Knjiga o džungli



Knjiga o džungli

Jedini sledeći kadrovski izlaz u spasavanju šumskog blaga u Pčinjskom okrugu morao bi da bude Tarzan; pod uslovom da je politički podoban





– Bio sam iznenađen mojim postavljenjem, a još više mojom smenom – kaže Djorđe DjORDjEVIĆ, netom smenjeni direktor Šumskog gazdinstva (ŠG) Vranje, koji je na tom mestu uspeo da sastavi jedva dve nedelje. Na funkciju direktora ŠG Vranje rukovodstvo „Srbija šuma“ postavilo je mr Aleksandra STAMENKOVIĆA, iz Niša, valjda da ne bude „ni po babu ni po stričevima“, ovde u Vranju.
A bilo je, bogami, i po babu i po stričevima, i po ko zna kome još, tako da je ŠG Vranje zbog dešavanja u njemu poslednjih godina fasovalo nadimak „šumska mafija“. Od 2000. godine promenilo se šest direktora, a fascikle u policiji, tužilaštvu i sudu punile su se krivičnim prijavama protiv maltene svih zaposlenih u ŠG, u obrnutoj srazmeri sa uništavanjem šumskog blaga na području Pčinjskog okruga. Ređao se slučaj za slučajem, sa ciframa od kojih glava boli.

GORAK UTISAK

Djorđe Djorđević je na mesto direktora ŠG Vranje postavljen 14. oktobra, nakon ostavke njegovog prethodnika Zvonimira Cvetkovića. Dužnosti je razrešen 29. oktobra, kada na njegovo mesto stupa Aleksandar Stamenković.
-Motivi za moju smenu – kaže Djorđević – nisu mi poznati. U obrazloženju rešenja o mom razrešenju samo su navedeni članovi Zakona o šumama i Statuta JP „Srbija šume“, po kojima generalni direktor ima diskreciono pravo da postavlja i razrešava direktore delova preduzeća; ali, nigde ne pišu razlozi zbog kojih sam smenjen. Šta sam ja to za dve nedelje mogao da skrivim, nije mi jasno. Pogotovo što nema nikakvih pokazatelja, u vidu izveštaja o proizvodnji, prodaji, finansijskom stanju u periodu dok sam bio direktor. Valjda je osnovni red bio da mi se bar kaže šta sam ja to loše uradio, ili pak propustio da uradim za te dve nedelje.
U svakom slučaju, ostao je gorak utisak da se u podzemnim borbama oko uticaja i interesa u ŠG Vranje, neko grubo poigrao sa Djorđevićem. Mladom inženjeru, koji je četvrta generacija u vranjskom šumarstvu, po svemu sudeći nije pružena prava šansa. Sindikat preduzeća je samo dan po njegovom postavljenju pripretio štrajkom, dok iz Republičke šumarske inspekcije (RŠI), ispostava Vranje, vazda pominjane u kontekstu nestabilnog stanja na području ŠG Vranje, za sada nema komentara, jer je to hijerarhijski uređena institucija, te im treba odobrenje iz Beograda da, kao nadzorni organ, komentarišu stanje u ŠG.
Zvonimir Cvetković se, pak, obreo na mestu zamenika novopostavljenog direktora ŠG.
-Po mojim saznanjima – kaže anonimni izvor iz ŠG – novi direktor Stamenković za sada je zauzeo stav da se ništa neće menjati u funkcionisanju preduzeća, u odnosu na vreme iz Cvetkovićevog rukovođenja. No, rano je pričati o tome, čovek prvo treba da se upozna sa kompletnim stanjem.

NASLEDjE JUL-a

Što se tiče tvrdnji Cvetkovića, da su se sve afere u ŠG, a što su „Vranjske“ više puta objavile, dešavale pre njega, ovaj izvor to demantuje:
-To nije istina; slučajevi „Zarbinska reka“, „Kostreševce“, falsifikovanje dokumenata u zataškavanju slučaja „Oblik“, sve se to dešavalo u Cvetkovićevo vreme.
Aleksandar Stamenković se, dakle, obreo u jednom zamršenom kolopletu ličnih i još ponekih interesa, i biće teško razmrsiti ovo vrzino kolo. Novi direktor ŠG Vranje je, pak, iskusan stručnjak u oblasti šumarstva, u kome radi preko 30 godina, a na funkciju direktora ŠG dolazi sa mesta koordinatora za valorizaciju šumskih resursa JP „Srbija šume“. Pre toga, 15 godina proveo je na radnom mestu direktora dela preduzeća ŠG Niš. Uz ogradu „da je isuviše rano“ da detaljnije komentariše svoje postavljenje, Stamenković kaže da još uvek nije u stanju da se izjašnjava o stanju šumskog fonda u ŠG Vranje, „jer je za to potrebno više vremena“.
U današnjoj Srbiji, gde je politika postala sudbina, teško je poverovati da i ona nije umešala svoje prste u ubrzane smene na čelu ŠG Vranje, mada Stamenković to odbija:
-Promene na radnom mestu direktora ŠG Vranje posledica su zdravstvenih razloga, ličnih i organizacionih potreba, i nemaju političku pozadinu.
-Stamenković ili nije dovoljno informisan – kaže naš izvor iz ŠG Vranje – ili iz svojih razloga neće to da komentariše. Pa, kako nema politike?! Ona je u tesnoj sprezi sa velikim novcem koji se ovde „valja“, i nikako da se otkačimo od nasleđa JUL-a, koji se u ŠG Vranje zapatio sa Jovicom Stefanovićem, a nastavio kroz ostale direktore, do Djorđa Djorđevića. Treba samo sklapati kockice, i doći će se do razloga za njegovo neverovatno kratko direktorovanje. Njegov otac Milorad, takođe šumarski inženjer, bio je prvi posleratni opozicioni odbornik u SO Vranje, u firmi se ogorčeno borio protiv julovske pošasti, ono što su Djorđevićevi preci pošumljavali, ovi su nemilosrdno sekli. E, pošto je Milorad u penziji, sada, što Vranjanci kažu – „na mogu po konju, pa će po samaru“ – njemu ne mogu ništa, pa mu vraćaju preko sina.
Ali, šta će biti sa šumskim bogatstvom, i sa mnogobrojnim slučajevima koji su ojadili južnosrpsko šumarstvo proteklih godina?
-ŠG Vranje – kaže Stamenković – gazduje društvenim šumama i obavlja stručno tehničke poslove u privatnim šumama na celom području Pčinjskog okruga. Na tako velikom prostoru, i sa stanjem privrede i zapošljenosti stanovništva, kakvo je sada, neminovne su određene bespravne radnje, ali je bitno da se one na vreme otkrivaju i blagovremeno sankcionišu. Iako ŠG Vranje raspolaže dovoljnim brojem šumarskih stručnjaka za uspešno suzbijanje bespravnih seča, neophodno je angažovanje i puna saradnja svih organa vlasti zaduženih za zaštitu imovine. Neophodna je i pomoć lokalne i regionalne vlasti i stanovništva.
U narodu vlada verovanje da je sedmica srećan broj, a Aleksandar Stamenković je sedmi direktor ŠG Vranje od promena 2000. godine. Ako to nešto pomogne, u suzbijanju južnosrpske „šumske mafije“? U protivnom, jedini sledeći kadrovski izlaz u spasavanju šumskog blaga u Pčinjskom okrugu morao bi da bude Tarzan. Pod uslovom da je politički podoban.


DO KRAJA RADNOG VREMENA
Najpozvaniji da pruže objašnjenje za promene direktora ŠG Vranje, koje se nižu kao na traci, svakako su nadležni iz rukovodstva JP „Srbija šume“. Posle dve nedelje bukvalno očajničkih pokušaja da dođu do informacija iz Beograda, „Vranjske“ su saznale da je PR „Srbija šuma“, Suzana Milićević, „potpuno neobaveštena o detaljima, te da se obratimo generalnom direktoru Dušku Poliću“. Od PR-a smo makar to saznali, a od narečenog Duška Polića baš ništa, jer iz samo njemu poznatih razloga, i pored date reči od ljubaznog ženskog glasa „da će se direktor javiti do kraja radnog vremena“, danima, ostalo je samo obećanje. Šta onaj koji po bogomdanoj mu moći da postavlja i smenjuje, ima tamo nekoj javnosti da objašnjava nešto?

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar