Samoubistvo kao izlaz iz bede



Samoubistvo kao izlaz iz bede

U oproštajnim pismima ljudi najčešće kao razlog za suicidno ponašanje navode gubitak posla i ugroženu egzistenciju porodice. Ovdašnje potencijalne samoubice prete da će sebi oduzeti život trovanjem, vešanjem, samospaljivanjem ili skokom sa zgrade





Prošlog meseca na Prijemno-trijažnom odeljenju (PTO) Zdravstvenog centra Vranje spašen je život desetak osoba koje su pokušale samoubistvo, otkriva specijalista urgentne medicine i načelnik PTO dr Ljubiša STOJILKOVIĆ.
– To je ekstrem i uobičajena brojka za period kada se ljudi suočavaju sa finansijskim teškoćama zbog polaska dece u školu, kao i sa drugim novčanim izdacima karakterističnim za ovo doba godine. Inače je prava brojka najviše dva do tri pokušaja mesečno – tvrdi Stojilković.
Još se ređe dešava da osobe koje su autodestruktivne ostvare svoju nameru, saznajemo u ZC. Inače, glavni razlozi zbog kojih se naš narod odlučuje na suicid, tvrde stručnjaci, prvenstveno su ekonomske prirode i posledica su još uvek vidljivih frustracija izazvanih događajima u bliskoj prošlosti (ratovima u regionu, NATO bombardovanjem, hiperinflacijom, sankcijama), ali i sadašnjosti – finansijska kriza, visoka stopa nezaposlenosti i slično. Takve okolnosti dovode do nesigurnosti, straha, siromaštva i dehumanizacije građana, kažu lekari.

„UBIĆU SE, OSTAO SAM BEZ POSLA“

Dr Ksenija TRAJKOVIĆ, neuropsihijatar u vranjskom Zdravstvenom centru, kaže da se Odeljenju neuropsihijatrije često obraćaju suicidalni ljudi koji boluju od teške depresije i drugih psihopatoloških problema. Međutim, najčešće je to loša socioekonomska situacija osoba koje su preko noći ostale bez egzistencije.
– Ljudi nam dolaze izgubljeni, žale se na siromaštvo, na gubitak posla ili jer ne mogu da se zaposle. Traže ovde utehu. Mi ne možemo nekome da nađemo posao, da ga vratimo na radno mesto, ni da ga učinimo bogatijim. Možemo samo da ga ohrabrimo da istraje i nađe neka nova rešenja u tim situacijama, što i činimo. Mi pomažemo pričom i lekovima – kaže Trajkovićeva.
Velika opasnost je tzv. kumulativna trauma (gomilanje problema u dužem periodu), a takođe i nestanak ideala. Doktor Stojilković dodaje da u pogledu psihološkog profila samoubica jug Srbije ima svoje specifičnosti.
– Naš čovek u kriznim situacijama reaguje u stilu „svi su mi krivi i tačka“. Izvodi zaključke na osnovu površnih procena, bez konsultacija sa bilo kim. Upravo iz tog razloga ovde imamo veliki broj „pokajnika“, ljudi koji su, kad su malo bolje razmislili, shvatili da samoubistvo nije rešenje – kaže Stojilković.
Razni su mehanizmi prilikom pokušaja suicida. Prema rečima Stoilkovića, poljoprivrednici često posežu za pesticidima i insekticidima, penzioneri za šakom lekova… Karakterističan je podatak da su žene psihološki osetljivije, posebno kada su npr. okrivljene za kriznu situaciju u porodici.
– Žene tada reaguju u stilu „neću da budem za sve kriva“, „vidite li šta mi radite“ – objašnjava Stojilković – pa dignu ruku na sebe. Neki pak glume suicidnost, šaljući poruku u stilu „evo, ovo je moja reakcija ako me i dalje budete krivili“, a u stvari ne žele da se ubiju.
Žene za samoubistvo koriste prekomerne količine lekova, truju se na drugi način ili seku vene, a muškarci najčešće posežu za konopcem, vatrenim oružjem, prete da će se politi benzinom. Kada osobu koja je pokušala suicid prime na PTO, prioritet je rešiti somatske (telesne) probleme.

ZLATNI SAT

– Kada otklonimo posledice prekomerne količine lekova opasne po život ili, recimo, povrede na vratu nanete vešanjem, onda, kao neka vrsta nadgradnje, ide psihički momenat, tj. razgovor sa pacijentom koji je posebno važan u prvom satu nakon prijema. Zato se tih šezdeset minuta i naziva „zlatni sat“ – otkriva Stojilković.
Kao jedan od uzroka javlja se neka vrsta etičkog nihilizma, tj. shvatanja da u društvu nema objektivnog kriterijuma morala.
– Nije im jasno kako su u njihovoj sredini imućni ljudi koji do bogatstva nisu došli kvalitetom i vlastitim sposobnostima, nego na drugi način – potencira načelnik PTO.
Stojilković naglašava da nakon izvršenog pokušaja samoubistva zdravstveno stanje takvog pacijenta „ne može biti vraćeno u pređašnje stanje“.
– Posledice su teške i trajne. Faktički nema „protivotrova“, jer nastaju ogromne somatske promene po organizam koje se ne daju ispraviti – kaže Stojilković.
Većina pokušaja samoubistva je za ljude u okruženju neočekivana i šokantna. Ipak, lekari kažu da „najava“ uvek ima, samo što često takvi signali ne dođu do stručnih službi koje bi mogle reagovati. Nagoveštaji kobne odluke teško se primete u najbližem okruženju potencijalnog samoubice, ali ih ima. Zato je obaveza svih u društvu da budu oprezniji i ohrabre sve one u čijim očima vide i najmanji tračak gubitka nade za životom. I država ima puno „pravo“ da otvori dvadesetčetvoročasovni SOS telefon za osobe u krizi. Takvi razgovori spašavaju živote ljudima u razvijenijim demokratijama sveta.


DR KSENIJA TRAJKOVIĆ
ZAPOSTAVLjENA MAJKA

– Jedna naša pacijentkinju izvršila je suicid vešanjem. Tu su presudne bile okolnosti u kojima je živela, okruženje, a posebno jako loši odnosi sa ćerkama koje nisu vodile računa o majci.

DR LjILjANA BRZAKOVIĆ
I ZAVISNICI SU PONEKAD SUICIDNI

– Najteži je posao svakog lekara da depresivne pacijente suicidalnih ideja zaštiti od sebe samih. Tu reagujemo uz pomoć farmakoterapije i suptilno pokušavamo da ih odvratimo od njihovih namera. Nažalost, imali smo jednu pacijentkinju koja je izvršila suicid, kao i dvoje pacijenata koji su se lečili od bolesti zavisnosti. Lepša strana je da smo mnoge pacijente sa takvim idejama odvratili od suicida. Većina ih se žali na tešku egzistencijalnu muku – konstatuje neuropsihijatar u Dispanzeru za mentalno zdravlje dr Ljiljana BRZAKOVIĆ.

SUZANA ANTIĆ-RISTIĆ
NASILNICI KAŽU „UBIĆU TE“

Suzana ANTIĆ-RISTIĆ, koordinatorka Odbora za prava čoveka u Vranju, kaže da u slučajevima nasilja u porodici koje u većini slučajeva čine muškarci „nijedan nasilnik nikada nije kazao ženi ubiću se, već ubiću te ili ubiću tebe i decu“.
– Imali smo, međutim, slučajeve gde su nam žene u razgovorima govorile: „Pomišljala sam da se ubijem“. Obrazloženje je bilo da ne mogu više da podnesu haos u kome žive, a pritom nisu videle izlaz ili nadu da im neko može pomoći. Takve najave često su praćene nemaštinom, siromaštvom u porodici, ali srećom nismo imali nijedan slučaj da je bilo koja žena i ostvarila takve svoje najave od 2002. godine, kada smo počeli da radimo, do danas – kaže Ristićeva.

NOVICA MITIĆ
RADNICI PRETILI SAMOSPALjIVANjEM

– Zbog gubitka posla jedan bivši radnik Novogradnje koji ima šestoro dece, a nema od čega da ih izdržava, pretio je da će se ubiti tako što će kolima punim eksploziva uleteti u zgradu SO Vranje. Drugi bivši radnik iste firme hteo je da skače sa krana, a nekoliko njih je pretilo da će se spaliti benzinom. Imamo stalno teške slučajeve, vrlo siromašne ljude bez posla koji dolaze u naš sindikat, a u 80 odsto slučajeva razog što prete samoubistvom je taj što nemaju od čega da hrane porodicu – kaže koordinator sindikata Nezavisnost za Pčinjski okrug Novica MITIĆ.

U SRBIJI RASTE BROJ SAMOUBISTAVA
Na svetskom nivou broj samoubistava se u proteklih šezdeset godina povećao za 60 odsto. Svakih trideset sekundi jedna osoba u svetu izvrši samoubistvo, a više od dvadeset osoba dnevno to pokuša. U Srbiji, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, na 100.000 stanovnika godišnje se registruje19 samoubistava, dok je evropski prosek 13, a svetski 16. Najviše samoubistava ima u Vojvodini, 29 samoubistava na 100.000 stanovnika, a među gradovima prednjače Subotica i Čoka. Muškarci čine 70 odsto samoubica u Srbiji, a žene 30 odsto. Prema podacima Zavoda za statistiku, 2008. godine u Srbiji su se ubila 903 muškarca i 387 žena.

INTERNET
SAMOUBISTVO PRED VEB KAMERAMA

Osim klasičnog suicida vešanjem, vatrenim oružjem, trovanjem, skokom sa mosta i slično, Zapad je poslednjih godina zapljusnula „moda“ samoubistava preko Interneta. Posredstvom globalne kompjuterske mreže ne samo što se unapred najavljuju odlasci na „onaj svet“, već se i organizuju svojevrsna nadmetanja „za najspektakularnije internet samoubistvo“. Posetiocima specijalizovanih sajtova nude se čak i praktični saveti za uspešan suicid: koji su otrovi najefikasniji, koje opojne droge najbrže vode u smrt, kako nabaviti sredstvo za umiranje, a tu su i podaci o cenama. Procenjuje se da ovakvih foruma u Nemačkoj ima petnaestak, u Velikoj Britaniji više od trideset, a u SAD najmanje šezdeset. Najnoviji hit je „samoubistvo pred veb kamerama“, u čemu prednjače Amerikanci, Australijanci i Evropljani sa severa i zapada kontinenta.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar