Nema šta da se sabira



Nema šta da se sabira

U Planu kapitalnih investicija od 2007 do 2011. godine (koji je uvezan sa mnogim drugim strateškim dokumentima lokalne samouprave), planirani su prihodi od investicija. Sve što je planirala prethodna vlast, mene ne intersuje – sažet je tim povodom zamenik gradonačelnika Andonov





Prošlog utorka gradonačelnik Vranja Miroljub Stojčić čekao je službeni automobul ispred zgrade SPS-a, raspravljajući sa partijskim prijateljima o pitanjima sa netom završene konferencije za medije. Vozač je stigao za nekoliko minuta, a Stojčić se odmah zavalio u sedište i odvezao sto metara dalje – do zgrade Skupštine opštine. Samo pola sata pre toga, gradonačelnik je pričao novinarima o rebalansu budžeta za 150 miliona dinara i o tome kako lokalna samouprava mora rigorozno da štedi na svemu. Na istoj konferenciji za novinare, Stojčić je nevoljko priznao i da se unutar vladajuće koalicije na lokalu razmišlja o kupovini novih automobila. Kao, to je naša mala tajna, bićete obavešteni o detaljima za dvadesetak dana, ali suština je u tome da su ovi postojeći toliko izraubovani da se više isplati kupiti nove nego održavati stare.

PRESABIRANjE

Toliko o štednji lokalne samouprave.
Pitanje svih pitanja, međutim, jeste da li je lokalna vlast zaslužila da troši, odnosno da li je u ovaj grad privukla investitore, omogućila ljudima da se zaposle, da prežive svetsku ekonomsku krizu i nepodopštine svih mogućih političara, bivših i sadašnjih. Zanimljivo je, na primer, to što Stojčić danima unazad prosto krstari Evropom, ovde u Vranje takođe svako malo pa dođu neki stranci, ali se sve završi na birokratskim izjavama u stilu „spremni smo na saradnju“ i „investiraćemo u Vranje“.
Stojčić odgovor na pitanje koliko je investirano u ovaj grad za poslednjih godinu i po dana, kako od strane države, tako i od strane privatnika i donatora, od kad je formirana lokalna vlast, nije znao. Tojest, nije znao naizust, makar u pola noći da ga probudiš, kao da ima nečeg što je u ovom trenutku važnije.
– Dobli smo značajna sredstva za završetak srednje stručne škole, oko 350.000 evra je tamo investirtano u opremu, za branu „Prvonek“ stiglo je blizu blizu 200 miliona dinara. Dobli smo i značajna sredstva od Direkcije za vode, iznos je negde oko 40 miliona dinara, a krupnija ulaganja su vezana sa izradu generalnog plana grada, oko desetak miliona dinara. Ministarstvo za Ekonomiju i regionalni razvoj dalo je 40 miliona dinara za Skijalište „Besna Kobila“. Ne bi trebalo zanemariti ni sredstva od „Helpa“, oko 600.000 evra. Krenuće se i sa izgradnjom trafo stanice vredne četiri miliona evra – bilo je sve čega se setio Stojčić, a napomenuo je i „Donu lajn“ kao i „Sanč“, koji je, istine radi, svoju investiciju trebalo da završi pre formiranja ove lokalne vlasti.
Stojčićevo mlitavo presabiranje pokušali su da relativizuju njegov partijski saborac Zoran Antić i jedan od najbližih saradnika, član Gradskog veća zadužen za budžet i finansije Dragan Spirić. Oni su rekli da je pitanje bilo suviše analitičko, te da se to ne može znati napamet zato što postoje i poslovne tajne u privatnim kompanijama, ali da se okvirna informacija o vrednosti investicija svakako može dobiti kada stručne službe saberu sve stavke. Nije nego.
Kada pitate i Igora Andonova, zamenika gradonačelnika, koliko je investicirano u grad, njegov odgovor je nalik Stojčićevom, kao jaje jajetu.
Kada lokalne funkcionere pitate o olakšicama koje su na raspolaganju investitorima, opet odgovori bolno sliče jedan drugom. Recimo, Stojčićev izgelda ovako:
– Pre svega, stimulativne su odluke oko dozvole za izgradnju i naplaćivanje firmarine, gde smo dali rokove za prolongiranje, što su veoma znatne olakšice. Kupovinem lokacije od Grada, investitor se oslobađa plaćanja građevinske dozvole – rekao je Stojčić.
Dakle, nema besplatnog zemljišta, iako su to gradski oci mesecima unazad obećavali.
Andonov, pak, tvrdi da su pregovori sa Vojskom oko Bunuševca u toku, ali da o tome za sada ne može ništa da kaže, osim da će nakon završetka pregovora zemljište moći da se deli džaba investitorima, kako je obećavano. Na sva druga pitanja, rešenje vidi u resursima „Jumka“, bez obrazloženja kako će se ta stvar formalno-pravno urediti, tj, kako će grad uzeti na raspolaganje imovinu jednog akcionarskog društva i razviti braunfild ulaganja.
– Država ako hoće, može da učini nešto da nam pomogne u tom smislu – bio je odgovor Andonova.
Šta je rezultat grinfild investicija? „Alkaloid“ i TUŠ će doći, ali možda. „Zamber“ je došao, ali bolje da nije, a sada svi u lokalu peru ruke od toga, jer je samo Dinkić kriv. Ako taj kriterijum primenimo i na „Sanč“, koji je dobio pare od države, onda je to rezultat višegodišnjeg napora lokalnih vlasti da privuku one koji bi na livadi napravili fabriku i zaposlili ljude.

ŠTA NAS NE INTERESUJE

Da sve ima i crnohumornu dimenziju, pokazuje i vrlo važan dokument koji je na sednici Skupštine izglasala prethodna vlast. Naime, radi se o Planu kapitalnih investicija od 2007 do 2011. godine (koji je uvezan sa mnogim drugim strateškim dokumentima lokalne samouprave), gde su zaplanirani prihodi od investicija (vidi tabelu). Sada ne znamo koliko je od svega toga osvareno, mada se može naslutiti da je ukupan iznos daleko skromniji od onoga što tamo piše. Primera radi, svake godine političari uredno izveštavaju javnost o tome koliko je sredstava dodeljeno Vranju iz NIP-a. Kada se, međutim, uporede obećane cifre sa onim što je realizovano, jasno je da se radi o običnom marketingu. Naime, Vranju je iz NIP-a u 2007. za lokalne projekte obećano blizu šest miliona evra, ali je potrošena tek polovina tog novca. Prošle godine je odobreno 234 miliona dinara za realizaciju 14 projekata, ali dobar deo novca nikada nije stigao (recimo, 30 miliona dinara za sanaciju lokalnih puteva). Kriza, šta ćeš.
– Sve što je planirala prethodna vlast, mene ne intersuje. Ono što mi možemo da pružimo, imaju i drugi gradovi u Srbiji. Što bi neko otvorio fabriku u Vranju, a ne u Beogradu ili Inđiji, kada tamo ima sve? I gas i autoput – sažet je povodom ovog pitanja Andonov.
I, šta sad?
Pa ništa. Samo valja reći da je, prema podacima filijale Nacionalne službe za zapošljavanje u Vranju, broj nezapolsenih sa 7.300 sredinom prošle godine, sada popeo na blizu 9.000. Zato nema nikakvog smisla govoriti o rezultatima poseta lokalnih funkcionera Grčkoj, Italiji, Sloveniji i ko zna kome još, kao i o dolasku Azerbejdžanaca, Uzbekistanaca i Kambodžanaca.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar