Uhapšen Vranjanac Milan Mitić



Uhapšen Vranjanac Milan Mitić

Mitić među devetoricom koje policija sumnjiči za krivična dela ubistva, razbojništva i nedozvoljenu trgovinu drogom i oružjem. Prošle godine u intervjuu „Vranjskim“ Mitić negirao veze sa kriminalnim krugovima





Ime Milana Mitića (49), nekadašnjeg Vranjanca koga sugrađani poznaju pod nadimkom „Špurko“, a u izvesnim krugovima bivše SFRJ kao Milan Srbin, pojavilo se prošle nedelje u saopštenju Ministarstva unutrašnjih poslova kojim je okončana akcija hapšenja devetočlane organizovane kriminalne grupe na području Beograda, Šapca i Sremske Mitrovice. Nakon hapšenja koja su tokom dva dana izveli pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), policija je saopštila da sumnjiči Mitića, kao i Milana Ostojića (34), Igora Markovića (32), Dragoslava Bajića (46), Bojana Jovanovića (25), Milorada Milovanovića (24), svi iz Šapca, te Nebojšu Sarajliju (23) iz Beograda, Miroslava Lukića (33) iz Rume i Zorana Stevanovića (36) iz Loznice što su, navodno, delujući na području Srbije i još nekih zamalja u okruženju, „počinili više krivičnih dela ubistva, razbojništva i nedozvoljene trgovine drogom i oružjem“:
– Prema prikupljenim materijalnim dokazima – kaže se u saopštenju MUP-a koje je dostavljeno medijima – osumnjičenima se stavlja na teret: ubistvo Siniše Kromeka (1978) iz Šapca, izvršeno 6. avgusta 2007. godine ispred auto-perionice „Lord“ u Šapcu (ubistvo se dovodi u vezu sa osvetom za pokušaj ubistva sada pokojnog Strahinje Rašete, navodno jednog od ranijih vođa uhapšene grupe); ubistvo Željka Radovića (1970) iz Šapca počinjeno 28. maja 2008. godine u tom gradu, čije je telo nakon ubistva vezano za betonske blokove i bačeno u reku Savu; ubistvo Nebojše Krajnovića (1982) i Zorana Matića (1982), obojica su bili Šapčani, počinjeno 1. decembra 2007. hgodine u Šapcu nakon čega su tela ubijenih, kao i automobil, vezani za betonske blokove i bačeni u Savu; razbojništvo iz marta 2008. godine u Središtu hrvatskih pošta u Splitu, kada su uz pretnju oružjem odneli oko 2 miliona evra.

SVEDOČENjE UBRZALO HAPŠENjA

Zanimljivo je da su hapšenja pripadnika ove grupe počela nakon što se na sudskom procesu u Splitu (gde se u odusustvu sudi Stevanoviću, Mitiću i grupi pomagača po optužnici za pljačku pošte) pre desetak dana u ulozi svedoka pojavio Milan Rašeta, otac Strahinje Rašete.
On je u ulozi krunskog svedoka pred sudom kazao da su pljačku pošte izveli njegov sin Strahinja, Stevanović i Mitić. Mitić je potom, prema rečima Rašete, za 1.000 evra navodno angažovao jednu osobu da prebaci novac u Bosnu. Odatle ga je u Srbiju za 20.000 evra doneo Stevanovićev brat Dragan, zaposlen u Državnoj graničnoj službi.
Drugi član grupe, Nebojša Sarajlija, navodno takođe učesnik u pljački, dobio je 240.000 evra. U Splitu je, kazao je Rašeta, ostalo 200.000 evra, a Stevanović i Mitić su uzeli po 720.000 evra. Stevanović je, navodno, potom kupio pet stanova u Srbiji, Sarajlija tri, koliko i Mitić (dva u Subotici i jedan u Beogradu).
– Moj pokojni sin Strahinja bio je tada uhapšen u Srbiji zbog pokušaja ubistva Djorđa Ždrala, pa nije dobio novac – kazao je Milan Rašeta.
Mitić je, prema svedočenju ovog čoveka, obećao da će Strahinji dati novac kasnije, a za novac ga je, navodno, tražio i izvesni Miroslav Hršum. Strahinja je Hršumu iz sažaljenja dao 2.000 evra.
– Znam da je Strahinja u Hrvatsku ušao s pasošem Dušana Mitića, a išli su sa dva automobila – posvedočio je Milan Rašeta.
Hrvatski list „Slobodna Dalmacija“ piše da je Rašeta na suđenje poneo i ostavio sudiji Brunu Kleinu fotografiju svog sina i Nebojše Sarajlije, dao brojeve telefona Zorana Stevanovića, Milana Mitića i Mitićeve supruge.
– Sa Mitićem i Sarajlijom sam o ovome, ali i o svim akcijama po Francuskoj i Engleskoj pričao svuda. Iako optuženog Miroslava Hršuma ne poznajem lično, znam da su Mitić i Stevanović dolazili kod njega u Split četiri do pet puta pre pljačke i sa njim izlazili – napomenuo je Rašeta pred sudom.

SPLITSKI SCENARIO

On je dodao da Stevanović i Mitić slobodno šetaju Srbijom i da ih niko ne traži, ali i da je Mitić znao da ga prisluškuju, „ali ga nije briga jer je malo života proveo na slobodi“.
– Završio je ekonomski fakultet, igrao košarku i bio osuđen na jedanaest godina u Švajcarskoj, od kojih je odležao osam – rekao je Rašeta i dodao da je Sarajlija studirao sa Mitićevim sinom Duškom, te da su bili kao braća.
Rašeta je, na kraju svog iskaza, naglasio da je odlučio da svedoči zbog gubitka sina.
– Nisam došao da lažem, nego da kažem šta znam – rekao je.
U danima nakon ovog iskaza pred hrvatskim sudom, u Srbiji je uhapšena „devetorka“ s početka teksta. Direktor policije, Milorad Veljović, objasnio je da je MUP zbog Rašetinog svedočenja bio prinuđen da ubrza hapšenje.
– Grupa je praćena godinu dana. Planirali smo da obavimo još neke radnje, ali smo nakon iskaza Rašetinog oca bili prinuđeni da reagujemo – objasnio je Veljović.
U Specijalnom sudu je u danima nakon hapšenja počelo saslušanje u sklopu istražnog postupka. Beogradski dnevni list „Kurir“ objavio je kako je Dragoslav Bajić pušten da se brani sa slobode, te da je to navodno potvrdio i njegov advokat Nebojša Perović. On je dodao da je njegov klijent sumnjičen za pomaganje u ubistvu Željka Radovića.


TAKO JE GOVORIO MITIĆ
Nakon što je hrvatska policija osumnjičila Mitića kao jednog od odbeglih učesnika u pljački oko dva miliona evra iz Središta hrvatskih pošta u Splitu u martu 2008. godine, te u nastavku priče za njim i Strahinjom Rašetom raspisala poternice, napise iz hrvatskih medija preneli su neki beogradski dnevni listovi, ali i „Vranjske“. Mitić je odmah u narednom broju dao intervju našem listu, negirajući umešanost u tu pljačku i druga krivična dela u vezi kojih je u medijima pominjano njegovo ime. Ovako je govorio u „Vranjskim“ od 5. juna 2008. godine:
– Da sam čovek za poternice ne bih se ovako slobodno šetao Srbijom. Nemam razloga da se od bilo koga krijem, jer ništa nezakonito nisam učinio.
– U vezi pljačke u Hrvatskoj: „Neka policija samo radi svoj posao. Ne želim da negiram, ni da potvrdim. Niti da dajem bilo kakve informacije ko je to odradio ili nije odradio. Kada bih i znao da je posao odradila ta i ta „ekipa“, i to javno kazao, automatski bih postao njihov protivnik, a to ne želim“.
– O pisanju medija da su on i Strahinja Rašeta angažovani da ubiju Djorđa Ždrala i da su bili egzekutori u ubistvu Ždralovog bliskog saradnika Borisa Govedarice: „To su totalne gluposti. Za taj pokušaj ubistva se postupak vodi u Šapcu. Optuženi su u zatvoru i koliko znam suđenje se primiče kraju. Navodno me sad traže zbog ubistva Borisa Govedarice. Valjda nisi toliko naivan, možeš sam da zaključiš da su stvari čudne. Desio se krvni delikt, ubistvo, a protiv lica koje je navodno osumnjičeno nigde se ne vodi postupak. Nema ni istrage protiv mene, a kamoli optužnice. Jel to moguće?!“
– Zašto se njegovo ime dovodi u vezu „Slučajem Ždrale“: „Taj Djorđe Ždrale je navodno u sukobu sa Elezom. Eleza poznajem još iz ratnih godina u bivšoj Jugoslaviji, a upoznao sam ga u Nemačkoj. Dečko se krio jedno vreme u Beogradu i taj Ždrale zna da on u glavnom gradu ima prijatelje koji mogu da mu pruže neku vrstu pomoći ili logistike – da mu obezbede stan, auto, pozajmicu i slično. Da bi to omeo, Ždrale je angažovao svoju sestru, novinarku koja radi u bosanskom „Nacionalu“, da plasira određenu priču i pomene neke ljude kako bi se oni potom distancirali od Eleza, a on ostao bez pomoći kada je ugrožen. Isprozivao je tako sve Elezove prijatelje. Inače, sukob Ždrala i Eleza ima političku pozadinu. Ako baš hoćeš da znaš, jedan je blizak Karadžiću, a drugi Dodiku. Oni su za te ljude završavali izvesne poslove. Neminovno je došlo do sukoba kada su im se interesi razišli, po onoj „mala bara, puno krokodila“.
Mitićevo ime do prošle nedelje i hapšenja devetočlane kriminalne grupe nije pominjano u vezi navodne umešanosti u ubistava Siniše Kormeka, Željka Radovića, Nebojše Krajnovića i Zorana Matića iz Šapca. MUP nije razjasnio ko je od članova grupe umešan u koje ubistvo, te da li među uhapšenima možda ima i onih koji su „kolateralna šteta“.

NADIMAK
Mitić je u prošlogodišnjem intervjuu ispričao potpisniku ovih redova kako je dobio nadimak „Srbin“, napominjući da je drugi, Vojvoda, izmišljen u medijima:
– Godine 1991. godine u Nemačkoj bili su jako popularni klubovi doseljenika. Dobio sam informaciju da se na jednom mestu, u Kaselu, okupljaju Albanci koji od svojih ilegalnih ili legalnih poslova šalju novac ekstremistima na Kosovu za kupovinu oružja. Upao sam jedne noći u taj klub, poređao ih sve na pod. Ne da ih opljačkam, to mi nije bio motiv, već da ih ponizim. Naterao sam njih osamnaestoricu da ljube srpsku nogu. Onda su momci koji su bili sa mnom počeli da pričaju po Nemačkoj kako postoji neki Srbin koji je napravio takav podvig. Priča o „Srbinu“ se proširila i to mi je ostao nadimak.

MARINKA MAGDU ODVEO U NEMAČKU
Mitić je svojevremeno gostovao u emisiji „Biseri“, autora Vanje Bulića, gde je pričao o Marinku Magdi, Subotičaninu i bivšem legionaru koji je svojevremeno na jugu Mađarske i severu Vojvodine počinio četrnaest teških ubistava, zbog kojih je 1995. kod nas osuđen na smrtnu kaznu, a kod suseda na doživotnu robiju koju izdržava u mađarskom zatvoru.
– Svojevremeno sam Magdu odveo u Nemačku. Ja sam ostao, a on se vratio u zemlju. Kasnije se desilo to što se desilo.

MAČVANSKI KLAN?
S pravom ili ne, pripadnici ove grupe su nakon hapšenja u medijima proglašeni za „mačvanski“, odnosno „šabački klan“. Prema pisanju pojedinih srpskih dnevnih listova neki od članova grupe navodno su bili pripadnici tog klana koji je svojevremeno predvodio Uglješa Aranitović Ugo, ubijen u avgustu prošle godine u Beogradu. Aranitović se u Šabac doselio iz Sarajeva, početkom oružanih sukoba na prostorima bivše Jugoslavije. Prema navodima iz „bele knjige“ MUP-a, Ugo je bio „alfa i omega“ ekipe od dvojice stalnih i devetorice povremenih momaka „lakih na obaraču“. Nakon ubistva na čelu grupe navodno ga je nasledio pokojni Strahinja Rašeta. On je poginuo prilikom pokušaja postavljanja bombe pod Mitićev džip u decembru 2008. godine. Nije baš najjasnije ko je nakon toga preuzeo klan.


GLAS NARODA
Ima li u Vranju organizovanog kriminala?

Gradimir Timotijević (72), penzioner:
– Ima naravno, kao i svugde.

Davor Mitkov (20), radnik:
– Ima ga svuda u Srbiji, pa i ovde.

Suzana Tasić (39), nezaposlena:
– Nisam upućena, ali mislim da ima.

Ivan Stamenković (27), nezaposlen:
– Ima ga i to je očigledno.

Robert Janjić (27), nezaposlen:
– Naravno da ima, ali to se dobro prikriva.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar