i Levosoja biće nesagledive – tvrdi Toma Stojanović, član Saveta MZ Levosoje.
Na njegovu priču nadovezuje se Tofil Tofe Milosavljević, penzioner.
– Sve će plat Sveti Dimitrije, slavili smo ga ovih dana – ima snage da se našali.
– On će, on, mora kad nas država zaboravi, a lokalna vlast zareza u vodu i kal – dobacuju meštani Oslara i Levosoja.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar