Hladno tuširanje



Hladno tuširanje

U ovom trenutku niko ne zna odgovor na pitanje hoće li kompanija „Tuš“ početi da gradi objekat na lokaciji čiji su zakup uredno platili još pre dve godine





– Kod izvođenja planirane investicije u Vranju, u fazi smo dobivanja projektne dokumentacije za građenje – bilo je sve što smo uspeli da saznamo od slovenačke kompanije Tuš koja je krajem 2007. trebalo da počne sa izgradnjom supermarketa na placu pored bivše fabrike obuće „Koštana“.

FAZA KAO FRAZA

„Tuš“, dakle, najverovatnije neće doći u dogledno vreme, a veliko je pitanje i da li će uopšte početi sa realizacijom svog projekta, budući da ima više podataka koji ukazuju na to da su Slovenci na putu da odustanu od dolaska u Vranje.
Najpre valja reći da do predstavnika za komunikaciju sa medijima kompanije TUŠ nimalo nije lako doći. Na internetu ne možete naći brojeve telefona sedišta kompanije u Srbiji, već samo kontakte sa supermarketima. Kada zaobilaznim putem ipak nekako dobijete centralu Tuša u Beogradu, otuda vas obaveste da je Anja Marjetić osoba koju tražite, ali da se ona nalazi u Sloveniji, te da se do nje može doći samo putem e-maila. Kada „guglovanjem“ nekako i pronađete broj telefona u Sloveniji, otuda će vas ljubazno obavestiti da je g-đa Marjetić veoma zauzeta. Na kraju dobijete odgovor u jednoj rečenici (navedenoj na početku ovog teksta) iako ste postavili šest pitanja, u nameri da saznate zašto Tuš još uvek nije započeo izgradnju objekta u Vranju i od čega to zavisi, te da li postoji komunikacija sa lokalnim organima vlasti u poslednje dve i po godine, odnosno šta tamo misle o mogućnosti da izgube pravo na raspolaganje zemljištem iako su uredno platili.
Sve to, dakle, staje u jednu rečenicu: u fazi smo dobivanja projektne dokumentacije za građenje.
Bajki o investiranju u Vranje i zapošljavanju ljudi poslednjih godina bilo je napretek, kako od strane prethodne garniture lokane vlasti, tako i od ove sadašnje. Na našu nesreću, bajke imaju srećan kraj, dok priče političara imaju samo srećan početak. Kako sada stvari stoje, upravo je Tuš jedna od tih priča.
Ova slovenačka kompanija je septembra 2007. sa gradom potpisala ugovor o zakupu 3,6 hektara gradskog građevinskog zemljišta radi izgradnje supermarket na jednoj od najatraktivnijih gradskih lokacija. Slovenački investitori su uredno platili 3.408 dinara po metru kvadratnom na ime naknade za uređenje, ukupno 122 miliona dinara. Pored toga, obavezali su se da će plaćati i zakupninu od 4,26 dinara po metru kvadratnom, što znači da bi svakog meseca u budžet lokalne samouprave trebalo da se sliva po 145.000 dinara. Bilo je i najava da će se u novom, modernom supermarketu zaposliti bar 50 ljudi. Oko njihovog dolaska poveo se pravi rat među odbornicima, koji su se po ovom pitanju podelili na patriote i izdajnike, obzirom da se Slovenija još tada zalagala za nezavisnost Kosova. Od svega, međutim, za sada nema ništa. Gradonačelnik Vranja Miroljub Stojčić navodi da predstavnici lokalne samouprave nisu kontaktirali sa slovenačkom kompanijom poslednjih šest meseci.
– Mi smo ugovorom precizirali obaveze. TUŠ je septembra 2007. dobio zemljište od strane Grada Vranja, gde piše da u roku od tri godine moraju da započnu sa realizacijom investicije, odnosno do septembra 2010. Ukoliko ne krenu da rade, zemljište će biti vraćeno lokalnoj zajednici. Mi smo naš deo posla obavili, a sada oni moraju da povuku potez – kazao je Stojčić.
Veoma sličnu izjavu za Vranjske dao je i Stojčićev zamenik, Igor Andonov.

TUŠ INVESTIRA, ALI NE OVDE

Lokalni političari uglavnom smatraju da Tuš još nije došao u Vranje zbog svetske ekonomske krize, što može biti tačno, ali samo delimično. Naime, na sajtu te kompanije možete pronaći da je na teritoriji Srbije otvorila četiri supermarketa u 2008. godini: u Subotici, Beogradu, Novom Sadu i Somboru. A, prema Stojčićevim rečima, Tuš je krajem prošle godine žurio da završi i tržni centar u Kumanovu.
Dakle, sve to Tuš je napravio baš u u vreme svetske ekonomske krize, u vreme kada je mogao to isto da uradi i u Vranju, jer je već imao zemljište na raspolaganju. Ali nije.
Na kraju, valja se malo pozabaviti „projektnom dokumentacijom“ koju TUŠ, navodno, trenutno pribavlja.
Ta sintagma u načelu definiše način realizacije projekta i komponente koje ga okružuju.
Elem, investitor pre početka realizacije pravi projektni plan koji se koristi za procenu svih važnih aspekata (između ostalog i ukupnih projektnih troškova i dužine trajanja projekta). Na osnovu toga, planiraju se predstojeće aktivnosti i procenjuje da li su sve uloge i resursi adekvatno raspoređeni. Ujedno, projekti plan služi i kao pomoć pri usvajanju upravljačkih procedura koje će se koristiti u toku realizacije projekta. Elementi koji bi trebali da budu obuhvaćeni su obim posla, vreme, troškovi, rizici, komunikacija, ljudski resursi i slično. Onda se kreće sa prikupljanjem tzv. projektne dokumentacije, odnosno papirologije.
Šta mislite, šta su Slovenci zaključili?


AGENCIJA ZA PRIVATIZACIJU
NA REDU JE SIMPO

U dosadašnjem postupku privatizacije novog vlasnika na teritoriji grada Vranja dobilo je 17 preduzeća – saopštila je Agencija za privatizaciju.
Za kapital vranjskih preduzeća na aukcijama je plaćeno ukupno 3,67 miliona evra, a na tenderu 56, 5 miliona evra. Pored postignute kupoprodajne cene, većinski vlasnici su se obavezali na investicije u osnovna sredstva u ukupnoj vrednosti od 28,25 miliona evra, dok obaveza novog vlasnika DIV-a na ime socijalnog programa iznosi 13,14 miliona evra.
Zbog nepoštovanja preuzetih obaveza od strane novih vlasnika, Agencija za privatizaciju raskinula je kupoprodajne ugovore u tri preduzeća, i to u „Novoj Jugoslaviji“, Vranje projektu“ i „Slobodnoj reči“.
Pored ovih, na završetak privatizacije čekaju i „Jumko“, „Simpo“, DUP Vranje i Specijalna bolnica za rehabilitaciju iz Vranjske Banje.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar